ČITAJTE DJECI: Slikovnice i knjige za promišljanje znanosti i znanstveno promišljanje

Iz knjige Drveće, Ilustracija Piotr Socha

Dugo sam mislila da znanost nije za mene. Da volim čitati priče i romane, ali ne razumijem geometriju ni periodni sustav elemenata. Zavidjela sam onima za koje mi se činilo da imaju smisla za oboje. Trebalo je proći puno godina da shvatim da su samo u školi predmeti odvojeni sjekirom, da je u životu sve povezano i da me znanost itekako zanima. Velika je šteta da ne razmišljamo interdisciplinarnije. Mogli bismo reći da filozofija kreće od razmišljanja, umjetnost od maštanja a znanost od eksperimentiranja – ali teško ih je tako strogo odvojiti. Biokemičar i pisac Isaac Asimov u knjizi Roving Mind (1983.) navodi da se znanje ne može podijeliti. Što više znamo o nekom području, lakše ćemo se uputiti u druga područja i u njima također napredovati. Za razliku od toga, oni koji znanje parceliziraju i usredotočuju se samo na određenu disciplinu postaju ograničeni – čak i u vlastitom području. Umjetnike često smatramo emotivcima kojima razum nije potreban, dok znanstvenike držimo hladnim, analitičnim ljudima koji pažljivo argumentiraju svoje stavove pa im mašta nije potrebna. Asimov se s time ne slaže, za njega je pravi umjetnik podjednako racionalan i maštovit i zna što radi; kad ne bi bio takav, njegova bi umjetnost patila. Pravi znanstvenik je podjednako maštovit i racionalan i mnoga njegova rješenja nisu isključivo racionalna, jer bi mu inače i znanost bila manjkava.  

U vrijeme kad u društvu cvatu pseudoznanost i antihumanistički stavovi (jer je humanizam "beskoristan"), u vrijeme kad se čini da su ljudi samouvjereniji i glasniji što manje znaju, dok su stručnjaci umorni od objašnjavanja očevidnoga, važno je da djeca shvate koliko je znanost važna za naš cjelokupni napredak i da su uvijek postojali ljudi koji su stremili razumijevanju svijeta. Djeca su po prirodi znatiželjna i sposobna za usvajanje svih znanja i principa, a da bi se lakše snašli u svijetu, potrebno im je puno pozadinskog znanja, tj. moraju znati razne podatke koje će dalje nadograđivati. Ne, nije sve na Googleu. Oni koji imaju slabije ili nikakvo predznanje o nekoj stvari, o njoj će puno lošije googlati od onih koji su u tom području potkovaniji. I to je logično, jer čovjek uvijek mora znati što traži. Zato djeci treba jačati vokabular, naučiti ih da samostalno koriste papirnate rječnike i enciklopedije, ohrabrivati ih da sami tragaju za odgovorima na pitanja i da shvate kako znanstveno otkrivanje svijeta nikad nije dovršeno – jer nekad su ljudi mislili da je zemlja ravna ploča ili da grmi kad se Zeus ljuti. Mi smo u djetinjstvu gutali Svijet oko nas, a danas postoje brojne popularnoznanstvene knjige – i nije lako odabrati dobre, jer mnoge od njih samo gomilaju podatke bez ikakve poveznice, bez priče i emocije koju bi djeca mogla osjetiti ili zapamtiti. Važni su i romani u kojima su glavni likovi zainteresirani za znanost, jer će možda nekoj djeci postati uzori.

U nastavku preporučujem romane, slikovnice i ilustrirane knjige povezane sa znanošću koje bi djeci mogle proširivati vidike i zainteresirati ih za znanstveni način mišljenja. Kao što djeca trebaju upoznavati različite vrste tekstova, književne i popularnoznanstvene, tako ih treba suočiti i s raznim formatima. U nastavi slikovnice mogu biti itekako korisne, osim toga nikad prerano da s djecom počnemo zajedno čitati prave romane, čak i ako ih oni sami još ne mogu čitati.

Ovaj dječji roman počinje 1899., u vrijeme velikih znanstvenih otkrića. Jedanaestogodišnjakinja Calpurnia Tate živi u velikoj dobrostojećoj obitelji u Teksasu. Zanimaju je biljni i životinjski svijet i uz svog pomalo ekscentričnog djeda koji dane provodi u staroj šupi koju je pretvorio u laboratorij – otkriva da želi biti prirodoslovka. Djed joj objašnjava da može otkriti istinu o bilo čemu, ali da se to neće dogoditi dok bude sjedila i razmišljala nego da se mora pokrenuti – gledati vlastitim očima, stvoriti vlastitu hipotezu i osmisliti pokus, zatim sve provjeriti opažanjem i doći do nekog do zaključka. 

Kao prava buduća znanstvenica, Calpurnia sa sobom stalno nosi bilježnicu u koju zapisuje svoja opažanja: bilježi da žabe skaču za stonogama, pokušava razlikovati razne vrste skakavaca, skicira mala bića koja je vidjela pod mikroskopom, a zapisuje i promjene koje se događaju gusjenici koju drži u staklenki. U tome uživa jer čudesno je što sve vidiš kad samo tiho sjediš i gledaš (29). Probajte to s djecom – neka uzmu bilježnicu i bilježe što su zanimljivo zapazili u prirodi – u današnje vrijeme prelijetanja tekstova i slika na ekranu, to je odlična vježba strpljenja i pomnog gledanja. 

Roman će djeci biti zanimljiv i zato što Calpurnia želi biti znanstvenica u vrijeme kad su za djevojke rezervirani kukičanje, kuhanje i pristojno ponašanje, ne bi li se što bolje udale i vodile vlastito kućanstvo, pa se ona kao jedina kći u obitelji tek treba izboriti za nesvakidašnji životni put. Evolucija Calpurnije Tate je prava književnost, stilski je izbrušena, lijepo prevedena i nudi mnoštvo nesvakidašnjih riječi. Tu nema direktnih ideologiziranih poruka, likovi su upečatljivi, a bome i zbivanja – kad u njihovo mjesto dođe prvi telefon, to je takav događaj da će ga proslaviti uz limeni orkestar i službenog fotografa! Preporučujem za čitanje djeci i odraslima. 

U vrijeme kad u velikim gradovima zbog nedostatka stabala rastu temperature, a zbog pretjeranog krčenja šuma bjesne požari, bilo bi dobro da djeca znaju zašto nam je drveće toliko važno. Pod utjecajem svjetlosti drveće stvara kisik koji udišemo, daje nam materijal za izradu raznih predmeta, u vrijeme globalnog zagrijavanja snižava temperaturu gdje god da je posađeno, životinjama pruža utočište i hranu, stoji na putu poplavama i bujicama koje bi se bez njih razmahale i tako dalje i tako dalje. U slikovnici Drveće mladi će prirodoslovci i prirodoslovke naići na brojne zanimljivosti: stabla su najveći organizmi koji žive na Zemlji, u sjeni divovske sekvoje mogli su se sakriti i dinosauri, neke vrste drveća dožive čak više od pet tisuća godina, a najdeblja stabla mogu imati opseg od čak 36 metara!

Ilustracije poljskog umjetnika Piotra Soche obiluju detaljima i podsjećaju na stare ilustrirane atlase, a kad se to spoji s gooolemim formatom knjige – to je idealna kombinacija za dugotrajna zajednička čitanja. Tu ćete naići na različite drvene građevine, vozila i instrumente, svakojake kućice na drvetu, kao i na svu silu nepoznatih pojmova – što je to endem, kako izgleda baobab, a kako malajski ljuskavac? Gdje se nalazi Novi Zeland, a gdje Burkina Faso? U kurzivu se nalaze i magično nedokučivi latinski izrazi kojima možete lomiti jezik. Ova je knjiga dobra prilika za hvatanje detalja (koliko ptica ima na ovoj stranici? Izbroji lukove i strijele na ovoj ilustraciji! Koje instrumente prepoznaješ?), ali i za precrtavanje detalja na posebne papire. Ako vas zainteresira život stabala, pogledajte BBC-jev dokumentarac My passion for trees u kojem glumica Judy Dench govori o svojoj dugogodišnjoj ljubavi prema drveću, otkrivajući sa stručnjacima razne nevjerojatnosti o njima. 

Ova pomalo pomaknuta knjiga poznatog njemačkog pisca, pjesnika i prevoditelja Hansa Magnusa Enzensbergera govori o dječaku Robertu kojem u snove dolazi Brojko Vragolko iz carstva brojeva. Iako mu njegov profesor matematike ide na živce jer mu zadaje dosadne zadatke, Robert će u razgovoru s Brojkom Vragolkom naučiti mnoge zanimljivosti: da nema konačnosti i crno-bijelih odgovora, jer uvijek možemo brojati dalje i dalje, da je nula poseban broj i da je stari Rimljani nisu poznavali. Knjiga sadrži zadatke i kazalo nepoznatih pojmova i maštovita je do suludosti: dječak s Brojkom Vragolkom dolazi u šumu prepunu divovskih jedinica, čarobnim štapom za šetnju ispisuju brojke po nebu ili po vodi, Robertov golemi kalkulator velik je kao krevet, ima dlakave tipke i svjetleće brojeve; pliva u bazenu po kojem se na valovima ljuljaju brojevi, odlazi u zamišljeni raj brojeva i saznaje da se tamo jedu samo torte jer su okrugle, a krug je savršeni oblik! 

Svidjet će vam se i kako Brojko Vragolko sažima tajnu znanstvenog mišljenja: prvo nešto pretpostavljamo, onda isprobavamo je li pretpostavka točna i uvijek tražimo nove dokaze – ali budući da su mnogi već razmišljali i dokazivali prije nas – moramo se nastavljati na njihove zaključke i pravila: npr. točku ne možeš dijeliti, jer se ona ne može proširiti ili rastezati. Nešto je u liku Brojka Vragolka demonsko (nije bez veze Vragolko!). Suprotno današnjim emocionalno nježnim knjigama i udžbenicima, Brojka Vragolka često hvata bijes, pa dječak mora razmišljati kako će ga smiriti. 

U vrijeme korektnih knjiga za djecu koje su dosta očekivane, neemotivne i podilaze djeci, ovaj je naslov pravo osvježenje, za djecu i za odrasle. Ovo bi mogla biti knjiga za djecu kojoj matematika odlično ide, ali zapinju na čitanju s razumijevanjem pa im je teško rješavati matematičke zadatke izražene riječima, no svakako je pogodna i za mlade ljude koji vole riječi a loše se snalaze s brojevima. 

Ako vas zanima popularna znanost za djecu, obratite pozornost na izdavačku kuću ArTresor koja godinama pomno bira i neumorno objavljuje umjetničke knjige i slikovnice o znanosti. Zvjezdani glasnik je raskošno ilustrirana knjiga o Galileu Galileiju za djecu i odrasle, idealna za zajednička čitanja s djecom. U trenutku kad su svi vjerovali da se Sunce okreće oko zemlje, Galileo Galilei je zadivljeno promatrao nebo teleskopom (koji je sam izradio!), bilježio svoja zapažanja i shvatio da se Zemlja okreće oko Sunca. Kako se taj stav kosio s Biblijom, Crkva je htjela zanijekati njegova otkrića, no on im je razumno odgovorio: da su drevni filozofi vidjeli što mi vidimo, sudili bi kao što mi sudimo. Važno je da djeca znaju da uvriježene stavove treba propitkivati i da svaku promjenu moramo biti u stanju dokazati. Priča o Galileiju pokazuje da velika otkrića nađu svoj put, samo nekima treba više da budu prihvaćena jer je većini ljudi usađen strah od napretka i promjene. Iz nje se također dobro vidi koliko interes i otkrića jednog čovjeka mogu značiti za cijeli svijet.

Zvjezdani glasnik nudi puno tema za razgovor s djecom. Galileo Galilei rođen je 1564., iste godine kad i William Shakespeare, a te je godine umro Michelangelo. Idealna je to prilika da djeci nešto kažete o njima. Mogu li djeca zamisliti njihovu svakodnevicu bez kanalizacije, život uz svjetlo svijeće, bez cjepiva i antibiotika? Čemu uopće služe cjepiva i antibiotici, a čemu Galileijevi izumi hidrostatska vaga i termoskop te koja je razlika između mikroskopa i teleskopa? I zašto se neki ljudi boje napretka, promjene? Ilustracije nagrađivanog češkog ilustratora Petera Sísa pune su svjetla i detalja za proučavanje, a povremeno podsjećaju i na skice samog Galileija.

Arapski učenjak Ibn Sina kojeg nazivaju "ocem suvremene medicine" živio je u doba procvata islamske znanosti i filozofije. Djecu bi moglo zabaviti njegovo puno ime: Abu Ali Al-Husein Ibn Abdallah Ibn Al-Hasan Ibn Ali Ibn Sina. Rodio se prije više od tisuću godina u današnjem Uzbekistanu (pronađite ga zajedno na karti!). Zahvaljujući dobrom položaju svoga oca, Ibn Sina dobio je odlično obrazovanje, odmalena se zanimajući za književnost, filozofiju i prirodne znanosti. No najviše ga je zanimala medicina. A da u bavljenju znanošću i stjecanju znanja nema instant rješenja, da je taj put dugotrajan i slojevit dobro pokazuje njegovo bavljenje filozofijom. Aristotel mu je bio nerazumljiv, ali nije ga to obeshrabrilo pa je njegovu Metafiziku pročitao čak četrdeset puta prije nego što je njome ovladao! Gledajući munje, shvatio je da je svjetlost brža od zvuka – jer prvo vidimo svjetlost a onda čujemo zvuk grmljavine. Osim filozofije i medicine, zanimao ga je jezik i odgoj. Ibn Sina bio je zaista progresivan: u knjizi o odgoju napisao je da oni koji odgajaju djecu ne smiju razmišljati samo o razvoju djetetova uma, već i o njegovom osjećajnom, tjelesnom i društvenom razvitku, da svako dijete treba odgajati u skladu s njegovim sposobnostima te da u odgoju ne treba primjenjivati fizičku silu. U medicini je otkrio da se zaraza prenosi onečišćenom vodom i pronašao način da pacijentima za vrijeme operacije olakša bol. Njegova se knjiga Kanon liječništva sve do početka 19. stoljeća koristila kao udžbenik na islamskim i europskim sveučilištima.

Tople pastelne boje nagrađivane iračke ilustratorice Intelaq Mohammed potpuno su hipnotizirajuće, osobito oči svih likova: ako ih malo dulje gledate, može vam se učiniti da vas neki od njih promatraju! U slikovnici Čudesna otkrića Ibn Sina među svojim najvažnijim spoznajama ističe činjenicu da se čovjek, za razliku od drugih bića, može čuditi, smijati i plakati. Smijeh i plač nas uljuđuju, čineći nas istovremeno jačima i osjetljivijima, dok nas čuđenje, maštanje i sposobnost izlaženja iz okvira stalno guraju prema naprijed, prema novim i novim spoznajama i otkrićima.

Volim ovu knjigu, često joj se vraćam i već sam na blogu Tekstovnica pisala o njoj. Pruski istraživač i učenjak Alexander von Humboldt 1799. s liječnikom Aiméom Bonplandom iz Španjolske brodom odlazi na Kubu na neizvjesno putovanje puno uzbudljivih avantura. U to je vrijeme svijet izgledao posve drugačije – nije bilo fotografija, televizije i interneta, čak ni pouzdanih zemljovida, a more ili planine mogli su vidjeti samo oni koji pored njih žive jer su daleka putovanja bila skupa i neizvjesna. A Humboldt i Bonpland zaputili su se u predjele u kojima nitko osim lokalnog stanovništva nije bio. Plovili su u kanuu rijekom punom golemih krokodila i gmizavih zmija, ulazili u vulkane, planinarili po Andama gdje je u zraku premalo kisika a noći su ledene – i cijelo vrijeme strahovali za instrumente i prikupljene minerale i biljke. Ta putovanja možete s djecom pratiti na karti, uputiti se u način života lokalnog stanovništva i u njihovu povijest. U današnje doba kad od djece očekujemo izvrsnost u svim predmetima, zanimljivo je da Humboldt u početku u školi nije baš obećavao. Umjesto da uči grčki i latinski, da se priprema za studij koji će mu osigurati egzistenciju, on se u djetinjstvu najradije "smucao" po vrtu, proučavajući biljni i životinjski svijet, maštajući o velikim putovanjima. No slijedio je svoj san i postao veliki istraživač.

Zaslužan je i za veliku promjenu: znanost je u njegovo vrijeme bila rezervirana za elitu i odvijala se iza zatvorenih vrata, a njegova su popularna predavanja o egzotičnim putovanjima, oceanima i svemiru znanstveni način mišljenja učinila dostupnim i razumljivim. Ova će vas ilustrirana knjiga dovesti do mnoštva novih pojmova: od cijanometra, preko kandelabra, do konkistadora. I možete li zajedno izgovoriti Popocatepetl? Realistične ilustracije pastelnih boja njemačke ilustratorice Claudije Lieb povremeno podsjećaju na skice samih istraživača, a posebno su efektni ilustrirani dvolisti bez teksta koji nam omogućuju da zastanemo i razmislimo o dinamičnoj radnji koja vrvi događanjima, pustolovinama i naglim obratima u planovima ovih pustolova. Ovih je dana kod istog izdavača objavljena knjiga Čudesna putovanja Marka Pola novinarke i spisateljice Anke Dörrzapf koju je također ilustrirala Claudia Lieb, o pustolovinama koje su počele u Veneciji, nastavile se u Perziji i na gorju Hindukuš pa sve do Pekinga, Sumatre i Šri Lanke.

Ova slikovnica vrlo jednostavno i djeci prispodobivo pojašnjava nastanak svemira. Dječak i djevojčica odlaze u svemir ne bi li istražili "početak vremena". Saznaju da se prije 13,8 milijardi godina pojavila kipuća čestica koja je u trenu narasla, pretvorila se u veliki prasak koji je stvorio čitav svemir. Kad se vrućina oslobođena praskom počela hladiti, nastali su atomi i prve zvijezde. A one se – baš kao i mi – rađaju, rastu i umiru. Saznat će da je potrebno četiri milijarde godina za stići do ruba naše galaksije, da postoji svemirsko smeće, da je prvim ljudima koji su odletjeli u svemir trebalo manje od dva sata da obiđu zemaljsku kuglu te da se astronauti za promjenu gravitacije pripremaju u bazenima jer je plutanje po vodi slično hodanju po Mjesecu. Nakon čitanja slikovnice djeca bi mogla napraviti lentu vremena uz pomoć koje će shvatiti koliko je kratak ljudski vijek u odnosu na svemirski. Ilustracije Amy Husband su nešto komercijalnije nego u prethodnim naslovima, ali sve je vrlo pregledno i informativno, a na kraju knjige postoji i mali rječnik pojmova – od asteroida do zvijezde. 

O svemiru na umjetnički način progovara Oliver Jeffers u slikovnici Evo nas, tu smo: Bilješke za život na planetu Zemlji (prev. Ozren Doležal). Ta je knjiga nastala kao autorov pokušaj da svome sinu približi tajne svemira, a može se čitati kao niz kontrasta – Zemlja i svemir, kopno i more, dan i noć, osobe koje su nam bliske i one koje nikad nećemo upoznati. S djecom se možete dugo zadržati na raznim detaljima ilustracija. I za sam kraj, nešto za djecu koja vole format pitanja i odgovora – dajte im slikovnicu Svemir: Odgovori na dječja pitanja koju je napisala Christine Sagnier prema ideji Emilie Beaumont, a ilustrirali su je Pierre Bon i Isabelle Rognoni (prev. Blanka Pašagić). Tu ćete saznati zašto je u svemiru tako mračno, kako je prvi put otkriveno da je Zemlja okrugla, zašto Zemlji treba Mjesec, kako to da se prvi američki astronaut upiškio u skafander i razne druge zanimljivosti koje će vam djeca rado opetovano čitati dok u pidžami budu hodali za vama po stanu, iako im je odavno prošlo vrijeme spavanja.   

I zapamtite: slikovnice nisu samo za djecu, osobito ne samo za vrtićku djecu. Kao i ilustrirane knjige, slikovnice mogu vrlo dobro nadopuniti nastavu, donijeti djeci toliko potreban vizualni odgoj i raznim sitnicama i detaljima obogatiti udžbeničke podatke koji su nažalost često prikazani suhoparno i natukničasto. I tome mogu služiti kroz cijelo školovanje, a osobito u razrednoj nastavi. Te su knjige, uz razne vrste rječnika, idealne za popunjavanje polica razrednih biblioteka. Neke od ovdje preporučenih knjiga djeca neće moći čitati sama, ali ni ne moraju – čitat ćete ih zajedno i učiti nove riječi, upoznavati se s važnim istraživačima i njihovim otkrićima. Ako rano počnete s takvim zajedničkim čitanjima i nastavite s njima i dugo nakon što djeca nauče sama čitati, nikad se nećete zajedno prestati čuditi svijetu.