Čitanjem ove važne knjige otvara niz zanimljivih polja koja produbljuju, na izvanredan način zaokružuju ličnost Ivana Meštrovića. Ne samo da nakon čitanja knjige možemo kazati da sada bolje poznajemo, razumijemo velikoga kipara, već s jednakom mjerom udivljenja i poštovanja možemo kazati da ga na jedan način i osjećamo kao čovjeka.

Elena Ferrante se i ovom knjigom pokazuje kao stručnjakinja, jer način na koji su ispisani ovi vrlo profinjeno i znalački, promišljeno i pošteno 'skladani' eseji pokazuje nam kako je riječ o autorici koja zna što, kako i zašto radi, a koja, paralelno, posjeduje i jedan 'izvansistemski' književni nerv, koji je daleko više literarne prirode od onoga što prezentiraju njena vrlo uspješna i široko hvaljena...

Goloća kao vrst književne opredijeljenosti, odbijanje da se čitatelja zavodi književnim slikama, visprenošću, znanjem, također je jedna vrst stilske opredijeljenosti koja vodi sučeljenju s onime od čega nema uzmaka, gdje je čovjek sam, sa svojom trenutnom istinom, i sa svojim vječitim traganjem za cjelovitom, cjelokupnom istinom o sebi i svome životu.

Ocrtavajući okvire koji su oblikovali i uvelike uvjetovali životne putove i izbore (ukoliko ih je uopće bilo) svoje majke, Handke je, precizno, ispravno odabranim – krajnje neekstravagantnim jezikom, a koji odiše unutarnjom plemenitošću, ocrtao ono ishodišno u samome sebi – najdublje nutrine vlastita jastva, u kojima se nalazi polazište za nastanak jednoga pisca, nedvojbeno značajnog za književna...

Roman 'Moja majka' odražava iskustvo ljudske razapetosti između oprečnih sila, između religijskog i svjetovnog, mističnog i racionalnog, između zla i svetog, erotske žudnje i vjerskoga zanosa. Svojom, naizgled pornografskom temom, koja je obrađena na jezično i misaono, ali i emocionalno suptilan, filozofsko poetski način, Bataille manifestira oprečnost na kojoj je sazdan svijet.