Vrlo misaona, ali i vrlo egzaktna proza, koja naglašenom racionalnosti izraza ima nakanu – a pokazuje se da u tome i uspijeva – dekonstruirati, razobličiti i pokazati stražnje strane mnogobrojnih mehanizama koji prožimaju ljudske psihologije i odnose, naročito one unutar obitelji, a potom i dalje, profesionalne, interesne ... i k tome slično.

Puškinovo veliko djelo frca i iz njegovih pisama – to je, dakako, on - još otvoreniji i izravniji, bez paravana i zavjesa. Rečenice koje Vizelj prenosi iz njegovih pisama zapete su onom pucajućom snagom i odvažnom zrelosti kakve, s jedne strane, povlači providnost genija, a s druge pak neumoljivost, snaga karaktera, a iz te napetosti izbija suptilno, trepereći kao nevidljiv duh od dima, istina ljudskog...