Posve je legitimno 'neurednost' promatrati kao strateški promišljeni stilski postupak, no samim je tim legitimno primijetiti njegove izvedbene manjkavosti. Ono što se u tom pogledu nameće kao ključni problem zbirke vjerojatni je izostanak makar i 'najnužnije' selekcije tekstova, što posljedično rezultira nerijetko teško probavljivim gomilanjem zalihosnog materijala.

Tržišno poticana recepcijska infantilnost, dakako u vidu lajkova na društvenim mrežama, u prvi plan nerijetko gura kvalitetom skromnije naslovi, nerijetko nauštrb onih boljih, ali i manje reklamiranih. Premda nisam siguran da Kolarove knjige mogu potaknuti promjenu takvoga stanja, one čitaoce koji teorijski osviještenu poziciju pretpostavljaju reklamnoj travestiji društvenih mreža vrijedi upozoriti na...

Bagić u više navrata o sebi i drugim kritičarima piše kao o kroničarima poezije – onima koji, s obzirom na rečenu inflaciju, nastoje držati korak primarno pokušavajući konstatirati činjenicu da sva sila naslova ne znači puku statistiku: posrijedi su knjige koje imaju svoj identitet, a od kojih su, neovisno o kvalitativnom aspektu, mnoge recepcijski zanemarene, dok su neke neopravdano hvaljene.