Tržišno poticana recepcijska infantilnost, dakako u vidu lajkova na društvenim mrežama, u prvi plan nerijetko gura kvalitetom skromnije naslovi, nerijetko nauštrb onih boljih, ali i manje reklamiranih. Premda nisam siguran da Kolarove knjige mogu potaknuti promjenu takvoga stanja, one čitaoce koji teorijski osviještenu poziciju pretpostavljaju reklamnoj travestiji društvenih mreža vrijedi upozoriti na...

Bagić u više navrata o sebi i drugim kritičarima piše kao o kroničarima poezije – onima koji, s obzirom na rečenu inflaciju, nastoje držati korak primarno pokušavajući konstatirati činjenicu da sva sila naslova ne znači puku statistiku: posrijedi su knjige koje imaju svoj identitet, a od kojih su, neovisno o kvalitativnom aspektu, mnoge recepcijski zanemarene, dok su neke neopravdano hvaljene.

Dobar kritičar je, uvjerena sam, i dobar pisac; njegovi tekstovi moraju iskazivati prepoznatljiv stil, pismenost i mogućnost da rezultat kritičke analize nečije knjige uklopi u tekst koji funkcionira i sam za sebe, izvan predloška o kojem piše. Kao i kod svakog drugog pisanja, spoj je to talenta koji se ne može naučiti i znanja stečenog obrazovanjem...