Ono što danas plijeni pažnju, što prvenstveno upada u oči, jest gustoća i dubina Radićevih kritika. Iako ograničene na tek 3,5 do 4 kartice, kritike Tarantina, Eastwooda, Lucasa, Almodovara, Michaela Moorea, Anga Leeja, Lyncha, Todda Haynesa, Spielberga, Hanekea, i desetaka drugih najznačajnijih suvremenih autora/redatelja, čine se mnogo opsežnijima nego što uistinu jesu.

Možemo se složiti s Engelsom da postoji (vjerojatno u svim povijesnim razdobljima) neka razina recentne krize, odnosno pojedini tekući problemi. I isto tako, nije se teško složiti, da u Europskoj uniji postoji možda ne dubinska, možda ne značajna, ali u svakom slučaju uočljiva kriza identiteta: ili kako naglašava Engels, 'manjak temeljnih identifikacijskih čimbenika jedan je od najoštrijih elemenata...

U žanrovskom smislu riječ je o komadu 'berge-romantizma', u narednim desetljećima vrlo omiljenog među njemačkom malograđanštinom, te duboko ukorijenjenog u ideologiju volka. No roman zapravo posjeduje sve ključne elemente koji će privlačiti i hipije: divinizaciju prirode i cjelokupnosti svijeta, romantičnu ljubav i ljubav prema čovječanstvu, putovanje kao proces samospoznaje i samorealizacije, ulogu...

U želji da se dokaže ocu Lucas je izdao generaciju. George Lucas stariji prodavao je u svom dućanu pisaći pribor i igračke; njegov prezreni sin prodavao je filmove, i igračke. 'Ratovi zvijezda' donosili su silne profite od prodaje igračaka pa je čuvena kritičarka Pauline Kael mogla samo napisati: 'u biti, George Lucas je u poslu s igračkama.'

Mandić u svoj dnevnik ubacuje sve što mu dođe pod ruku, po sistemu fish, bananas, old pyjamas, kako su pjevali Monty Pythoni. Sve ide: od afektivnog obračuna s Kantom i njegovom osudom samoubojstva do internetskih kolumni... Od pretiskanog intervjua za beogradske novine povodom Sajma knjiga, do pretiskane Adine osmrtnice.