Jernej Mlekuž : I feel kranjska kobasica: Kako je kranjska kobasica podigla slovenski narod

Jernej Mlekuž: I feel kranjska kobasica

I feel kranjska kobasica Mlekuž Jernej

„Kranjska kobasica jedan je od najžilavijih i najkoncentriranijih slovenskih nacionalnih simbola. Od prvog znanog spomena u slovenskom tisku 1849. godine pa do današnjih dana pokazivala je stabilnost, kontinuiranost i otpornost, osobine koje kod drugih materijalnih objekata označenih slovenstvom najvjerojatnije ne bismo mogli naći… Bez kulinarske zastave – bez kranjske kobasice, dakle, Slovenci predstavljaju tek neprepoznatljivo i nepovezano mnoštvo kupuso-, krumipro-, hm, bureko-ždera.“

U studiji Jerneja Mlekuža o kranjskoj kobasici („I feel kranjska kobasica“) nema recepta za nadjevanje, sušenje, i pripremanje kranjske kobasice. Neki elementi pripreme se spominju, spominju se i neki recepti, ali tek ovlašno. No tu je zato recept, studija, historiografija, pripovijest kako je kranjska kobasica stvarala slovensku naciju kao imaginarnu političku zajednicu, i kako je kao element narodne kulture i tradicije još uvijek reproducira.

Hrana je kompleksan „sustav komunikacije“ (Roland Barthes). U Bukovici početkom stoljeća seljani Kruševa radije su gladovali nego jeli ribu iz Karinskog i Novigradskog mora kojom su se hranili priobalni Novigrađani. Pitanje seoskog identiteta bilo je važnije od preživljavanja. Bezbroj je primjera takvih prehrambenih tabua, identitetskih simbola, pa čak i kulturalnih fobija. Večera s internacionalnim društvom, primjerice, u marokanskom restoranu u Moskvi, povod je za čitav niz simboličko-političko-kulturalnih interakcija s nacionalnim, vjerskim i internacionalnim konotacijama. Bilo da ste Izraelac koji konzumira samo košer-hranu, ili pan-evropski globalista koji želi kušati sve što mu se ponudi, za stolom se događa mnogo više od onoga što se vidi na prvi pogled.

I kranjska kobasica mnogo je više od para žuto-smeđih svinjskih kobasica. U svojoj knjizi Jernej Mlekuž – poznat i kao dr. Burek, zbog svog doktorata „Burek.si!?“ – ispisuje kako je kranjska kobasica stvarala Slovence i slovenstvo. Kranjska se pojavljuje gotovo istodobno s Proljećem naroda, tog ključnog formativnog događaja za političku ideju slovenske nacije. Od tada kranjska je simbolom izvrsnosti i prepoznatljivosti političkog slovenstva. Da je hrvatskim Ilircima prošla ideja Slovenaca kao „planinskih Hrvata“ danas bi hrvatski nacionalni korpus bio savršeno zaokružen kulenom (Slavonci), pršutom (Dalmatinci) i kranjskom kobasicom (Slovenci). No ovako, kranjska je postala dijelom sanktuarija ideje slovenstva: rame uz rame s Prešerenom, kako saznajemo iz udžbenika „Slovenska vježbenica za građanske škole“ (iz 1923.), gdje je kranjska svinjetina i ljubljansko zelje u društvu najelitnijih činitelja slovenstva zajedno s jezikom i književnošću.

Korelacija između kranjske kobasice i političke ideje slovenstva nije uvijek bila stabilna i nepromjenjiva. U devetnaestom stoljeću i prvoj polovici dvadesetog ona se smatrala delicijom. U drugoj polovici stoljeća počinje se prodavati na kioscima, i postaje simbolom obične, junk hrane. Nakon proglašenja slovenske države kranjsku se, kao simbol slovenstva, pokušava vratiti u gurmanski panteon. Tu su i različiti politički „brakovi“ i „izvanbračne“ veze: spajanjem sa srpskim pasuljom u ambalaži gotove, industrijski priređene hrane, kranjska postaje princezom koja se udaje za srpskog prijestolonasljenika socijalističko-jugoslavenske domene (šifra: „harmonika svira disco“). U novije doba ona će postati materijalom za hibridni „kranjski burek“, simbol post-jugoslavenske situacije (šifra: „južnjaci sviraju harmoniku“), a paralelno pokušati će biti ugurana i u elitnu, post-nacionalnu fusion kuhinju.

Ukratko, mnogo toga se na simboličkoj razini događalo s kranjskom. Kroz studiju o kranjskoj kobasici Mlekuž ispisuje fantastičnu priču o tvorbi nacije kao imaginarne, političke ideje, koja se nadjeva simbolima na isti način na koji se oprano crijevo puni izabranim komadima svinjskog mesa. Pritom je očita proizvoljnost čitavog postupka. Nacija se mijesi od narodne književnost, dijalekta standardiziranog u nacionalni jezik, i kobasica! Rekli bi: everything goes in – fish, bananas, old pyjamas.

No tu je i element entropije. Krojači nacije manipuliraju svinjskom kobasicom iz kranjske regije, ali nemaju potpunu kontrolu nad svim njenim manifestacijama. Cijelo stoljeće oni kranjsku brendiraju kao vrhunsku poslasticu izabranih gostiona i mesnica – a onda ona postane industrijskim, fast-food proizvodom koji se poslužuje bilo gdje, na komadu kartona. Pokušavaju kranjsku ubaciti u provansalski kasule (šifra: i mi smo Europa), ali im nije pretjerano drago što je kranjska i nacionalno jelo (ne i nacionalni simbol) sjeverozapadne Hrvatske. Poanta je ova: koliko god kobasica izgledala kao komični element nacionalnog identiteta, često je ona kompleksnija pojava od samog konstrukta nacije.     

Naravno, Jernej Mlekuž nije napisao studiju „I feel kranjska kobasica“ da bi se zafrkavao s idejom slovenstva (odnosno s idejom nacije), ili da bi se zafrkavao s jednom kobasicom. Ali svejedno, njegova knjiga duhovita je i zafrkantska priča o kobasici i naciji. Priča o Don Kihotu i Sančo Pansi: romantičnoj, fantazijskoj ideji nacije, i njenom prizemnom, narodskom, prisilnom pratitelju.


( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na portalu Moderna vremena zajednički je financiran od strane Modernih vremena i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Jernej Mlekuž

I feel kranjska kobasica : Kako je kranjska kobasica podigla slovenski narod

• Prijevod: Edo Fičor
• Srednja Europa 02/2018.
• 162 str., tvrdi uvez
• ISBN 9789537963668

U duhovito napisanom uvodu u knjigu 'I feel kranjska kobasica' autor Jerney Mlekuž navodi da je kranjska kobasica jedan od najžilavijih i najkoncentriranijih slovenskih nacionalnih simbola. Od prvog znanog spomena u slovenskom tisku 1849. godine pa do današnjih dana pokazivala je stabilnost, kontinuiranost i otpornost, osobine koje kod drugih materijalnih objekata označenih slovenstvom najvjerojatnije ne bismo mogli naći.