Ove se godine Festival održao od 13. do 29. kolovoza, a na njemu je bilo preko šesto događanja na kojima su sudjelovala 562 pisca, publicista, povjesničara, prevoditelja, ilustratora, glazbenika, glumaca i izvođača iz više od pedeset zemalja svijeta. Svakoga dana od deset ujutro do deset navečer posjetitelji su mogli prisustvovati razgovorima s autorima, čitanjima, ali i različitim panel diskusijama,...

U obiteljima se krvne veze pretvaraju u neku vrstu lanca. Postoji hijerarhija, postoje napetosti, tajni savezi, izdaje, laži... O tome se ne govori, nije lijepo, nema dobar publicitet, ali vrlo je zanimljivo to što se događa iza kulisa, iza tobože beskonačne ljubavi između roditelja, između braće. Obitelj je sef, ormar pun tajni koji obožavam istraživati.

Za svaki oblik komunikacije moglo bi se reći da je neka vrsta prevođenja. Prevođenje shvaćeno u širem smislu kao prenošenje iz jednog semiotičkog sustava u drugi stoga ima veliku važnost u procesu proizvodnje znanja, osobito ako se uzme u obzir da su neki od tih sustava i jezika privilegiraniji od drugih.

Nalazimo se u dobu koje se toliko temelji na ekonomiji da knjige postaju nalik televizijskim emisijama i natječu se s njima na polju zabave. Sve češće se književnost poima kao zabava, čitatelji žele priču, a diktatura priče, romana i novele, ima više veze s ekonomijom nego s umjetnošću. Umjetnost nastoji izmjestiti gledatelja ili čitatelja iz njegova svijeta.

Ne bih volio da se 'Knjiga o jugu' čita kao knjiga nostalgije, jer je nostalgija neproduktivna emocija, ona omamljuje, apaurinizira i čini nas tromim. Volio bih da se ona čita kao knjiga koja relativizira ono što smo danas i pokazuje da će to “danas” jednako završiti kao i propalo bivše: na hrpi bivših ambicija i propalih aspiracija.