Vrlo me zanima ta prisilna normalnost u kojoj svi živimo. Svi moraju plaćati stanarinu. Svi moraju zarađivati novac. Zbog toga ne možeš reagirati prirodno na krizu koja se stalno događa oko tebe. Mislim da je upravo to stroj. Stroj je ono što nas drži u tim malim individualnim kutijama zbog kojih ne možemo normalno reagirati na katastrofu koja nas okružuje.

I doista, 'Gluha nota' ustvari i nije roman o ratu, ni na koji način ga ne romantizira, ne uzdiže ničije junaštvo, ali isto tako nije antiratni pamflet, ne prosvjeduje protiv njega i ne prokazuje njegovu besmislenost. To je roman koji govori o jalovosti umjetnosti da se suoči s ratom, da o njemu bilo što kaže, ali, paradoksalno, premda zato što je svjesna svoje nemoći, baš zato u tome uspijeva.