Za Nádasa je pisanje neprekidna borba s jezikom koji 'nasrće' na njega pokušavajući mu nametnuti svoje banalnosti, to je minuciozan rad na odabiru riječi, muzikalnosti i ritmu rečenica. Pisanje je za njega profesija kao i svaka druga, pitanje upornosti i usredotočenosti na svoj rad a ne 'poziv' ili 'poslanje'. Pisanje nema veze s nadahnućem jer mu se, kao što kaže, za svih tih godina i desetljeća koliko...

Zadaća je lingvistike opisati i objasniti promjene u jeziku, a ne se, poput preskriptivista, zgražati nad njima. Jezik se po svojoj prirodi neprestano mijenja i nema dokaza, kao što tvrde neki jezični puristi, da bi ga mogla ugroziti upotreba tuđica, primjerice anglizama, pa ga nije potrebno ni 'braniti' od štetnih utjecaja.