Kroz priču o emocionalnom i umjetničkom sazrijevanju dvadesetogodišnje pripovjedačice-protagonistkinje Dore koja iz rodne Rijeke odlazi na studij filmskog pisma u Prag u romanu se tematizira iskustvo novog kozmopolitskog naraštaja milenijalaca koji se danas sve češće odlučuju dio studija provesti u inozemstvu.

[ DOBITNIK MEĐUNARODNE NAGRADE BOOKER 2023 ] Ja želim pričati priče upravo o onome što je netrajno, što je danas živo, a uskoro može umrijeti. Upravo to me zanima. I čovjek je takvo biće. Za ostale velike stvari postoje spomenici i piramide. O njima nemamo zašto razmišljati. Ali čovjek koji je usamljen u svojoj sobi u tri sata popodne je onaj koji mene zanima.

Ove se godine Festival održao od 13. do 29. kolovoza, a na njemu je bilo preko šesto događanja na kojima su sudjelovala 562 pisca, publicista, povjesničara, prevoditelja, ilustratora, glazbenika, glumaca i izvođača iz više od pedeset zemalja svijeta. Svakoga dana od deset ujutro do deset navečer posjetitelji su mogli prisustvovati razgovorima s autorima, čitanjima, ali i različitim panel diskusijama,...

Doista. Nema boljeg, pomnijeg seciranja od onog koje se izvrši perom. Riječi su savršene za to, one zadiru duboko u tijelo postojanja, ispituju političke organe, raščlanjuju društvena tkiva, pronalaze emocionalne tumore i nakon toga donose zaključak. Priče su najbolje sredstvo da se dočara potpunost onoga što jesmo.

Nalazimo se u dobu koje se toliko temelji na ekonomiji da knjige postaju nalik televizijskim emisijama i natječu se s njima na polju zabave. Sve češće se književnost poima kao zabava, čitatelji žele priču, a diktatura priče, romana i novele, ima više veze s ekonomijom nego s umjetnošću. Umjetnost nastoji izmjestiti gledatelja ili čitatelja iz njegova svijeta.