Edinburgh International Book Festival – škotski književni Woodstock
Osim kao zemlja viskija, romantičnih dvoraca i prekrasnih krajolika, Škotska je već odavno poznata i kao zemlja kulture, a njezinu prijestolnicu Edinburgh s pravom bi se moglo nazvati gradom umjetnosti i festivala. Edinburgh je i grad koji posvećuje veliku pozornost svojoj književnoj tradiciji, stoga nije ni čudo da ga je UNESCO 2004. izabrao za prvi iz svoje mreže „gradova književnosti“. Od 1962. ondje djeluje Muzej pisaca (Writers' Museum) posvećen životu i radu trojice vjerojano najglasovitijih škotskih pisaca, Sir Walteru Scottu i Robertu Louisu Stevensonu, koji su u Edinburghu rođeni, te Robertu Burnsu, koji je ondje neko vrijeme živio. Od drugih značajnih pisaca u Edinburghu su rođeni tvorac Sherlocka Holmesa Sir Arthur Conan Doyle, velika škotska spisateljica Muriel Spark, a od suvremenih pisaca Irwine Welsh. Ondje su živjeli i radili pisci detektivskih romana Alexander McCall Smith i Ian Rankin, baš kao i J.K. Rowling koja je veliki dio prve iz serije knjiga o Harryju Potteru napisala u kultnom, danas nažalost zatvorenom kafiću „The Elephant House“.
Edinburgh, grad festivala
Tisuću devetsto četrdeset sedme, dvije godine po završetku Drugog svjetskog rata, osnovan je Međunarodni edinburški festival (Edinburgh International Festival) kako bi se u depresivnim godinama poraća osim razvoja gospodarstva osigurao i „procvat ljudskog duha“, a nedugo zatim, na njegovim rubovima utemeljen je i glasoviti kazališni festival Fringe koji je već odavno nadrastao svoj rubni status. Uz mnoge druge festivale (filma, džeza i bluza, likovnih umjetnosti, pripovijedanja), u Edinburghu se svakog kolovoza održava, kao što su se na svojoj internetskoj stranici pohvalili organizatori, i „najveći književni festival na svijetu“, Međunarodni edinburški književni festival (Edinburgh International Book Festival).
Festival je utemeljen 1983. i isprva se održavao svake dvije godine, a od 1997. počeo se održavati svake godine. O njegovoj veličini i značaju najbolje govore brojke. Riječ je o manifestaciji tijekom koje se svake godine u posljednja tri tjedna kolovoza održi petstotinjak događanja na kojima gostuje otprilike isto toliko autora (2016. bilo ih je čak 800). Dvije tisuće petnaeste godine Festival je posjetilo 225.000 posjetitelja. Tijekom godina ondje je gostovalo niz značajnih autora kao što su, između ostalih, Margaret Atwood, Yann Martel, Toni Morrisson, Harold Pinter, J.K. Rowling, Salman Rushdie, Zadie Smith, Susan Sontag, a od hrvatskih autora 2019. Olja Savičević Ivančević ondje je predstavila engleski prijevod svog romana Pjevač u noći.
Festival prije i nakon pandemije
Ove se godine Festival održao od 13. do 29. kolovoza, a na njemu je bilo preko šesto događanja na kojima su sudjelovala 562 pisca, publicista, povjesničara, prevoditelja, ilustratora, glazbenika, glumaca i izvođača iz više od pedeset zemalja svijeta. Svakoga dana od deset ujutro do deset navečer posjetitelji su mogli prisustvovati razgovorima s autorima, čitanjima, ali i različitim panel diskusijama, kreativnim radionicama za djecu i odrasle, performansima i kazališnim izvedbama. Razgovori s piscima trajali su pedeset minuta, dok je deset minuta bilo predviđeno za pitanja gledatelja iz publike te onih koji su događaj pratili preko Interneta. Neki od tih programa bili su besplatni, a za većinu su posjetitelji morali izdvojiti 14 funti. Ove je godine, kako su objavili organizatori, prodano više od sto tisuća ulaznica. Prodaja ulaznica jedan je od glavnih načina financiranja Festivala. U godini prije pandemije Festival je ostvario godišnji prihod od 4.2 milijuna funti, od čega su 20% bila sredstva iz proračuna grada Edinburgha i Kreativne Škotske, javnog tijela koje se bavi financiranjem potreba u kulturi, dok je 80% ostvareno upravo prodajom ulaznica, prodajom knjiga iz festivalske knjižare, sredstvima iz različitih zaklada te sponzorstvima tvrtki i donacijama privatnih osoba.
Nakon pandemijske 2020. kad je cijeli Festival premješten „online“ i 2021. kad se održao samo dijelom uživo, ove je godine ponovno organiziran u „hibridnom“ obliku pa su se tako neki autori, primjerice Noam Chomsky, Jonathan Franzen i Jeniffer Egan publici u dvorani javili putem video veze. Na internetskoj stranici Festivala bile su dostupne poveznice preko kojih su gledatelji iz 65 zemalja mogli pratiti 200 događaja izravno, a nakon Festivala ondje mogu pogledati njihove snimke. Upravo je prelazak na takav način održavanja bio razlog što se Festival iz improviziranog šatora na Trgu Charlotte u novijem dijelu grada, gdje se održavao godinama prije, prošle godine preselio u prostore edinburške Umjetničke akademije (Edinburgh College of Art), nedaleko od Edinburškog dvorca, u kojoj za sve to postoji potrebna infrastruktura. Festival će se ondje održati još sljedeće godine, a u svibnju ove godine organizatori su najavili kako će se 2024. trajno useliti u prostor Future's Instituta edinburškog sveučilišta udaljen nekoliko stotina metara od Umjetničke akademije.
Festivalsko ozračje osjeća se već na ulazu u zgradu Umjetničke akademije nad kojom se nalazi veliki natpis „Edinburški književni festival“, a neposredno kraj ulaza nalaze se festivalska knjižara i kafić na čijoj terasi posjetitelj može uz kavu prelistati knjigu koju je ondje upravo kupio. U dvorištu se nalazi šator u kojem pisci potpisuju knjige, šator za dječje programe, drvene klupe i veliki ekran na kojem se može pratiti festivalski program. Zvuk je diskretan, ali se govornici čuju razgovijetno. Za svaki slučaj, tu su i automatski generirani titlovi. Većina programa odvijala se u nekoliko dvorana Umjetničke akademije, dok se dio odvijao u Central Hallu, velikoj dvorani s više od 800 mjesta udaljenoj nekoliko minuta hoda. Ondje su, između ostalih, gostovali Karl Ove Knausgaard, Ocean Vuong, Alexander McCall Smith, Ali Smith i dobitnica Nobelove nagrade za mir, filipinsko-američka novinarka Maria Ressa.
A sad svi zajedno
Ove se godine Festival održao pod geslom „All Together Now“ (Sad svi zajedno). U doba neizvjesnosti izazvane godinama pandemije, ratom u Ukrajini i mogućnošću nove globalne ekonomske krize, organizatori su željeli staviti naglasak na književnost i knjigu kao nešto što nas povezuje, kao mjesto susreta s različitošću zahvaljujući kojem nam se mogu promijeniti pogledi na svijet. Događanja na Festivalu tako su podijeljena na dvadeset četiri tematske cjeline u kojima su predstavljeni autori i knjige koji se, između ostalog, bave nasljeđem kolonijalizma, životom u prirodi i klimatskim promjenama, ženskim iskustvom u suvremenom svijetu, queer ljubavi i vezama, povijesnim i političkim silnicama koje utječu na Europu danas. Također su predstavljene knjige autora i autorica koji govore o crnačkom iskustvu i suočavanju s predrasudama, ali i o ljubavi, prijateljstvu i obiteljskim odnosima. Značajan dio Festivala posvećen je pjesnicima i poeziji, baš kao i književnosti za djecu i mlade, a dužnu pozornost dobili su i književni prevoditelji kao posrednici u čitateljevom razumijevanju svijeta. Jedna tematska cjelina Festivala bila je posvećena i razgovorima o knjigama i nakladništvu.
U mnoštvu od preko 600 događanja u kojima je sudjelovalo 562 autora (neki samo kao moderatori, drugi u obje uloge) bilo je nemoguće popratiti sve, a kao vrlo teška zadaća nameće se i izdvojiti ono najvažnije.
Dan prije početka festivala, 12. kolovoza, u New Yorku je brutalno napadnut Salman Rushdie pa su prije svakog predstavljanja autori u znak podrške čitali omiljene citate iz njegovih knjiga. Iznimka nije bio ni prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost Abdulrazak Gurnah koji je pročitao odlomak iz Rushdijeva eseja „Imaginary homelands“. Gurnah je govorio o svom romanu „Afterlives“ koji se bavi temama izmještenosti i gubitka identiteta. Svoje knjige također su predstavili dobitnici Bookerove nagrade Damon Galgut (kod nas je objavljena njegova knjiga „U nepoznatoj sobi“ u nakladi Školske knjige i prijevodu Maje Šoljan) i Douglas Stuart, koji se nakon hvaljenog prvijenca „Shuggieja Baina“ (Fraktura, prev. Petra Pugar) predstavio svojim drugim romanom pod naslovom „Young Mungo“. Jonathan Franzen govorio je o svom romanu „Crossroads“ objavljenom prošle godine u kojem pripovijeda o obitelji koja se 1970-ih zatekne na raskrižju povijesnog, političkog i moralnog.
Knausgaardovih 666 stranica
Karl Ove Knausgaard publici je otkrio je li slučajno da njegov roman „Jutarnja zvijezda“ (Oceanmore, prev. Anja Majnarić) ima upravo 666 stranica. Predstavljajući svoj roman „Companion piece“ Ali Smith (koju smo kod nas prije mogli čitati u izdanju V.B.Z-a i prijevodu Petra Vujačića, a odnedavno njezinu tetralogiju o četiri godišnja doba možemo čitati u izdanju Vuković&Runjić i prijevodima Vlatke Valentić i Dinka Telećana) ispripovijedala je anegdotu s Festivala europske kratke priče u Zagrebu kad je, radije nego da pročita svoju priču, okupljenoj publici otpjevala tradicionalnu škotsku baladu „The Road to Dundee“. Na predstavljanju svog romana „Vremensko utočište“ (Fraktura, prev. Ksenija Banović), bugarski pisac Georgi Gospodinov spomenuo je kako su prije dvadesetak godina političari u Bugarskoj građanima pokušavali prodati bolju budućnost, dok im danas pokušavaju prodati bolju prošlost.
Od autora prevođenih kod nas još valja izdvojiti Jennifer Egan čiji distopijski roman „The Candy House“ objavljen ove godine predstavlja svojevrsni nastavak romana „Vrijeme je opaki igrač“ (Profil, prev. Mihaela Velina) za koji je autorica 2011. dobila Pulitzerovu nagradu. Argentinska spisateljica Mariana Enríquez, čiju odličnu zbirku gotičkih kratkih priča „Što smo izgubili u vatri“ kod nas možemo čitati u izdanju Hena coma i prijevodu Ele Varošanec Krsnik, predstavila je engleski prijevod svog romana iz 2019. „Nuestra parte de noche“ („Naš dio noći“).
Filozof, lingvist i aktivist Noam Chomsky govorio je o svojevrsnoj cenzuri u medijima u kojima se rasprava potiče unutar čvrsto određenih okvira, dok sve ono izvan njih ostaje neizrečeno. Ukrajinsko-kanadski povjesničar Serhij Plohij govorio je o povijesnom položaju Ukrajine između Europe i Rusije.
Vijetnamsko-američki pjesnik Ocean Vuong, kojeg kod nas poznajemo po romanu „Na zemlji smo nakratko predivni“ u izdanju Hena coma i prijevodu Mirne Čubranić, predstavio je svoju zbirku poezije „Time is a Mother“ i govorio o tome kako pisati za njega znači neprestano se suočavati s vremenom.
Veliku pozornost publike privukla je glazbenica P.J.Harvey koja je predstavila svoju knjigu „Orlam“, narativnu poemu o devetogodišnjoj djevojčici koja djetinjstvo provodi u čarobnim ruralnim krajolicima jugozapadne Engleske.
Knjiga za svakog školarca
Posljednji ponedjeljak u kolovozu bio je i prvi dan početka nove školske godine pa su tog dana organizirani posjeti školaraca koji su mogli uživati u brojnim radionicama i kazališnim predstavama. Uz to, na Festivalu su gostovala poznata imena književnosti za djecu i mlade kao što su Cressida Cowell (kod nas je možemo čitati u izdanju Profila i u prijevodu Ozrena Doležala), Jason Reynolds (Profil, prev. Dražen Čulić), Julia Donaldson (Ibis grafika, prev. Krešimir Krnic) i Michael Morpurgo (Egmont, prev. Anđela Milinović). Zahvaljujući sponzorskom programu tvrtke Baillie Gifford svaki je školarac dobio ulaznicu i knjigu na dar. Zalog za budućnost, za neku novu publiku na književnim festivalima.