Upravo putovanjima, susretima s ljudima drugačijih kultura, djeca će naučiti da nebo iznad njihove kuće nije najplavije na svijetu, da uz naše more (koje svi volimo) ima i drugih divnih mora, da su neki drugi ljudi, rođeni drugdje, jednako dobri ili kvalitetni i da ih činjenica o mjestu rođenja, boji kože ili etničkoj pripadnosti ne određuje u tome jesu li kao osobe dobri ili nisu.

Za'atar je opori začin. Sa svojim slanim i gorkim nijansama najbolje opisuje okus Bliskog istoka. Teško je ostati ravnodušan prema regiji koja je iznjedrila tri velike religije koje su oblikovale svijet, regija koja je dala Jerihon, Kairo i Babilon. To groblje carstava, kako mu tepaju od srednjeg vijeka, nije izgubilo svoj naboj, a okovi tradicije i religije kao da postaju sve teži i vuku sve dublje.

Dječja bi književnost, kao uostalom i svaka prava književnost, sigurno trebala biti angažirana u promoviranju nekih vrijednosti koje su u dnevnoj politici odavno iščeznule, kao što su npr. empatija, solidarnost, moral, obrana ljudskog dostojanstva, odvažnost, sloboda.

Djeca su naša budućnost. Sutrašnjica naše zemlje je u njihovim rukama. Ako želimo bolji život u budućnosti, treba nam i bolja generacija. Naša djeca čitaju knjige tako da one mogu biti vrijedne i korisne. U ranim godinama kada čitaju knjige razumiju njihove prve slojeve i uživaju. Kad odrastu, vide i ostale slojeve i primijete skrivene poruke.

U drami ove prerano preminule dramske spisateljice čiji je književni opus nažalost nedovoljno poznat široj javnosti, podjednako su uživali i glumci i mnogobrojna publika koja je s velikim zanimanjem pratila čitanje koje je započelo u haustoru zgrade, da bi se nastavilo u različitim prostorijama Kazališnog epicentra.