Često pomislim da nema tih riječi koje bi dostojno opisale neopisiv napor i mentalnu borbu sa samim sobom i surovom prirodom, no pokušaj mora postojati. Magija se uspona u prvoj mjeri očituje u borbi sa samim sobom i svojim slabostima te preispitivanjem svojih motiva, životnih vrijednosti i svjesnosti svoje ništavnosti u odnosu na moć prirode.

Putovanja, čak i ona turistička, mijenjaju čovjeka, ali ne uvijek nužno nabolje. Mogu reći za sebe da su me putovanja učinila otvorenijim, pomogla su mi shvatiti da ne postoje dobre i loše nacije ili vjere, da su podjele vjerske, nacionalne, rasne, seksualne na „naše“ i njihove“ najgora moguća stvar koja dijeli ljude i generira mržnju.

Djelo koje gledamo je samo prijekcija nas samih. Čitamo svoju vlastitu priču. Ono što ja pročitam nikad neće biti isto kao ono što vi pročitate. Oduvijek me kod čitanja fascinirao onaj nevjerojatni osjećaj da se knjiga obraća isključivo vama. Čujete onaj glas koji vam čita. A ako još ne čitate jer ste premali, slika vam govori sve.

Sanja Pilić i Sanja Polak dvije su najčitanije spisateljice u Hrvatskoj čije se knjige tiskaju i prodaju u tiražama i od preko 30.000 primjeraka. Obje spisateljice odlučile su svoj književni opus posvetiti djeci i mladima. Razgovarali smo s njima o njihovom pogledu na književnost, knjige i čitateljsku publiku u Hrvatskoj.

Mladi vole kada je stvarnost opisana na realističan način, ma kolikogod je ta realnost surova i ružna, pa mislim da bi prikaz lažne, odnosno uljepšane stvarnosti, bio kontraproduktivan. Niti jedan tinejdžerski život nije idealan, mlad čitatatelj voli se poistovjećivati sa likovima a kad ih glavni lik podsjeti na njih, to im je knjiga draža.