Deca ne podnose previše 'predavački' stav, jer im je toga dosta u samoj školi. Njihova očekivanja su mnogo složenija i veća od toga. Naposletku, deca danas rastu uz savremene tehnologije, zamara ih sve što je sporo, uobičajeno i predvidivo. Pokušavam da im pokažem da moj književni rad bez njih ne znači ništa i da je vredan samo ukoliko njima donosi nekakvu korist.

Naš stvaralački rad zasnovan je na uzajamnom poverenju i poštovanju. Jedan drugom se ne mešamo u posao. Dok pišem, ja zamišljam te svoje likove i situacije, ali se za njih ne vezujem. Tekst prepuštam Bobu i sa velikim nestrpljenjem očekujem njegova rešenja. Kad mi na mejl stigne ilustracija, onda se cela moja porodica okupi oko kompjutera i svi u glas vrištimo od sreće. Onda ja zovem Boba telefonom, pa mu...

Naša literatura obiluje kojekakvim rospijama, ocvalim urbanim ljepoticama i babarogama čiji su karakteri klišeizirani i nisu deblji od rizle. Još bezveznije su junakinje romana koje su zapravo mužjaci zakamuflirani ženskim tijelom. Ima autora u čijim očima se cijeli svemir kupa samo u testosteronu. Oni jednostavno ne pišu o ženama. Ili ih guraju u kraj, što dalje od središnje priče, samo da ne bi imali...

Kakav bih ja to bio čovjek kada bih u svoju literaturu ugrađivao mržnju. To je nemoguće, papir se opire tome, riječi, jezik sve se opire tome. Svi dobri pisci su mahom antinacionalisti. Moja književnost o ratu je takva kakva je, realna. To je snimanje filmskom kamerom. Kad gledaš taj film na tebi je da donosiš zaključke. Sve je vidljivo, nema relativizacije, zna se vrlo dobro ko pripada kojoj vojsci....

Oni su mladi. Oni puno čitaju. Oni prate i bosansku, i regionalnu, i svjetsku književnost. Okupljaju se oko književnog časopisa (sic!). Imaju oštra zapažanja. I još oštrija pera. Oni su nove književno-kritičarske bosanske snage. U ime književnih kritičara književnog časopisa  (sic!) na pitanja Ane Ðokić odgovara glavni urednik, Mirnes Sokolović.

Vile i sva ta bića, puno su više od mitskih pojava i likova iz mašte. Sjeverozapadni dio Medvednice je tamo gdje sam odrastao, to su i predaje koje sam slušao, to su i šume koje sam poznavao. Nije mi bila ideja iznositi strogo etnološki materijal i strogo kazivanja starih ljudi. Već uhvatiti nešto osobno i živo. Kao što su to nekada bili stari pripovjedači, oni koji su u večernje sate sjeli i...