Domaća literatura je danas dominantna, iako kada sam ja odrastala čitala se samo prevedena književnost. Sada postoji i novi pokret – ljudi koji pišu takozvane romane na društvenim mrežama. Ti tekstovi sadrže čak i ikonice. Pretpostavljam da je pisanje u stanju regresije i da se vraćamo hijeroglifima.

Mladi vole kada je stvarnost opisana na realističan način, ma kolikogod je ta realnost surova i ružna, pa mislim da bi prikaz lažne, odnosno uljepšane stvarnosti, bio kontraproduktivan. Niti jedan tinejdžerski život nije idealan, mlad čitatatelj voli se poistovjećivati sa likovima a kad ih glavni lik podsjeti na njih, to im je knjiga draža.

Manto bio vrlo angažiran u svojem pisanju i važno mu je bilo istaknuti probleme koji tište indijsko, kasnije i pakistansko društvo radeći ponajviše na samoj fabuli. Dok bismo za neke druge autore mogli reći da nas privlače prvenstveno stilom kojim pišu, Manto nas privlači prvenstveno pričom. Ništa kod njega nije suvišno, niti ga u pripovijedanju zanima iskazivanje vlastite jezične virtuoznosti. Mantove...

Naš stvaralački rad zasnovan je na uzajamnom poverenju i poštovanju. Jedan drugom se ne mešamo u posao. Dok pišem, ja zamišljam te svoje likove i situacije, ali se za njih ne vezujem. Tekst prepuštam Bobu i sa velikim nestrpljenjem očekujem njegova rešenja. Kad mi na mejl stigne ilustracija, onda se cela moja porodica okupi oko kompjutera i svi u glas vrištimo od sreće. Onda ja zovem Boba telefonom, pa mu...

Naša literatura obiluje kojekakvim rospijama, ocvalim urbanim ljepoticama i babarogama čiji su karakteri klišeizirani i nisu deblji od rizle. Još bezveznije su junakinje romana koje su zapravo mužjaci zakamuflirani ženskim tijelom. Ima autora u čijim očima se cijeli svemir kupa samo u testosteronu. Oni jednostavno ne pišu o ženama. Ili ih guraju u kraj, što dalje od središnje priče, samo da ne bi imali...

U jednom trenutku djeca su nam sve na svijetu, ali u svakodnevici pokazujemo neviđeno licemjerje. Da, društvo se na čudan način odnosi prema svemu što se tiče djece. A društvo nije neka imaginarna masa već svi mi zajedno. Umjetnici koji pridonose kulturnim potrebama djece uvijek su u očima odraslih manje vrijedni. Na sve se načine omalovažava njihov rad.