Poticanje male djece na učenja jezika izuzetno je važno. Što se prije započne s poticanjem govorno-jezičnog razvoja, to će dijete brže i bolje napredovati. Najprihvatljiviji oblik učenja govora je igra. Slikovnicu ili priču potrebno je uvoditi u djetetov život tako da ona od igračke koju dijete opipava, razgledava i prelistava postane omiljeni predmet poput igračke. Roditelj i drugi odrasli koji djetetu...

Mnogi mladi roditelji nisu (sasvim) svjesni toga da se djeci može čitati već od najranije dobi i da time i sebi i djeci stvaraju mirno okruženje ispunjeno zajedništvom, da uspostavljaju mali osobni ritual koji se iz dana u dan ponavlja (a zna se koliko mala djeca trebaju takve rituale) i da, na kraju krajeva, na još jedan način prate i podupiru razvoj svoga djeteta.

Nakon odvajanja dječjeg izdavaštva u zaseban dio tvrtke, nakon 18 godina djelovanja smo se, mogli bismo tako reći, opet našli na početku. Krenuli smo s traženjem nove ciljne publike, novim sajmovima i manifestacijama te novim razgovorima s kulturnim djelatnicima u segmentu dječje knjige te smo započeli s gostovanjima i promocijama u osnovnim školama i narodnim knjižnicama.

Zašto mislim da je ova knjiga posebno vrijedna? Zato što su je pisali mladi za mlade. Tekstove u knjizi pisali su mnogi stručni mladi ljudi, njih 18, koji se u svom krugu susreću s mnogim pitanjima i problemima kojima se bave u ovoj knjizi. Kao što sam već spomenula, a vidljivo je i iz podnaslova, knjiga je znanstveno utemeljena, a ipak sasvim jednostavno pisana i lako prohodna za čitatelja kojeg možda ne...

Ovo nije knjiga za samopomoć, nego knjiga popularne, jednostavno napisane, ali ne pojednostavljene psihologije koju bez puno razmišljanja mogu preporučiti učiteljima, i za vlastito čitanje i za čitanje s učenicima, osobito tinejdžerima, uz nastavu građanskog odgoja, psihologije ili jednostavno kao poticaj za razgovor u čitateljskim klubovima.