Ako poezija doista dolazi iz onostranog, onda je ova knjiga iskustvo blisko nadzemaljskog, mitološkog. Ona je puna zime, suprotstavljene toplini koja isijava iz ognjišta u kući, oko kojeg autorica okuplja likove koji su svojevrsni nosioci narativa u svakoj pjesmi, a to su članovi obitelji, bake i djedovi, koji su na granici između zemaljskog i prekogrobnog cijelo vrijeme, kazivači skrivenog i suptilnog u...

U svojoj novoj zbirci 'Dok ti oči ne dogore' Dinko Telećan opet se vraća kozmopolitskoj poetici globalnog flaneura (šetača), izmješanoj sa motivima koji globalnost teme vraćaju na nivo intimne observacije, pa na taj način sve ono što je u knjizi nedokučivo - bilo geografski, bilo emotivno - spušta na nivo suptilne pojmljivosti.

Kroz knjigu se suptilno provlači jedna konstanta: varijacije na temu odnosa sa roditeljima, mrtvima i živima, s njihovom zaostavštinom i načinom na koji nas ona određuje, nemogućnošću da od nje pobjegnemo. Neki od njih svjesno ili nesvjesno pretvorili su se u kopije svojih očeva, drugi svoj identitet grade kroz pokušaj da se u njih ne pretvore kada za to dođe vrijeme.

Alen Brlek je homo ludens mlade hrvatske poezije, koji tek treba otkriti što sve krije u rukavu u sljedećoj zbirci. Zato je više nego prikladno usporediti ga upravo sa Magritteom, slikarom koji je promišljenu filozofsku konstrukciju svojih djela uvijek maskirao u intrigu i igru koja provocira uvriježena „pravila čitanja“ djela koja gledatelj neizbježno podsvjesno rabi kada percipira umjetničko djelo pred...

Dorta Jagić ima sposobnost da na ograničenom formatu poezije ispriča mnogo dublje narative, što prekrasno dolazi do izražaja u ovoj zbirci. Njezino vladanje jezikom je vrsno, pjesme imaju unutarnju melodiju jezika koja je nježna i teče lako i beskonačno.