Ova knjiga o mačkama svojevrsna je alegorija u kojoj pisac promatra svoj protekli život prerušen u mačji lik. Pritome ne mislim da su mačke lutke na koncima. Daleko od toga. One su živa stvorenja koja jednako kao i mi dišu, ali kad se stupa u vezu s bilo kojim drugim bićem to je jako tužno jer idite ograničenja, bol i strah i konačnu smrt.

Za razliku od Magrisove kulturološke freske, ovdje je riječ o puno intimnijoj, osobnoj priči Helene Sablić Tomić, iako je (pod)naslovljena gotovo identično: 'Dunavom'. Umjesto kroz biografiju kontinenta, protičemo kroz biografiju autorice koja je istovremeno i dirljiva posveta rijeci. 'Kartografija ljubavi' nije klasična dnevnička proza, no pripada onome što bi se moglo nazvati autobiografskim atlasom.

Književnost je okrenuta junacima i junakinjama koji su se usudili ispuniti žudnje, pogriješiti, otići, voljeti, prkositi društvenim konvencijama iako su svjesni da će ih to dovesti do odbacivanja obitelji pa i zajednice, a to je najgora moguća kazna. 'Svetkovina' govori upravo o njima.

U ovoj zbirci mnogo je pitanja, ona ne pretendira na konačnost odgovora već otvara mogući put ka njemu, iako je to u konačnici odgovornost samog čitatelja: autor tek nudi bravu za ključ koji tek treba pronaći i koji je kod Gogosa raspršen preko niza glasova, koji su kao u teatru apsurda imenovani generički, brojevima. Kao da bi to mogao biti bilo tko od nas, naći se na ovakvom putovanju i u razgovoru koji...

'Svetkovina' nipošto nije bakljonoša tuđih narativa, između ostalog i zbog toga što su nositeljice njenih priča žene, preko čijih se leđa doslovno i metaforički prelama život koji rađaju (djeca), koji održavaju (obitelj) i svoj vlastiti, koji povremeno popusti pod teretom prva dva. No ove žene ne traže čitateljevu samilost ni razumijevanje, riječ je o naturalističkom narativu, gdje se junaci...