Sada sam vukla noge u čizmama, ujedno vukući za sobom i neugodan miris svoje kose i kože. Parižanka je pričala, ja nisam smjela ni usta da otvorim. Iz mojih bi usta moglo ispasti slomljeno, staro jaje. Uvukla sam se u sebe, usukala, divan izraz mog starog kraja, gdje nisam smrdjela. Usmrdio me život. Ovaj prljavi grad.

Djed bi je uzeo, podignuo, zavrtio, zatresao. Smrdio je najljepše na svijetu. Rukama prljavim od zemlje kidao kruh, komadić sebi, komadić njoj, jeli su kapulu ko jabuku da jedu, jeli su sir, slaninu i žilavo meso. Jeli su sve što ona kući nikad nije, mirisali sve na što je inače dizala nosić. Popili bevandu, ona rozu, on tamnocrvenu.

Roman '85.000' Andyja Jelčića donosi priču o našem čovjeku na privremenom radu u Iraku. Roman 'nose' četiri ključna lika: glavni junak, dvojica njegovih suvozača i jedan diler kod kojega prije ili kasnije završe vojnici i vozači američke baze jer uvijek ima 'robu' za bijeg od surove stvarnosti.

Kapitalizam kao takav, cijeli taj složeni sustav unutar kojeg funkcioniraju cijela društva, mutirati će u nešto sasvim novo. U samoj srži te promjene je informatička tehnologija, revolucija koju je pokrenuo kapitalizam, ali i s tendencijom srozavanja mnogih poznatih vrijednosti prema - nuli. Time se stvaraju preduvjeti kraha gospodarstva utemeljenog na pojmovima tržišta, plaća i privatnog vlasništva.

Nema slike bez svjetla. Ako ugasim svjetlo, slike više nema. To što ostane tamo u mraku, na zidu postaje samo mrtvi kvadratni predmet. Svjetlo mora imati izvor, mrak ne mora. I stoga sve, od ideja Boga do ideje pravde i morala, mora biti povezana sa svjetlošću... Ulomak iz romana 'Time Lapse' čije je objavljivanje planirano za proljeće 2016.