Postoje brojne popularnoznanstvene knjige – i nije lako odabrati dobre, jer mnoge od njih samo gomilaju podatke bez ikakve poveznice, bez priče i emocije koju bi djeca mogla osjetiti ili zapamtiti. U nastavku preporučujem romane, slikovnice i ilustrirane knjige povezane sa znanošću koje bi djeci mogle proširivati vidike i zainteresirati ih za znanstveni način mišljenja.

Uvijek me zanimala i tema smrti, ja sam se rano našla u situaciji da moram o njoj razmišljati, u tridesetoj godini. Ne mogu reći da sam to tada baš do kraja osvijestila, ali to je bilo ogromno iskustvo koje mi je promijenilo život. Puno godina kasnije oko sebe vidim da većina ljudi koji su cijeli život bili zdravi tek u jako kasnim godinama promišljaju smrt i umiranje.

Premda su nam u doba poplave sadržaja i gubitka kriterija kritičari i teoretičari jako važni i trebamo braniti struku od nemuštih bloger(a)ica koje pišu marketinške i navijačke, a ne kritičarske niti kritične tekstove, kao što moramo braniti mjesta za objavljivanje ozbiljnih tekstova o literaturi, kojih je sve manje, oduvijek mi je problematična podjela na 'profesionalne' i 'neprofesionalne' čitatelje.

Ako crtam za sebe, onda je to neka vrsta terapije i prepuštanja procesu. Kad bi netko pratio moju moždanu aktivnost u tom trenu mislim da bi bila skoro pa mrtva, ne bi je uopće bilo, sve dok ne napravim nešto krivo ili jako dobro, onda se malo upalim i shvatim gdje sam i da je prošlo par sati, a između sam isključena i taj mi je proces ugodan.

Zapravo se puno faktora mora poklopiti da bismo rekli da je nešto dobra slikovnica – to prepoznajemo promatranjem i poznavanjem vizualnih zakonitosti, osviještenim gledanjem – što nas onda opet vraća na obrazovanje. I moramo biti u stanju nešto prepoznati kao kvalitetno čak i ako to ne odgovara našem senzibilitetu ili ukusu.