U Kini su zmajevima dodavali prste jer ih je nasekirao broj prstiju koji sam ja nacrtao, postoji i cijela filozofija o tome, recimo japanski i kineski zmajevi nemaju isti broj prstiju. Jednom je neki Kinez crtežu nadodavao prste u mom stilu pa su mi poslali da provjerim, i stvarno je dobro napravio (smijeh).

Humor mi je jako važan, osobito kad pred sobom imaš djecu koja su možda sramežljiva, pred njima se napraviš malo bedast, kažeš neki pogrešan odgovor i daš im priliku da te isprave. Humor služi da se opuste, da se otvore, da započne komunikacija. To je ključno ako želimo s djecom razgovarati ravnopravno i slobodno.

Priče nas zapravo pripremaju na to da strahote postoje kao realna mogućnost – da su neki ljudi loši i da se svašta može dogoditi. Znamo da nas u stvarnom životu često čekaju 'vještice', samo što one nemaju metlu ili zeleni nos i nije ih lako prepoznati, a stvari koje mogu učiniti puno su gore od svega što piše u bajkama.

Jako volim ispreplitanje realističnog i bajkovitog, obožavam magijski realizam i mislim da se to dobro vidi u ovoj slikovnici, a želja mi je da se vidi i općenito u mom radu. Svakodnevicu oduvijek doživljavam kao punu čarolije, mislim da to djeca vrlo dobro prepoznaju. U kući ili u biblioteci mogu se otvoriti neka vratašca koja će vas odvesti tko zna kamo, svašta se može doživjeti na mjestima na kojima...

Strpljenje se vježba, a površnost treba osvijestiti i moći prepoznati. Kao što ste rekli, svi smo bombardirani insta rješenjima, ali to podrazumijeva i prikazivanje idealnih odnosa, samopouzdanja na pretek, savršeno uređenih života, jutarnjih rutina koje traju pet sati. Mislim da to itekako utječe na to kako pristupamo i što očekujemo od procesa, rada, života.