Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Matko Vladanović ×

Kritika • 29.03.2019.

Danijel Žeželj : Devet života

Svoje će univerzume Žeželj graditi od sjena, aluzija, metafora, zaustavljenih pokreta, slutnji i apsurda - jezik će često stavljati na drugo mjesto, a nekad mu ni neće dati prostora – i takvima će im se, svakim novim stripom, uvijek ispočetka vraćati, nadograđujući sad ovaj, sad onaj detalj ne bi li, nekad u budućnosti, zatvorio gestalt i dobio kompletnu sliku svijeta pretočenog u strip.
Kritika • 15.01.2019.

Tatjana Peruško – U labirintu teorija: O fantastici i fantastičnom

Fantastično se ovdje promatra kao nadžanrovska kategorija, kao svojstvo pripovjednog teksta prisutno u cjelokupnoj književnoj tradiciji, kao – ovisno već o teorijskim postulatima i interesnoj sferi citiranih teoretičara – svojevoljni otklon od dominantne norme uspostavljene od realističkog romana naovamo.
Kritika • 26.11.2018.

Philip K. Dick : Čovjek u visokom dvorcu

Philip K. Dick okreće pilu naopako i američkom vitalizmu podmeće defetističko ogledalo kojim svu ratnu i poslijeratnu retoriku pobjednika prikazuje kao buku bez sadržaja, kao slučajni kapric povijesti koji je, uz promijenjenu okolnost ili dvije, mogao biti potpuno drugačiji.
Kritika • 30.10.2018.

Boris Perić : Zagabrijel

Posežući duboko u ostavštinu klasične erudicije, igrajući se dragim mu temama i motivima (fantastika, hermeneutika, povijest, lingvistika), Perić 'Zagabrijelom' ispisuje apokaliptičku viziju početka 21. stoljeća u kojoj se sve opire svemu, komunikacija postaje buka, a ludizam i budalaština politički stav i čin otpora, priprema za revoluciju u čaši vode, revoluciju nakon koje će, je li, sve biti navlas...
Kritika • 21.09.2018.

Aleksandar Žiljak : Ndanabova djeca

SF se gotovo uvijek pretvara u monolog s engleskim naglaskom pa su disonantni glasovi poput Žiljakovog nužan i dobrodošao korektiv totalitarnoj hegemoniji anglosaksonske monokulture. Žiljak je jedan od rijetkih autora sposobnih iz disonance, otpora i kritike napraviti čitljivu, spektakularnu prozu koja s veseljem koristi ikoničke žanrovske 'besmislice', a da pri tome istovremeno ne pristaje i na ideološke...
Kritika • 09.01.2018.

Tanja Mravak : Naša žena

Jezik njenih priča je, poput samih junakinja, životan i uvjerljiv, a opet običan, neočuđen. I kad piše svađu, i kad piše raspravu, i kad piše zajedljivi komentar i ironiju, i kad je cinična, i kad se smije, i kad su joj likovi tužni, zlobni, blesavi ili samo nezainteresirani, Tanja Mravak uvijek ostaje unutar okvira govora, pokazujući kako se običnom komunikacijom pripovijedaju bogati svjetovi ispunjeni...
Kritika • 31.10.2017.

Sanja Vučković : Crveno laž, crno istina

U knjizi Sanje Vučković pozornost se pridaje drugim stvarima – okrutnim tišinama, podmuklim djelima i psihološkim maltretiranjima, krokijima emocionalnih pejzaža, fiksacijama, prostorima slobode u zatvorskom okruženju i emocionalnom transferu proizašlom iz patološkog odnosa majke i kćeri.