Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Matko Vladanović • 29.03.2019.

Danijel Žeželj : Devet života

Danijel Žeželj: Devet života

Devet života Žeželj Danijel

Ljubitelji stripova nisu bitno drugačiji od ostalih ljudi. Ne računajući iracionalnu privrženost mediju, neke stilove volimo, prema nekima smo indiferentni, s nekima nismo najsretniji, a neke ne želimo u istom galaktičkom susjedstvu. Nisu nam nepoznate ni svete krave, autori i stripovi u koje se uvijek iznova zaklinjemo i po kojima ne kopamo previše (ili uopće) pa nas uvijek pomalo iznenadi i pomalo uvrijedi kad neka nova generacija, imuna na tradicionalne autoritete i apostole nečijih tuđih djetinjstava stane gacati po njima kao da je riječ o starom papiru. Ljubitelji stripova, kako rekoh, nisu drugačiji od ljubitelja ostalih umjetnosti pa se i kod nas ljubav prema stripovima distribuira po Gaussovoj krivulji, a u toj distribuciji eksperimentalni stripovi redovito loše prolaze. Osim stripova Danijela Žeželja. Iz nekog nedokučivog razloga, proizašlog iz slučajne konstelacije vremena, prostora i kolektivnog senzibiliteta, Žeželjevi stripovi uvijek nekako izmaknu rigidnim filterima privatnih sklonosti.

Možda je stvar u tome što Žeželjevi stripovi i nisu „baš toliko eksperimentalni“, kako već stripovi i ostale umjetnosti znaju biti. Naći će se u njima neke autarkije, nekog hermetizma i tragova samodopadnosti, nekih slabo prispodobivih opsesija koje smo naučili prepoznati u moru sličnih crno-bijelih prizora, ali će se u njima još uvijek držati kvadrata, likova, prostora, figure, još uvijek će se pokušavati povezati bjeline nekim, makar konvencionalnim, smislom. Daleko će to biti, istina, od klasične tradicije stripovskog pripovijedanja, daleko od puke mimeze prostora i geste, daleko od uobičajene raspodjele uloga i tipskih karaktera, daleko od industrijske autocenzure i rutinskih žrtava ekspresivnosti za račun čitljivosti. Daleko od svega čega se sjećamo iz prvih dana opčinjenosti stripom, a opet nekako blisko, izgrađeno iz istog taloga odstajalog tuša, a potom nadograđeno premazima pokreta, linijama nekog novog života. A možda je samo stvar u tome što ćemo Žeželjeve stripove, ma koliko "čudni" bili, doživjeti kao svoje. Kao vinjete vremena koje tek imamo proživjeti, vremena o kojemu nam junaci djetinjstva nikada nisu pripovijedali.

Čudno je to vrijeme, ispunjeno strahovima i samoćom, premrežno snovima, sjećanjima i neugaslim nadama. Uvijek negdje drugdje, na rubu imaginacije, podjednako konkretno i apstraktno, odvojeno od povijesti i bilo koje prošlosti, osim vlastite. I mora i san, kraljevstvo sjena, nekropola ugaslih identitea i vizura nekog novog početka. Kratki stripovi iz albuma „Devet života“, sabrani iz različitih, godinama udaljenih, odsječaka Žeželjeva života, uprizoruju upravo takvo, fluidno i slabo definirano vrijeme. Svaki od tih stripova pokušava konkretizirati liminalne prostore imagincije i napučiti ih likovima kojima bi mogli povjerovati kako stanuju upravo tamo i nigdje drugdje. Priče o izgubljenim dušama, nasukanim moreplovcima, snovima i potragama za smislom i ljepotom, Žeželj će smjestiti u sjetne urbane pastorale, arkadijske krajobraze post-industrijske civilizacije u kojima su ovce, livade i pastire zamijenili kosturi nebodera, fosilizirani ostatci gigantskih tvorničkih postrojenja i natruhe stvorenja, ponekad ljudskih, a ponekad i ne. Svoje će univerzume Žeželj graditi od sjena, aluzija, metafora, zaustavljenih pokreta, slutnji i apsurda - jezik će često stavljati na drugo mjesto, a nekad mu ni neće dati prostora – i takvima će im se, svakim novim stripom, uvijek ispočetka vraćati, nadograđujući sad ovaj, sad onaj detalj ne bi li, nekad u budućnosti, zatvorio gestalt i dobio kompletnu sliku svijeta pretočenog u strip.

Čitati Žeželjeve stripove kao reakciju na prošlost ili sadašnjost, vezati ih za konkretno vrijeme i prostor, za neku tjeskobu indikativnu suvremenom stanju, značilo bi lišiti ih metaforičke, poetske, transformativne dimenzije zbog koje se sa svakim novim čitanjem prikazuju u drugom svjetlu. Žeželjevi stripovi možda i izviru iz suvremenosti, iz iskustava jednog sasvim konkretnog identiteta, ali se u suvremenosti ne zadržavaju, niti se njome previše zamaraju. To nipošto ne znači kako imamo posla s nešto baroknijom formom eskapizma, sa još jednim naramkom stripova namjerno lišenih ikakva konteksta, smještenih u zaštićeni, ahistorijski prostor gdje je sve, osim mijene, vječno. Stripovi iz "Devet života" rađaju se iz etike i estetike gradskog života, iz iskustva urbanih, sveprožimajućih konglomerata koji naliježu na individualne slobode i brišu pojedince u masi, ali im, makar na mikrorazinama, omogućavaju i prostore slobode. Potraga za prostorima slobode, kako u crtačkom izrazu zatočenom unutar okvira stripa, tako i na razini likova zarobljenih među kosturima naslijeđene civilizacije, gurnut će, istina, Žeželjeve stripove prema eskapizmu. Samo što će ovaj put biti riječi o konstruktivnom, tjeskobnom, životnom eskapizmu. O uprizorenju životnoga nemira, o vječnom ritmu pokreta i promjene, o traženju vlastitog puta u ostavštini medijske i svake druge prošlosti.

Kralj Nekropolisa Žeželj Danijel

Od sedamnaest strip-albuma biblioteke „Kvadrat“ tri nose potpis Danijela Žeželja. Nije to velik ni značajan postotak (Devlićevih je šest, Kordejeva su tri), niti posebno uočljiv u ovih dvanaestak godina koliko biblioteka postoji, ali svejedno govori o ljubavi bizovačkog ogranka Matice hrvatske (Vjekoslava Đaniša, da se ne lažemo) prema djelima Danijela Žeželja. I dok se Žeželj i Bizovac vole javno, Žeželj i Zagreb vole se tajno, a kakvog sve to skupa ima odjeka u ostatku Hrvatske teško je reći. Sudeći po broju predstavljanja, gostovanja, retrospektiva, tekstova i ostalih parafernalija što prate djela suvremenih autora, ni boljeg ni goreg no inače. Ne pomaže, jasno, što Žeželj nije najekstrovertiranija osoba u svemiru, niti je Matičin ogranak u Bizovcu marketinški gigant koji bi znao (ili htio) nametnuti vlastitu viziju hrvatskog stripa pa svi ti stripovi, neovisno o njihovoj kvaliteti ili važnosti, nekako prođu ispod radara.

Ipak, jedno je loviti rana izdanja Žeželjevih stripova po antikvarijatima i buvljacima, drugo slušati svjedočanstva prvih susreta sa Žeželjevim stripovima tamo iz ere Radija 101, a treće imati te stripove skupljene u jednom izdanju novijega datuma, makar isto bilo zametnuto na policama knjižnica među ostalom, posuđivanijom, građom. Dok prva i druga varijanta susreta sa Žeželjevim stripovima zadržava iste unutar granica svojevrsnog ekskluziviteta, čineći od njih artefakte prošlosti koji sa sadašnjošću komuniciraju u najboljem slučaju kao anegdota, treća opcija ih vraća u život i, ako ništa drugo, otvara mogućnost nekog novog susreta s akterima nadolazeće kulture i djelima koja se tek trebaju utjeloviti. Žeželjevi stripovi ionako ne odgovaraju buci jednodnevnog medijskog događaja ni suvremenoj metodi brzog konzumiranja "sadržaja". Susreću se slučajno, istražuju polako i pamte dugo. I tako već trideset godina. 

Danijel Žeželj

Devet života

  • Matica hrvatska Bizovac 08/2018.
  • 116 str., tvrdi uvez
  • ISBN 9789537746360
  • Cijena 100.00 kn

Novi strip album izvanrednog, produktivnog i u svijetu iznimno cijenjenog hrvatskog strip autora Danijela Žeželja pod naslovom 'Devet života' je zbirka od devet dužih i kraćih stripova zajedničkog naslova, a dobila je naziv po jednoj od priča iz ove knjige. Ideja ove zbirke bila je prikazati kroz devet različitih priča isto toliko različitih sudbina, odnosno devet junaka i njihovih života.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –