Tko zna, možda će nas i mjere potpore kontra pandemije COVID-19 dodatno potaknuti da se u nekim segmentima vratimo na početak 2000-ih kada se činilo da smo na dobrom putu da hrvatsko tržište knjiga približimo u svijetu normalnim standardima i da razvijamo digitalna rješenja koja dokazano mogu unaprijediti distribuciju, prezentaciju i prodaju knjiga.

Budući da u Hrvatskoj svake godine cca 35.000 mladih postaje punoljetno, zamišljam projekt kojeg ćemo radno nazvati 'Knjiški punoljetnik', a njegova bit je u tome da iz godine u godinu, kako nove generacije budu stasale, svatko u godini kada puni 18 od države dobije vaučer u vrijednosti od za početak barem 300 kuna (ekvivalent cca 40 eura) koji može potrošiti u nekoj od 'zemaljskih' knjižara za kupnju...

Krajem ’83. jedan sam od 3000 vojnika u kasarni Kozara u Banjaluci. Skupno gledanje televizije. Odjednom, moja glava preko ekrana, najavljuje ploču ‘Krivo srastanje’. Ne sjećam se jesam li uopće znao da Stanislav radi omot, bio sam mu poslao svoju fotku iz vojne knjižice, on ju je kopirao, Đoni je vidio fotokopiju i rekao to je to, to je ‘Pukovnik i pokojnik’. Postao sam slavan u Kozari.

U našem smo programu okupili zaista reprezentativna imena europske i svjetske književnosti. Ali jednako nam je važna i naša lista domaćih autora čija su djela obilježila godine iza nas, a velika je većina njih, bila i jest, u finalima velikih domaćih književnih nagrada.

Kao i dobra muzika ili film, a pogotovo dobra knjiga postaje brzo bezvremenska, najbolji nam je primjer (barem je kod nas tako) 'Sedma republika'. Volim to ponavljati ali svatko koga zanima glazba ili pop kultura ovog podneblja mora pročitat ovo djelo Ante Perkovića. Na njoj se najbolji vidi koliko znači dobra riječ, jer na svakog tko ju pročita dođe najmanje još jedan novi čitatelj.