Knjižni ekosustav : od središta prema rubu i natrag

Serijal tekstova *Dijalogom do (spo)razumijevanja* nastao je iz svijesti da se o knjizi u Hrvatskoj tj. o dionicima u lancu knjige prečesto govori fragmentirano: svatko iz svoje profesionalne pozicije i s vlastitim kriterijima, pa onda i ograničenjima, ali rijetko s uvidom u cjelinu sustava. Ali, prilozi u serijalu ne pokušavaju nikome dodijeliti centralnu ulogu, nego sustavno pokazuje kako svaka pojedinačna pozicija vidi isti sustav iz drugačijeg kuta – i kako se upravo u tim razlikama često rađaju nesporazumi, ali kliju i mogućnosti (spo)razumijevanja.

Knjiga kao proces, a ne kao izolirani čin

Jedna od važnijih poruka serijala (mada on još nije dovršen, nastaviti će se i tijekom 2025. godine!) jest da knjiga nije dobro promatrati samo kao nešto dovršeno, napisano, već da ju je poželjno promatrati kao proces. Ona ne "počinje" objavom, niti "završava" dolaskom do čitatelja, a u njezinoj putanji sudjeluju brojni akteri: oni koji stvaraju sadržaj, oni koji ga oblikuju, oni koji ga proizvode, distribuiraju, tumače, promoviraju, arhiviraju i reguliraju. Serijal sustavno izbjegava romantiziranje bilo koje od tih faza, ili njihovo svođenje na samo tehničku funkciju.

Time se izbjegava logika prema kojoj bi jedan dionik mogao govoriti “u ime knjige”, ona se u ovom serijalu pojavljuje kao "zajednički projekt", ali bez zajedničkog upravljačkog centra.

Nesporazumi kao posljedica strukture, a ne karaktera

Važan doprinos serijala jest pomicanje fokusa s osobnih konflikata na strukturne uzroke nesporazuma koji u knjižnom sektoru postoje. Razlike u perspektivama ne proizlaze iz nečije loše namjere, nego iz različitih pomalo i "okamanjenih" profesionalnih logika. Ono što je jednoj ulozi ključno (npr. dugoročna dostupnost, estetska vrijednost, financijska održivost, vidljivost u medijima), drugoj može biti sekundarno ili čak nevidljivo.

Serijal pokazuje kako se u takvom okruženju lako stvara dojam da “druga strana ne razumije situaciju”, iako se zapravo radi o "različitim realnostima" koje rijetko dolaze u dodir. Dijalog se zato ne shvaća kao sredstvo razumijevanja ili ponekad i pomirenja, nego kao način da se te perspektive uopće učine usporedivima.

Profesionalni minimum kao preduvjet dijaloga

Kroz više tekstova provlači se tema profesionalnih standarda: ugovora, tarifa, rokova, odgovornosti i očekivanja. Serijal ne zagovara prenaglašenu normativnost, ali jasno pokazuje da bez zajedničkog minimuma pravila dijalog u knjižnom sektoru ostaje apstraktan, nerijetko različite profesije ne slušaju jedni druge. Kada nisu jasni uvjeti rada, pregovaračke pozicije u tom procesu komunikacije postaju nekompatibilne, a razgovor se pretvara u niz ad hoc rješenja.

U tom kontekstu, profesionalizacija (pa i strukovno reprezentiranje pojedinaca) se ne pojavljuje kao suprotstavljenost kreativnosti, nego kao njezin zaštitni okvir, ili bi barem tako trebalo biti. Tek kada su osnovni odnosi definirani, moguće je razgovarati o vrijednostima, rizicima, modelima poslovne ili kreativne suradnje.

Vidljivost, nevidljivost i raspodjela pažnje

Jedna od važnijih tema serijala jest pitanje vidljivosti pojedinih profesija. Određeni oblici rada u knjižnom sektoru tradicionalno su izloženi javnosti (autor, knjiga, nagrada), dok su drugi sustavno skriveni. Ta nevidljivost proizvodi pogrešna očekivanja: ako se neki rad ne vidi, pretpostavlja se da ne postoji ili da je manje vrijedan.

Serijal djeluje kao korektiv takvog pogleda. On ne inzistira na izjednačavanju svih uloga, ali pokazuje da se bez razumijevanja tuđeg rada teško može govoriti o pravednoj raspodjeli resursa, pažnje ili odgovornosti.

Tržište bez mitologije i potreba za zajedničkim podacima

Posebna vrijednost serijala leži u načinu na koji pristupa tržištu knjige. Tržište se ne prikazuje ni kao prijetnja kulturi ni kao univerzalno rješenje ("tržište će sve regulirati"), nego kao realan okvir u kojem se sve događa i donose se odluke. Ključni problem nije samo veličina tržišta (Slovenija je npr. skoro upalo manja od Hrvatske po različitim parametrima, od broja stanovnika pa do realnih naklada knjiga), nego i kronični nedostatak zajedničkih promišljanja o njegovu funkcioniranju.

Bez pouzdanih podataka o izdanjima, prodaji, distribuciji i čitateljskim navikama, rasprave ostaju spekulativne, a percepcije se temelje na pojedinačnim iskustvima. Serijal pokazuje da transparentnost nije samo tehničko pitanje, nego i preduvjet međusobnog povjerenja među dionicima.

Novi komunikatori: književni bloger i influencer

Razvojem digitalnih platformi i društvenih mreža, uvođenjem u fokus i književnog blogera odnosno influencera (prilozi koji će se tek napraviti u 2026. godini), serijal će otvoriti pitanje suvremenih posrednika između knjiga i čitatelja. Ta uloga više ne pripada samo tradicionalnim strukturama knjižnog sektora, ali ima stvaran utjecaj na vidljivost knjiga, formiranje čitateljskih ukusa i dinamiku preporuka.

Bloger/influencer u serijalu se neće promatrati ni kao zamjena za kritiku, ni kao puki promotivni kanal, nego kao "nova komunikacijska točka" između knjige i publike. Njihova pozicija dodatno komplicira pitanje kriterija, odgovornosti i transparentnosti, ali istodobno pokazuje da se knjižni ekosustav mijenja i da se dijalog njegovih aktera mora širiti i na one koji za sada još nisu institucionalno dovoljno prepoznati.

Distribucija, prodaja i sekundarno tržište

Fokus u prilozima na uloge knjižara, antikvara, distributera... dodatno pojačavaju mrežnu logiku razmatranog tržišta knjige. Knjižar kao svojevrsni kurator ponude, antikvar kao čuvar cirkulacije knjiga izvan primarnog tržišta, distributer kao logistički posrednik - svi oni sudjeluju u životnom vijeku knjige, ali nedovoljno ulaze u strateške rasprave o sektoru.

Uključivanje i njihovih perspektiva popunit će neke praznine i otvoriti mapiranje problema s kojima se ove karike knjižnog lanca susreću.

Institucije, festivali i mediji kao platforme

Serijal postupno uvodi i institucije kao aktere na knjižnom tržištu s vlastitim potencijalima, ali i ograničenjima. Uloga državne administracije, osobito u segmentu kulturnih politika, prikazuje se kao dio sustava koji može olakšati ili otežati procese, pa čak i odnose unutar sektora, ali ih ne može samostalno riješiti.

Festivali i sajmovi kao prostori susreta, a mediji kao prostori vidljivosti i interpretacije scene važni su u kreiranju javne slike knjižnog sektora.

Otvoreni projekt bez završne riječi

Serijal "Dijalogom do (spo)razumijevanja - povezivanjem profesija do održivog razvoja umjetnosti riječi" namjerno ostaje otvoren i u 2026. godini. Njegova struktura nije linearna, nego kumulativna: svaki novi glas ne "arhivira" prethodne, nego ih preispituje. Stoga nastavak serijala u 2026. godini ne djeluje tek kao dodatak, nego kao nužan nastavak procesa ovog specifičnog mapiranja knjižnog sektora.

Zaključno, vrijednost serijala nije u tome što donosi odgovore, nego u tome što u dijalogu s dionicima knjižnog tržišta precizno postavlja važna pitanja, detektira probleme i pokazuje da nijedno od njih ne može biti riješeno izolirano. Razumijevanje se ovdje ne shvaća kao slaganje, nego kao sposobnost da se sustav sagleda iz više perspektiva istodobno. I upravo u toj višeperspektivnosti leži njegova korisnost i važnost.

* Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta "Dijalogom do (spo)razumijevanja - povezivanjem profesija do održivog razvoja umjetnosti riječi" koji je sufinanciran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.