Dirljiva je sposobnost likova poput Adele Premec da žive u tom staklenom zvonu bez da se suoče s time da će iz njega ipak morati izaći, što najbolje dolazi do izražaja tijekom posjete staračkom domu koji u njenim očima poprima osobine oronulog hotela čija je jedina prednost njegova lokacija. Svi se do određene mjere vežemo za svoj okoliš, ljudi su u tom smislu puno sličniji mačkama nego psima.

'Morpho amathonte' malen je roman pun svjetlosti i topline, njegov svijet plemenito je izmaštan poput ploda dječjeg duha u najboljem smislu riječi, i doista, pravo je osvježenje naići na knjigu izvan sfere literature za djecu koja daruje toliko pozitivnosti, a da nijednog trena ne zazvuči namješteno, kamoli lažno, koja, upravo suprotno, posjeduje neupitan umjetnički dignitet.

Uže gledano u pitanju je roman o akademskoj zajednici u čiji nas tok autorica uključuje usred provincijske konferencije, pa nas i nadalje uspješno zadržava u atmosferi sveučilišnog miljea, kompliciranog i ustvari zatvorenog sustava, istovremeno prašnjavog i živopisnog, elitistički samoizoliranog i strogo hijerarhiziranog ...

U ovoj zbirci mnogo je pitanja, ona ne pretendira na konačnost odgovora već otvara mogući put ka njemu, iako je to u konačnici odgovornost samog čitatelja: autor tek nudi bravu za ključ koji tek treba pronaći i koji je kod Gogosa raspršen preko niza glasova, koji su kao u teatru apsurda imenovani generički, brojevima. Kao da bi to mogao biti bilo tko od nas, naći se na ovakvom putovanju i u razgovoru koji...

Devetnaestostoljetnom, bidermajer Beču posvećena je ova jednostavna, lijepa pa i poprilično neobična knjiga s naslovnicom kao sa starinskog porculana. 'Golubovi iz Brna' kvalitetna su knjiška razbibriga, suvremeno pisan roman sa starinskim okvirom, sigurno ne od onih koji se zauvijek pamte, ali takav u koji se, ako nam je nadohvat, rado zaviruje i nakon prvog, pa moguće i jedinog cjelovitog čitanja.