Bajke za odrasle su posve drugačiji književni žanr, a ovdje Allende kombinira elemente obiteljske sage sa klišejima ljubavnog romana. U tom je smislu 'bajka od romana' zapravo negativna ocjena. Djelo nije napisano u maniri magijskog realizma, već pripovijeda realistički, a realistička je bajka contradicito in adjecto. Realizam u romanu nije izveden posve dosljedno.

Zanat je u 'Lovostaju' doista na zavidnom nivou, što se vidi na gotovo svakoj stranici, povrh svega - i ne manje važno - očiti užitak u pisanju, istraživanju koje prethodi pjesmi. Ponovo su sveprisutni motivi organskog: stablo, šuma, zemlja. Dobro je da je tako, jer iz toga je, uostalom, proizašla i ljepota 'Početnih koordinata'.

Roman u naturalističkoj maniri dokumentira odrastanje gay dječaka u kontekstu osiromašene i degradirane radničke klase, zatrovane mačističkim i nacionalističkim idejama, dječaka izloženog galami i nasilju pripadnika lumpenproleterijata s kojima se nije kadar povezati dok ovi teturaju u pojednostavljenoj triangularnoj putanji televizor - krčma - tvornica.

Iako Foenkinosov roman ironizira kako suvremeno izdavaštvo i publiku tako i niz pripovjednih postupaka iz tradicionalne književnosti, 'Misteriozni Henri Pick' je i djelo u kojem se potvrđuje da 'rukopisi ne gore'. Ne radi se samo o priči o velikom uspjehu koji doživljava odbačeni roman, već o svojevrsnoj intratekstualnoj afirmaciji moći književnosti.

Nije se za smijati pripovijesti o izgubljenoj mladosti, o izgubljenoj nevinosti, niti baš ima prostora za radost u priči koja se podjednako može čitati kao kronika generacijske propasti ili dnevnik poniranja u ludilo. Ono malo veselja, humora i zajedljivih komentara što povremeno proviri iz romana, jer Žmirić nije cijepljen od duha i duhovitosti, čitavu stvar čini samo jetkijom i gorčom.