Roman 'Materina' Maše Kolanović usmjeren je u pravcu u kojem se majčinstvo ne želi prikazati kao politizirani i ideologizirani, a time i kompromitirani fenomen, nego ga se želi razumijevati u elementarnom, praiskonskom korijenu, tj. kao nevjerojatan fenomen same prirode, kao nagon ženke prema mladunčetu, na koncu i kao pokušaj demonstriranja čiste, apsolutne ljubavi.

'Ovrha' se temelji na relativno jednostavnom pitanju: u kolikoj je mjeri suvremeni čovjek postao ovisan o tehnologiji i društvenim medijima te što bi se dogodilo da tehnologije nestane? Kako bi odgovorila na to pitanje, autorica u ovom romanu tu ovisnost dovodi do krajnjih konzekvencija i pokazuje njezine razmjere koristeći, recimo to tako, obrnuti postupak.

Među civilnim metama posebno su na cijeni bila djeca. Brojke su ovakve: u razdoblju između 1992. i 1996. u opkoljenom Sarajevu život je izgubilo 1601 dijete, a ukupno između 11500 i 14000 ljudi. Pritom je na grad pucalo više od 300 snajperista, na taj način je, procjenjuje se, ubijeno 225 ljudi od njih šezdesetoro djece. Koliko je zločincima bilo 'turista' i 'vikend snajperista' nije poznato.

Svrstati Tomića uz bok Ivana Raosa nije pretjerano, niti je ikad bilo, kolikogod se nekome literatura koju Tomić piše činila trivijalnom. A roman 'Kraljević Marko oslobađa Imotski' jest duhovit, od prve do posljednje stranice – humorističan koliko i kritičan, društveno benevolentan koliko i prema društvenim anomalijama nemilosrdan, koristan koliko i neobvezujući.

Kod Habjana, ljepota je naglašeno relaciona, citatna i transcendentalna. Svetačka. Izbjegava tjelesnost i eksplicitnu erotičnost, direktnu političnost, ekscesnost, grotesku, kompozicijsku ili kolorističku prodornost. Teži se profinjenoj, blagoj nijansi. Čednosti djetinjstva – koje naravno nikad nije bilo čedno i u koje samo odrasli mogu projicirati svoju potrebu za dječjom 'nevinošću'.