I doista, 'Gluha nota' ustvari i nije roman o ratu, ni na koji način ga ne romantizira, ne uzdiže ničije junaštvo, ali isto tako nije antiratni pamflet, ne prosvjeduje protiv njega i ne prokazuje njegovu besmislenost. To je roman koji govori o jalovosti umjetnosti da se suoči s ratom, da o njemu bilo što kaže, ali, paradoksalno, premda zato što je svjesna svoje nemoći, baš zato u tome uspijeva.

Kod Habjana, ljepota je naglašeno relaciona, citatna i transcendentalna. Svetačka. Izbjegava tjelesnost i eksplicitnu erotičnost, direktnu političnost, ekscesnost, grotesku, kompozicijsku ili kolorističku prodornost. Teži se profinjenoj, blagoj nijansi. Čednosti djetinjstva – koje naravno nikad nije bilo čedno i u koje samo odrasli mogu projicirati svoju potrebu za dječjom 'nevinošću'.

Roman Monike Herceg 'Ovdje počinje šuma' nastavlja istraživati zavičaj kojim se autorica bavila i prije na različite načine. Ovo je najnoviji dio proznog vala koji je svoju poetiku izgradio u sličnim tunelima bez struje – društvenim, lingvističkim ili kulturološkim. U svijetu njezinih likova nema vode ni struje, a na dnu tunela nema svjetla.

Cheevera se često uspoređuje sa Čehovom, piscem kojeg je iznimno cijenio i o kojem je potkraj života održao predavanje na sveučilištu Cornell. I kod jednog i kod drugog na kraju priče naizgled se ništa ne mijenja, život teče dalje, sutra je novi dan, novi vlak prema gradu u sedam i petnaest ujutro, novi koktel u pet poslije podne.

Ključna karakteristika romana je emotivni plan koji zastupljene prostore i vrijeme uspješno približava i publici kojoj rečeni prostori i vrijeme ne predstavljaju neposredno iskustvo. Da bi stvar bila zanimljivija, takav je rezultat ostvaren bez vidljivog pokušaja njihove romantizacije, iz čega proizlazi pripovijedanje uglavnom dosljedno neopterećeno patetikom. Pitanje je mjere za autoricu estetički...