Smrt, zato što smo nemoćni pred vlastitom sviješću, ne možemo pobijediti negiranjem, a njene se stalne prisutnosti ne možemo otarasiti poricanjem. Bazen/grobnicu do kojeg dolazimo na završnim stranicama knjige utoliko možemo razmotriti i kao simboličku gestu pomirenja s vlastitim krajem, ali i kao nastojanje da vrijeme koje imamo na raspolaganju provedemo ne prestajući kušati život – katkad i s pićem...

Antologija (ili panorama) o kojoj je ovdje riječ neprijeporno je važan trenutak – kako na planu daljnjih emancipacijskih napora LGBTIQ+ populacije, tako i na planu daljnjeg prepoznavanja onih poetičkih stremljenja koje do sada uglavnom nismo razmatrali kao zasebnu činjenicu. Samim tim, ova će knjiga u nešto daljoj budućnosti izvjesno, i ne samo na akademskoj razini, biti tumačena kao važan sinergijski...

Za Matković nije ključno oslanjanje na vlastite napore, već solidarnost i mreža podrške koja pruža sigurnost. Ona odbacuje i koncept zbližavanja kroz nevolju te ideju da je svako zlo za neko dobro – nesretan život nije valuta kojom se trguje, već teret koji zahtijeva zajednicu, podršku i sustavne politike usmjerene na poboljšanje društva.

Enciklopedijska forma poslužila je Bogišiću da uz pomoć jednostavnih iskaza iskaže gotovo sve o lokalitetu koji je svijet za sebe jednoga svijeta za sebe. Koliko je Dubrovnik poseban u odnosu na Hrvatsku i okolicu, toliko su Konavle posebne u odnosu na Dubrovnik. Svaki je odlomak u ovoj knjizi posveta toj posebnosti.

Tekst je pisan u fluidnom, šeretskom prezentu. Opisi lokaliteta i situacija ležerni su, brzopotezni, kao usput zapisani, ali izrazito lirski, blago filozofični, gotovo zaumni. Jezik je famozan, gust, tekuć, topao, kako smo od Čolića navikli, treba to moći baš tako uobličiti. Neporecivo je da su kvadrati naizgled nepretencioznih opažanja produkt živog, bogme i pjesničkog uma, a to je za knjigu, za...