Stilski gotovo u maniru sitnog veza, Pogačarov vokabular ne zalazi u metajezik nego, uvjetno rečeno, metalingvistiku. Kroz nju se treba pažljivo probijati kako bismo je adekvatno cijenili, iako svatko za sebe mora odlučiti što (mu) to znači. Ako je istina da o čemu god da piše, pisac zapravo piše o sebi, jednaka je istina da se prije ili kasnije, u različitim oblicima, svaki vraća i u svoj matični žanr.

Cheevera se često uspoređuje sa Čehovom, piscem kojeg je iznimno cijenio i o kojem je potkraj života održao predavanje na sveučilištu Cornell. I kod jednog i kod drugog na kraju priče naizgled se ništa ne mijenja, život teče dalje, sutra je novi dan, novi vlak prema gradu u sedam i petnaest ujutro, novi koktel u pet poslije podne.