Okretanje homerske perspektive originalne priče o Kirki nije dakle samo književni štos, nego stvara nova i neočekivana značenja, pokazujući kako tumačenje događaja ne ovisi o njima samima, nego o vizuri iz koje se pripovijedaju. Osim temeljnog 'obrata' vizure u žensku, u romanu postoji još jedan neočekivani 'obrat', onaj u odnosu bogova i smrtnika.

Brlekova poetika ima primjese taoizma - čovjeka vidi tek kao dio puno većeg, složenijeg sustava, pokazujući istovremeno da jedna tako mala jedinka može imati jednaku moć uništenja i kreacije. Srećom, poezija je alat kreacije i interpretacije, što je očito u svakoj pjesmi zbirke. On dobro poznaje granice jezika, i oblikuje ga poput gline u inovativne i intrigantne forme.

Ugrešić iz svoje pozicije vidi akutno jasno. Obilno crpeći iz popularne kulture (novog mitološkog polja), politike, klasika, ruske avangarde itd., i atletski skačući s jedne asocijacije na drugu, Ugrešićkini su eseji tamno ogledalo ispisano kroz optiku iščašenosti ili izglobljenosti. Iz perspektive koja bi nam svako toliko trebala biti prepisana kao lijek.

'Zid Mediteran' nastavlja davno započetu borbu u vremenu koje ima malo ili nimalo strpljenja za empatična razmatranja ljudskih ili civilizacijskih problema. Upitna je retorička zavodljivost i diskurzivna snaga te i takve borbe, no to nije problem samoga stripa koliko same umjetnosti. Priče o egzilu i egzilantima nisu se pojavile jučer, a neće ni prestati sutra.

'Orkestar manjina' knjiga je o cijeni koju smo spremni platiti za ljubav i okrutnosti društva prema onima koji se na to odluče. A u pretrpanim imigrantskim čamcima oko talijanske Lampeduse sigurno se krije još mnogo priča kao što je ova. Upravo u tome leži vrijednost autora poput Chigozia Obiome: da bismo ih čuli, netko ih mora napisati.