Željka Horvat Čeč ispisuje uznemirujuću priču o psihijatrijskom liječenju, epilepsiji i životu između bolnice i obiteljskog doma. Pisanje pritom postaje prostor suočavanja s traumom, ali i pitanje profesionalnog i osobnog opstanka. Spajajući intimnu ispovijest s književnim i filmskim referencama, autorica propituje granice razotkrivanja sebe i svojih najbližih.

Oba su romana obilježena jednostavnom sintaksom, bilo kada su posrijedi dijalozi ili pripovijedanje. U oba su slučaja pripovjedač/i nepouzdani, s tim da su muški 'pokretljiviji' od ženskih likova. A pokretljiviji su zato što su odvažniji, pa im nije problem s ušteđevinom od osamsto funti otisnuti se daleko, što dalje od kuće zagađene privatnim i javnim porazima društva ogrezlog u vječnom poraću...