'Pačinko' progovara o temama omiljenim u postmodernizmu. Široka problematika Drugih prvenstveno se odnosi na korejske imigrante – a onda i na imigrante općenito – ali se u tome ne iscrpljuje. Pripovijedajući o prošlosti i sadašnjosti jedne imigrantske obitelji, 'Pačinko' govori o vrlo suvremenim temama identiteta, Drugih i položaja žene.

Iskustvo prve ljubavi zajedničko je valjda svim pripadnicima prve vrste, kao i s njime povezani strahovi. Djece na pragu odraslosti kao i njihovih roditelja osupnutih činjenicom da su iz središta priče pomalo gurnuti na rub životne pozornice. Takve su minijature svakodnevice izvrsno oblikovane u prvom dijelu stripa, kad otac vodi unutarnji sukob i postavlja si pitanja kakva bi svaki otac postavio.

Ostavljam dvojaku mogućnost literarne kategorizacije djela, osobno bih bio skloniji govoriti o zbirci kratkih priča. Potreba da zbirka kratkih priča ipak bude roman pritom vjerojatno proizlazi iz marketinških pobuda, mada praksa potvrđuje da i postmodernističke zbirke kratkih priča, čak i na postjugoslavenskom prostoru, mogu postići kanonski status.

Ova knjiga o mačkama svojevrsna je alegorija u kojoj pisac promatra svoj protekli život prerušen u mačji lik. Pritome ne mislim da su mačke lutke na koncima. Daleko od toga. One su živa stvorenja koja jednako kao i mi dišu, ali kad se stupa u vezu s bilo kojim drugim bićem to je jako tužno jer idite ograničenja, bol i strah i konačnu smrt.

Tematika nesigurnog sjećanja, neobično običnih susreta čije nam značenje uporno izmiče, povezivanje autobiografije i književnosti, problematiziranje odnosa teksta i stvarnosti, uvođenje fantastike u inače realistički intonirane događaje – sve je to prisutno u ovoj knjizi, uokvireno dosljednom upotrebom pripovijedanja u prvom licu jednine. A posljedice takvog pripovijedanja stvaraju postmodernističku...