Ako su dobro napisani, popularno-znanstveni tekstovi potiču na samostalno, analitičko i logičko razmišljanje, na skeptičnost. To je osobito važno za srednjoškolce, navode autorice, jer mozak između trinaeste i devetnaeste godine postaje sposoban razumjeti teorijske koncepte i složene teorijske odnose, a uz to, mnogi se učenici u tom razdoblju nađu u procjepu između dječje i odrasle literature.

Tomislav Brlek nastoji pooštriti (usitniti) kriterije znanosti o književnosti zahtjevom za odgovornim čitanjem, u analizi za okretanjem prema filološkoj obradi tekstova, jasnoći izlaganja i odgovornom korištenju književnoznanstvene terminologije. Kao vatreni apologet posebnosti književne riječi i znanosti o književnosti nastoji biti u stalnoj kontroli odnosa misao-tekst ne dopuštajući provalu...

Dirljiva je sposobnost likova poput Adele Premec da žive u tom staklenom zvonu bez da se suoče s time da će iz njega ipak morati izaći, što najbolje dolazi do izražaja tijekom posjete staračkom domu koji u njenim očima poprima osobine oronulog hotela čija je jedina prednost njegova lokacija. Svi se do određene mjere vežemo za svoj okoliš, ljudi su u tom smislu puno sličniji mačkama nego psima.

U naše čitateljske svjetove Murakami donosi dozu uvijek fascinantnog dalekog istoka, egzotičnih sociokulturnih fenomena poput hotela sa sobama-kapsulama, zavodljive japanske liberalnosti i očuđujućih lokalnih pripovijesti, recimo one o obrednom izgladnjivanju budističkih redovnika do samomumificiranja i konačno nirvane, koje spretno umeće u ovodobne, zapravo zapadnjačke i itekako bliske nam kontekste.

U ovoj zbirci mnogo je pitanja, ona ne pretendira na konačnost odgovora već otvara mogući put ka njemu, iako je to u konačnici odgovornost samog čitatelja: autor tek nudi bravu za ključ koji tek treba pronaći i koji je kod Gogosa raspršen preko niza glasova, koji su kao u teatru apsurda imenovani generički, brojevima. Kao da bi to mogao biti bilo tko od nas, naći se na ovakvom putovanju i u razgovoru koji...