Bez obzira na ishodišno turobno ozračje ovaj grafički roman u cjelini je vedar i vrlo duhovit, zahvaljujući nizu komičnih, nadrealnih situacija i uspjelih fora apsurda. Pripovijest je ispunjena tugaljivošću, ali onom pomirljivom, gotovo slatkom, onakvom kakva spašava od tjeskobe kad su ljudi toliko mudri ili bar zreli da se ne muče stanjima koja nisu kadri promijeniti, nego svoj život, kakav jest, umiju...

Priče Marije Pilić balansiraju na rubu zbilje i mašte, stvarnosti i irealnosti, i sa situacijama kad nadrealno probuši opnu stvarnosti i izmakne tlo pod nogama akterima priče. Ali, i unatoč tome priče i dalje ostaju usidrene u našu prepoznatljivu, postojeću, aktualnu stvarnost i ostaju u granicama mogućeg i iskustvu poznatog, unatoč određenom pomaku, a koji, kako se redovito pokaže, uzrok ima u sferi...

Eilenberger nas uvodi u predvorje promišljanja djel(ovanj)a četvorice mislilaca (M. Heidegger, W. Benjamin, L. Wittgenstein i E. Cassirer) uz zanimljive biografske crtice, životne 'štiklece' – zabavne, duhovite ili opore – i misaone pasaže kako bismo se nakon toga zajedno s njim našli usred 'velikih' i 'teških' filozofskih tema kojima su se spomenuti filozofi bavili.

Ako je Novi zavjet baziran na nekoliko kanonskih evanđelja, vrijeme koje je izrodilo fenomen 'fake facts' sva je tumačenja dovelo u pitanje, a teorije zavjere pretvorene su u komercijalne književne fenomene s golemim medijskim feedbackom. Josip Mlakić ne cilja na to, nego na užitak u istraživanju mogućnosti alternativnog tumačenja i Barabe kao bića sa moralnim i emotivnim kapacitetima.

Zanat je u 'Lovostaju' doista na zavidnom nivou, što se vidi na gotovo svakoj stranici, povrh svega - i ne manje važno - očiti užitak u pisanju, istraživanju koje prethodi pjesmi. Ponovo su sveprisutni motivi organskog: stablo, šuma, zemlja. Dobro je da je tako, jer iz toga je, uostalom, proizašla i ljepota 'Početnih koordinata'.