Među civilnim metama posebno su na cijeni bila djeca. Brojke su ovakve: u razdoblju između 1992. i 1996. u opkoljenom Sarajevu život je izgubilo 1601 dijete, a ukupno između 11500 i 14000 ljudi. Pritom je na grad pucalo više od 300 snajperista, na taj način je, procjenjuje se, ubijeno 225 ljudi od njih šezdesetoro djece. Koliko je zločincima bilo 'turista' i 'vikend snajperista' nije poznato.

Koliko zagledan u prošlost, toliko je Koščec zagledan i u budućnost, a taj pogled u budućnost prognostički vidi toliko crne scenarije da se ponegdje ovaj Koščecov roman žanrovski etiketira i kao distopijski. Kako god, za Koščeca je prošlost nepovratna i mrtva, zbogom Novaku, zbogom Marinkoviću, zbogom kulturi kakvu su predstavljali takvi velikani. Ali prema Koščecu, i budućnost nam je mrtva jer samo...

Žanrovski je Perišev 'Gvb' hibrid koji sadrži elemente trilera, ljubića, avanture i znanstvene fantastike (u manjoj mjeri možemo govoriti i o psihološkom romanu). Njegova eksperimentalna i kompleksno realizirana priroda pritom ne utječe nepovoljno na upečatljivu prohodnost teksta, čime Želimir Periš potvrđuje status pripovjedača iznimno snalažljivog u novonastalim situacijama.

Kod Habjana, ljepota je naglašeno relaciona, citatna i transcendentalna. Svetačka. Izbjegava tjelesnost i eksplicitnu erotičnost, direktnu političnost, ekscesnost, grotesku, kompozicijsku ili kolorističku prodornost. Teži se profinjenoj, blagoj nijansi. Čednosti djetinjstva – koje naravno nikad nije bilo čedno i u koje samo odrasli mogu projicirati svoju potrebu za dječjom 'nevinošću'.

Gromača ostaje na braniku visokog stupnja autonomije umjetničkog iskaza (na kojem su do jučer stajali mnogi), gdjekad svoju posvećenost opisujući i kao terapijsku nuždu. Iskustvo je pisanja samim tim estetički, ali i egzistencijalno osjetljivo (ujedno i prijeko potrebno), budući svi kontekstualni čimbenici idu protiv pripovjedačice.