Siromaštvo, zaključujući na temelju romana, nije naročito interesantno. Ustvari je nepodnošljivo dosadno, ponavljajuće u svojim opskurnim radnjama na koje su njeni protagonisti, pritisnuti materijalnom oskudicom, obično prinuđeni. Utoliko bismo mogli reći da je Valentov stilski plan angažiran: njime uspješno dekonstruira romantičarsku viziju siromaštva koje, dugoročno, ne obogaćuje, već osiromašuje...

U podnaslovu romana, 'Bajka za mlade znanstvene radnike', razotkriva se i uputa za idealnog čitatelja, ali i temeljni stav prema znanosti uopće. Kritička usmjerenost prema jednoličnoj i neobazrivoj kreativnosti znanstvenog uma iz čije perspektive granice morala, pa čak i utilitarnosti bivaju toliko zamućene da se nekakav osjećaj napretka i smjera jednostavno gubi u besmislenoj birokraciji koja brodi pod...

Udar koji je Ferićevo stvaralaštvo onomad pretrpjelo s desna, ubuduće bi moglo pretrpjeti s lijeva – tzv. kultura otkazivanja razbuktava se i u postjugoslavenskim pustopoljinama, pa bi knjiga o sredovječnom dijabetičnom muškarcu koji na mahove bešćutno upražnjava spolne potrebe sa studenticom (srećom, ne njegovom) mogla biti protumačena kao hommage/oda patrijarhatu i njegovim, neovisno o razini inzulina...

'Strano tijelo' Franje Janeša roman je koji u sebi sadrži žanrovske elemente krimića, misterije, horora, egzistencijalizma, možda i crne komedije, čini uzbudljivu cjelinu koja, usprkos multižanrovskim nanosima, niti na trenutak ne asocira na recepcijski neprobavljivi literarni bućkuriš. Naprotiv, djelo je lišeno upadljive stvaralačke pretencioznosti.

Irena Jukić Pranjić ne prestaje se šetati, ali pomno bilježi karte svojih kretanja. Njezini su crteži njezine mape: školovane figuracije, istančanog osjećaja za dramaturgiju pripovijedanja, s puno humora koji odgađa snažnu emociju, ali širi platformu za razmišljanje o tome što nam se to upravo u čitanju i gledanju dogodilo.