Obojica su bili ljudi mnogih znanja, što se ogleda i u njihovu prevoditeljskom, književnoznanstvenom, književničkom djelovanju. Eruditi, poligloti, ali iznad svega marljivi i ustrajni 'meštri od riječi'. Formalno ne i leksikografi, posjedovali su enciklopedijsko znanje. I nije stoga čudo da su se u galaksiji površnih znanja i bahate ispraznosti te dvije zvijezde već pri prvom susretu u Dubrovniku 1969.,...

Paveškoviću, kada je estetički sud posrijedi, ne manjka hrabrosti. Što je, pored ostalih aduta, možda i ponajbolje obilježje knjige 'Književnost i povijest': danas, kada u kritici prevladava konsenzus, svako preispitivanje autoriteta/kanona – ma kako se ono glupo činilo – poticaj je koji, baš kao i rečena kompilacija, zaslužuje pozornost.