Ton Smerdel išao je putem od kojega većina – pa i većina umjetnika, stvaralaca, filozofa, bježe, to nipošto nije nekakav jasan i određen put, već prije traganje, aktivno kretanje unutar jednog složenog gustiša ili labirinta – kako će i sam kazati – u kojemu se nalazi čudovište od kojega bježe ljudi, a to čudovište je istina.

Najveće ratove 19. i 20. stoljeća vodile su najpismenije nacije. Pismenost kao civilizacijski doseg, ma kako kontroverzno zvučalo, samim tim ne garantira premošćivanje budućih ili zatomljenih sukoba, a knjiga, osim kao oruđe civilizacijskog razvoja, i dalje može služiti kao alat za manipulaciju bez koje ratovi teško da su mogući.

Netko je morao napisati ovu knjigu kako bi ostao trag i na kraju možemo biti zadovoljni što ju je napisao Goran Polak. Na taj način dobili smo svjedočanstvo čovjeka koji naoko bio sveprisutan, ali nikad toliko istaknut da bi mu to zamutilo pogled. I povrh svega, otkrili smo pisca - htio se on tako nazvati ili ne - čiji nos za pripovijedanje zna nanjušiti priču u većim okvirima jednako koliko i u naoko...

Arian Leka uspio me zainteresirati za temu o kojoj znam vrlo malo, preko osobnog iskustva koje daje autentičnost umjesto nečega što bi jednako tako mogle biti i udžbeničke natuknice. Politički teleskop koji istovremeno gleda u dva smjera. U vremenu kada se teško koncentrirati samo na jedan, ovo je dobrodošla promjena, što je ujedno i najveća vrlina cjeline kao takve.

Ono što je zajedničko autorima biblioteke 'Petrine knjige' nesumnjivo je estetski doseg naslova kojima su u njoj zastupljeni; na temelju dosadašnjeg čitalačkog iskustva moguće je zaključiti da drugih kriterija zapravo nema, čega je posljedica sijaset izuzetnih ostvarenja, a samim tim i garancija užitka u čitanju (za probranu publiku, dodajmo).