Analitički zapisi Višnje Pentić blistav su rezultat istraživačke predanosti i učenjačke discipline, produkt strasti, ali i respekta za materiju. Vrijedna su lektira za razne kategorije pasioniranih čitatelja i gledatelja, za ljude od struke, povjesničare filma, studente komparatistike i akademija, ukratko, za filmofile svih profila, ponajprije zato što ih je i pisao netko očito i nepopravljivo zaljubljen...

Urbanističko smještanje klaonica na rubovima grada, njihovo tako reći sklanjanje od pogleda, uz kognitivnu disonancu koja je svojstvena mnogima i uzrokuje prilagodbu mišljenja koja nerijetko usmjerava ponašanje tako da osigura vlastitu moralnost uz minimalan gubitak ugode i udobnosti (dobra sam osoba unatoč tome što nastavljam jesti meso zaklanih životinja, one ne pate toliko, a meso mi se sviđa) očiti su...

U mnoštvu zanimljivih detalja u oči osobito upada jedan: Bertoša gotovo ne posuđuje knjige, on ih, umjesto toga neprestano nabavlja, kupuje. Usprkos dobroj umještenosti u tehnološka pomagala nove medijske ere, on, kao svaki rasni bibliofil, knjigu mora imati nadohvat ruke, do uzglavlja, blizu toliko da je može opipati, omirisati, dotaknuti. Za pravog je ljubitelja knjiga i u svojoj predmetnosti punina...

Prattovo je djelo posveta humanosti, individualizmu te njegovim pozitivnim, ali jednako i negativnim značajkama. Ta posveta dijelom je rezultat ezoterijskih znanja prema kojima društvo, ponajviše iz predrasude, obično gaji oprez. Stoga će se među nezadovoljnim čitaocima naći i oni koji će Prattu zamjeriti članstvo u loži, okultno iskustvo (hipnotički ples, telekineza i sl.) ili nekonvencionalno...

Tržišno poticana recepcijska infantilnost, dakako u vidu lajkova na društvenim mrežama, u prvi plan nerijetko gura kvalitetom skromnije naslovi, nerijetko nauštrb onih boljih, ali i manje reklamiranih. Premda nisam siguran da Kolarove knjige mogu potaknuti promjenu takvoga stanja, one čitaoce koji teorijski osviještenu poziciju pretpostavljaju reklamnoj travestiji društvenih mreža vrijedi upozoriti na...