Možemo kazati da Fosseovo pisanje dobiva na smislu i značaju ukoliko ga promatramo u ili kroz vremenski kontinuitet književnosti – on kao da se prirodno nastavlja na slijed onoga što su prije njega učinili autori poput Becketta, Kafke, Bernharda i drugih značajnih modernista, kao što su Faullkner ili Virginia Woolf.

Što to jest povijesna istina pa i predmet istraživanja? Za Badurinu je to upravo kolektivna svijest o jednom razdoblju, kolektivna ali nipošto jedinstvena, dapače, često na razini dodira raznih kolektiviteta konfliktna do nepomirljivosti. I upravo ta mjesta prijepora služe joj da konstruira istinitost kao potrebu da se uz neizbježne interpretativne razlike iznađe istina ne kao konačna izvjesnost, nego kao...

Čitanjem ove važne knjige otvara niz zanimljivih polja koja produbljuju, na izvanredan način zaokružuju ličnost Ivana Meštrovića. Ne samo da nakon čitanja knjige možemo kazati da sada bolje poznajemo, razumijemo velikoga kipara, već s jednakom mjerom udivljenja i poštovanja možemo kazati da ga na jedan način i osjećamo kao čovjeka.

Elena Ferrante se i ovom knjigom pokazuje kao stručnjakinja, jer način na koji su ispisani ovi vrlo profinjeno i znalački, promišljeno i pošteno 'skladani' eseji pokazuje nam kako je riječ o autorici koja zna što, kako i zašto radi, a koja, paralelno, posjeduje i jedan 'izvansistemski' književni nerv, koji je daleko više literarne prirode od onoga što prezentiraju njena vrlo uspješna i široko hvaljena...

Publicistički angažman svjedoči ne tek Jakovininu potrebu da se dokaže i javnosti izvan profesionalne sfere, nego i etičku obvezu suvremenog intelektualca društvenih i humanističkih profila da svoja kabinetska znanja i saznanja na konstruktivno propedeutički način približi širem općinstvu te tako utječe na poticanje i razvoj kritičke svijesti sredine u kojoj živi i djeluje.