Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Preporuka • Piše: Siniša Golub • 29.01.2022.

PRIRODA je moćnija od čovjeka – Međimurje

Priroda može biti različito definirana. Učitelji razredne nastave djecu već u ranoj dobi podučavaju da je priroda sve što nas okružuje. U višim razredima osnovne škole i u srednjoj školi, priroda se određuje kompleksnije, kroz metodički oblikovane znanstvene spoznaje iz biologije, ekologije i fizike, uspoređujući pritom međuodnose između živih i neživih sastavnica prirode. Spoznaja prirode u odrasla čovjeka širi se na čitav svemir, sveukupni materijalni svijet, živi i neživi, zakonitosti koje u njemu vladaju i sile koje u njemu djeluju. Ipak, većina ljudi pod pojmom prirode podrazumijeva prostor neokrnjen urbanizacijom, prostor bez natruha civilizacije, zelenu zonu za rekreaciju i duhovno ispunjenje, područje gdje umjesto čovjeka dominiraju samonikle biljke i divlje životinje. Jednima je priroda već i gradski park, drugi tek u ogromnoj divljini, daleko od najbližeg naselja, pronalaze sve elemente osobnog poimanja prirode. Priroda je u cijelom tom rasponu; materijalna, živa i neživa, duhovna, kao ideja, nekima i kao filozofski koncept.

Ono što je po kriterijima naše civilizacije određeno kao posebno vrijedno “samo po sebi” i značajno za očuvanje kolektivnog identiteta, štiti se posebnim propisima, zakonima i uredbama. Tako se i vrijedna priroda već od 1872. godine štiti kroz mehanizam zaštićenih područja, pri čemu je svakako najpoznatija kategorija zaštite: nacionalni park. Sva zaštićena prirodna područja predstavljaju najzorniji oblik nakane nekog društva da za sebe i za buduće generacije očuva ono što uistinu vrijedi očuvati. Stručnjaci okupljeni oko Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) godinama su razvijali definiciju zaštićenih područja te konačno iznjedrili da je to jasno definirano područje koje je priznato sa svrhom i kojim se upravlja s ciljem trajnog očuvanja cjelokupne prirode, usluge ekosustava koje ono osigurava te pripadajućih kulturnih vrijednosti, na zakonski ili drugi učinkoviti način. Globalno gledajući, danas broj takvih područja premašuje 120.000, a njihova površina kreće se u rasponu od točke na kojoj raste zaštićeno pojedinačno stablo pa do površine omanjih država. Primjerice, pojedini američki nacionalni parkovi veći su od manjih europskih država.

Prema Zakonu o zaštiti prirode Republike Hrvatske, priroda je sveukupna bioraznolikost, krajobrazna raznolikost i georaznolikost. Priroda i dijelovi prirode od interesa su za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.

Lijepo je to zapisano, suhim administrativnim izričajem zakona, ali tko čita zakone? U javnom diskursu, prečesto se spominje samo biološka raznolikost kao esencija prirode, a premalo se u ravnopravni položaj sa živim svijetom stavljaju ostale sastavnice prirode, naime krajobrazna raznolikost i georaznolikost. Živi svijet mora živjeti na nekoj podlozi, svi zajedno moramo biti uklopljeni u širi okoliš odnosno krajobraz. Koloplet međudjelovanja i međuovisnosti sve nas čini sastavnim dijelom jednog planeta – Zemlje. Plavo-zelena kuglica u svemiru naš je jedini dom, a mudri su narodi već odavno spoznali povezanost i neraskidivost svega što nas okružuje, kako u blizini, tako i u nedokučivim daljinama. Danas nas klimatske promjene žestoko podsjećaju na činjenicu kako je naš planet tek veliko globalno selo. 

Zaštićena priroda Međimurja

Perivoj Zrinski - Čakovečka 'pluća grada' (foto: Davorin Mance)

Priroda Međimurja Golub Siniša, Mesarić Mihaela, Rojko Ivana, Somek Petra, Šardi Zoran

Prvi službeno zaštićeni “spomenici prirode” u Međimurju bila su pojedinačna stabla i čakovečki Perivoj Zrinski. Da, u rješenju o zaštiti jasno piše “Perivoj Zrinski”, iako se jezik kao živi organizam nadograđuje i mijenja, pa se u javnoj komunikaciji često koristi i naziv Perivoj Zrinskih. Bilo kako, u začetku ideje zaštite prirode u Međimurju, službena zaštita je proglašavana nad pojedinačnim stablima kao usamljenim simbolima nekad moćne međimurske divljine, te nad perivojem koji je – zapravo – ljudskih ruku djelo, ali ima svoje mjesto u hrvatskom zakonu o zaštiti prirode.

Službena zaštita prirode u Međimurju počinje 1963. godine. Međimurje, međutim, u tom istom vremenu – počevši od 1960-ih godina pa do danas – doživljava i veliku transformaciju prirodnih prostora, pogonjenu poslovičnim međimurskim poduzetničkim duhom. Nepovratnim promjenama u prirodnim prostorima pogoduju i tadašnje službene javne politike isušivanja močvarnih područja, kanaliziranja rijeka, uvođenja alohtonih sorti i pasmina u otvoreni prostor, da nabrojimo samo neke. Pridodamo li tome i globalizacijske trendove na koje nije imuna niti jedna regija na ovom planetu, rezultat je uvelike taknuta i modificirana priroda. Svatko tko u ovom trenutku u vremenu međimursku prirodu krasi epitetima poput netaknuta ili divlja zaboravlja na desetljeća promjena u krajobrazu, na gustoću naseljenosti (113.804 stanovnika na svega 730 četvornih kilometara!) koja nikako ne jamči netaknutost ili status divljeg! Ipak, svim promjenama i negativnim utjecajima unatoč, moćna priroda ima modus opstanka; nije nestala, samo se promijenila, prilagodila. 

Bedekovićeve grabe, livada (foto: Davorin Mance)

Novo vrijeme donijelo je nove kriterije vrednovanja prirode. U fokusu konzervacijske znanosti i struke više nisu samo pojedinačna stabla, ljudskom rukom oblikovani perivoji ili grandiozni nacionalni parkovi; u prvi plan dolazi i priroda na koju je čovjek značajno utjecao, ali koja ipak ima svojih vrijednosti, u čijoj su funkcionalnoj dinamici prepoznate i takozvane usluge ekosustava odnosno usluge koje priroda pruža čovjeku, bez naplate. Dakako, ako je priroda očuvana u mjeri i na način da još uvijek bude sposobna pružati svoje usluge, lokalno i globalno.

Tako se početkom 21. stoljeća, točnije od travnja 2001. godine u Međimurju službeno proglašavaju zaštićenim velika, cjelovita i funkcionalna područja; najprije Značajni krajobraz rijeke Mure, a deset godina kasnije i Regionalni park Mura-Drava. Ova dva zaštićena područja u Međimurskoj županiji teritorijalno se uvelike poklapaju u murskom ataru, a zajednička im je i IUCN-ova definicija kategorije pod koju potpadaju:

Kategorija V zaštićenih područja obuhvaća ona područja gdje je dugotrajna interakcija čovjeka i prirode proizvela osebujne ekološke, biološke, kulturne i estetske vrijednosti, i gdje je održavanje tog odnosa nužno da bi se ove vrijednosti sačuvale.

Drava u Međimurju (foto: Siniša Golub)

Ta dugotrajna interakcija čovjeka i prirode na prostoru Međimurja nedvojbeno je stvorila, dakle, određene vrijednosti. Primjerice, mozaični krajobraz s oranicama i livadama košanicama uklopljenim u okvir preostalih autohtonih hrastovih šuma. No, ista ta dugotrajna interakcija čovjeka i prirode, navike koje je čovjek ustoličio tijekom stoljeća bivanja na ovim prostorima, današnja nemogućnost poimanja izvorne prirode koja je omogućila suvremenu kvalitetu življenja između dviju rijeka, sve to pred sadašnju generaciju zaštitara prirode stavlja ogromne izazove upravljanja zaštićenim područjima. Izazove koji su često veći i kompleksniji od izazova upravljanja, primjerice, nacionalnim parkovima proglašenim u regijama s malim gustoćama ljudske naseljenosti i/ili malim brojem posjetitelja.

Izazovima i pritiscima na prirodu unatoč, međimurska priroda ima svojih vrijednosti i posebnosti, a moderni kriteriji njena vrednovanja naišli su taman na vrijeme da se preostale najveće vrijednosti stave pod službenu zaštitu i tako očuvaju za budućnost.

Opću sliku prirodnih vrijednosti Međimurja, unutar i izvan formalno zaštićenih prirodnih područja, čine sljedeće sastavnice (ovdje poredane nasumično, a ne prema važnosti pojedine):

mozaični krajobraz šumaraka, livada i oranica • vlažne livade košanice kao staništa značajnih svojti, primjerice biljke krvare i leptira livadnog plavca • livade kao staništa biljnih vrsti • riječne mrtvice uz Muru, u različitim fazama prirodne sukcesije • preostali tok rijeke Drave, značajno izmijenjene nakon izgradnje dviju hidroelektrana • rijeke Mura i Drava kao okosnica riječnog ekosustava • potočne doline s uskim vegetacijskim pojasom • šume bukve i pitomog kestena te bijelog bora • poplavne šume rijeke Mure kao stanište rijetke crne rode ili orla štekavca • lovačke remize kao “zeleni otoci” u agrarnom okruženju tj. mozaik šume i poljoprivredne plohe u sredini • odronjene obale rijeka kao staništa ptica bregunica, pčelarica i vodomara, podjednako na Muri i na Dravi • umjetno izgrađene retencije kao oaze prirodne raznolikosti u široj okolici Čakovca • specifična mikrostaništa, primjerice ribe crnke u Muri ili biljke kockavice u donjem dijelu Međimurja • pojedinačna stabla na osami.

Kockavica (foto: Davorin Mance)

Iako je percepcija javnosti (pre)često usmjerena na pojedinačne biljne i životinjske vrste, posebno one estetski privlačne i zanimljive, treba jasno istaknuti kako su staništa – njihova fizička raznolikost, vitalnost, veličina i prirodna dinamika – osnova za bogatstvo bioraznolikosti na nekom području. Primjerice, u Regionalnom parku Mura-Drava utvrđeno je čak 60 stanišnih tipova (glavni su pobrojani u 5. poglavlju), pa je u tom smislu raznolikost staništa od presudne važnosti za bogatstvo vrsta i brojnost jedinki pojedine vrste na određenom području. Upravo zato u ovoj knjizi nismo stavljali naglasak samo na pojedinačne biljne ili životinjske vrste, nego na širu “sliku cjeline” u koju je onda uklopljeno pripadajuće bogatstvo biološke raznolikosti.

Međimurje se često slikovito opisuje kao otok između rijeka Mure i Drave, ali to je tek subjektivni dojam, jer Međimurje nikako nije izolirano ili pošteđeno od globalnih trendova i utjecaja što tište prirodu srednje Europe. Učestale prijetnje međimurskoj prirodi vidljive su svakodnevno; poredane prema nasumičnom redu, a ne prema žestini utjecaja, to su:

ilegalna izgradnja u zaštićenim prirodnim područjima, ali i diljem Međimurja izvan urbanih zona • ilegalno odlaganje otpada iz domaćinstava i industrije • krivolov i ilegalni izlov ribe • ilegalno vađenje mineralnih sirovina (šljunak, pijesak, ugljen) u vlasništvu Republike Hrvatske • pustošenje šuma: nekontrolirana gola sječa uglavnom privatnih šuma • opće nekontrolirano širenje invazivnih vrsta, biljnih poput ambrozije i zlatošipke, te životinjskih poput signalnog raka • zapuštanje tradicionalne poljoprivredne prakse, posebno redovne košnje livada, što dovodi do širenja invazivnih vrsta poput bagrema • pretvaranje livada košanica u oranice za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju • uklanjanje živica i gajeva iz rubnih dijelova oranica i livada • regulacija vodotoka, kanaliziranje rijeka i potoka učvršćivanjem obale betonom, čime se mijenja režim vodotoka i smanjuje njegova prirodna dinamika • fragmentacija prirodnih staništa.

I vrijednosti, ali i ugroze obvezuju nas na djelovanje; ne samo čuvare prirode po službenoj dužnosti, nego i svakog pojedinca i lokalne zajednice, ako želimo da buduće generacije baštine zdravu i funkcionalnu prirodu koja će biti u mogućnosti pružati kvalitetne usluge. Kako će Međimurje izgledati u 23. ili 27. stoljeću? Kreativni um može tu predodžbu zamišljati, ali praktični um već danas može početi graditi sliku boljeg, zelenijeg zavičaja za našu djecu.

Med dvemi vodami

Međimurska priroda - Javna ustanova za zaštitu prirode” operativno djeluje na zaštiti, očuvanju, održavanju, upravljanju, nadzoru korištenja te na promidžbi zaštićenih prirodnih vrijednosti Međimurske županije od 2007. godine. Ponovimo, prvi prirodni objekt u Međimurju zaštićen je 1963. godine, a povodom 50-godišnjice proglašenja te zaštite, ustanova je objavila knjigu s povijesnim pregledom razvoja ideje zaštite prirode u najmanjoj, a najgušće naseljenoj hrvatskoj županiji. Sada pak, u okviru projekta „Med dvemi vodami“, ustanova vam poklanja monografiju u kojoj je na dokumentaran, ponegdje i na umjetnički način prikazan sadašnji moment međimurske prirode odnosno njeni najvredniji dijelovi, zaštićeni sukladno Zakonu o zaštiti prirode i time određeni kao prirodna baština od posebnog i trajnog interesa za Međimurje i Hrvatsku.

Fotomonografija "Priroda Međimurja : Med dvemi vodami" je koncipirana kronološki; zaštićene prirodne vrednote prikazane su redoslijedom zaštite, počevši od 1963. kad je zaštićena platana u Nedelišću, pa do 2012. godine kad je UNESCO u sklopu programa “Čovjek i biosfera” proglasio Prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav između Hrvatske i Mađarske. Nakon 2012. godine, UNESCO je prepoznao i napore u zaštiti Mure, Drave i Dunava uzvodno i nizvodno od Međimurja, čime je vrijedna međimurska priroda postala dio globalne vizije suvremenog poimanja uloge zaštićenih područja. Konačnim ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine, počinje se primjenjivati i NATURA 2000 instrument zaštite prirode.

Fotografije odabrane za objavu snimljene su tijekom posljednjeg desetljeća i plod su poznavanja Međimurja na više razina. U proces njihova nastajanja uloženo je mnogo kreativnosti, truda, strpljenja, strasti i ranojutarnjih sati, te nimalo računalnih programa pomoću kojih bi se na fotografijama izmislilo nešto što u stvarnosti ne postoji. Vođeni idejom dokumentarne fotomonografije, digitalno snimljenim fotografijama dodali smo osnovne informacije o svakom zaštićenom objektu ili području i tako stvorili osobnu iskaznicu vrednota što su spletom pozitivnih okolnosti i plemenitih namjera zaštićene tijekom proteklih više od pola stoljeća.

Priroda u ovoj knjizi je stvarna, postoji na krajnjem sjeveru Hrvatske i na različite načine obogaćuje življenje lokalnog stanovništva i onih namjernika što kroz rastuću kvalitetu turizma otkrivaju Međimurje kao zanimljivo odredište. Ta je priroda kroz demokratske procese prepoznata kao vrijedna i proglašena trajno zaštićenom. To je prirodna baština Međimurske županije i Republike Hrvatske, a svojim većim dijelom i baština čovječanstva putem UNESCO-vog programa što dodatno zbližuje čovjeka i biosferu.

Iako će novootkrivenu ljepotu i drukčiju perspektivu na stranicama ove knjige pronaći mnogi pojedinci i strastveni poznavatelji međimurske prirode, fotomonografija će koristiti i donositeljima odluka na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, kao višestruki podsjetnik, naime; da močvare nisu samo legla komaraca i zmija, nego i važna karika u kruženju vode u prirodi; da ne treba svaku izvornu livadu pretvoriti u oranicu, a onda prepustiti na milost i nemilost stranim invazivnim vrstama; da pojedinu vrstu na izvornim staništima treba čuvati dok je njena brojnost još obilna, a populacija stabilna; da osim namjene prostora za zone male privrede treba promišljati i zonu budućih parkova, planirati revitalizaciju lokalnih šuma i sadnju autohtonih vrsta kako bi generacije za stotinjak godina baštinile svoj pravi zavičaj; da se klimatskim promjenama treba baviti i na lokalnoj razini, bez obzira što to izgleda kao nemoguća misija; da je priroda moćnija od armiranog betona i drugih biljega naše civilizacije.


mr.sc. Siniša Golub, ravnatelj
Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode
 

– Perivoj Zrinski –

Siniša Golub Mihaela Mesarić Ivana Rojko

Priroda Međimurja : Med dvemi vodami

  • Međimurska priroda - Javna ustanova za zaštitu prirode, Meridijani 03/2020.
  • 256 str., tvrdi uvez
  • ISBN 9789534870112
  • Cijena 0.00 kn

Raskošno opremljena fotomonografija 'Priroda Međimurja - med dvemi vodami' na 256 stranica u boji i mnoštvom prekrasnih fotografija upoznaje čitatelje s prirodnim vrijednostima cvetnjaka Horvatske – Međimurja, te s misijom 'Međimurske prirode - Javne ustanove za zaštitu prirode' koja se brine o prirodnoj baštini Međimurske županije.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –