Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Sven Popović ×

Razgovor • 26.05.2020.

Borivoj Radaković: Imao sam dva defloratora u svom životu – Janka Polića Kamova i Sex Pistols

Podosta sam odmaknuo pišući novi roman – roman o starenju, o starcima koje vidim kao izdajice života, ljude u uspomenama, blokirane u prošlosti koja ionako nikada nije postojala, ljude koji svi postaju jedan te isti starac, likom i mišlju, i pitam se kako su to sebi mogli dopustiti. Proklinjem ih – kako ste to mogli sebi dopustiti?
Razgovor • 09.12.2019.

Antonio Ortuño i Andrés Neuman: Zapadu je potreban divlji zapad, divlja Afrika ili divlji Meksiko

FEKP je sjajan: lud je, neformalan, istovremeno spor i brz. Na rubu kaosa, zapravo. Uživam ovdje (Ortuño). Da ti pravo kažem, mislio sam da je Europska unija skroz u k... prije negoli sam došao na ovaj festival i ugledao ove mlade ljude. Duboko me ganuo festival. (Neuman)
Kritika • 06.08.2018.

Etgar Keret : Sedam dobrih godina

Keret u svojim prozama uvijek teži jednostavnosti izričaja i apsurdu. Kod njega nikada nećete pročitati sulude poetske pasaže ili struje svijesti, svoje sumanute svjetove iznosi opuštenim, uvijek pomalo ironičnim tonom. Njegov je humor rijetko kad slapstick varijante, neposredan je, rijetko prvoloptaški, dolazi iz apsurda situacije u kojoj se nađu njegovi protagonisti.
Razgovor • 20.07.2018.

Mirta Maslać : Pišem o isključivanju iz društva, i to iz pozicije isključene

Pišem o isključivanju iz društva, i to iz pozicije isključene, dakle s mjesta koje društvo koje stigmatizira ne može vidjeti jer je iza zida koji je izgradilo. Može samo nagađati, i to često potpuno promašeno. Zato su svjedoci iznutra važni i njihovi su iskazi moćni.
Kritika • 05.03.2018.

Santiago Roncagliolo : Noć pribadača

Idealno štivo za plažu ili za ostati doma pod dekicom. Mračni coming of age koji vjerno dočarava nestabilnu državu (u tome će se mnogi čitatelji s ovih prostora pronaći), školske dane i seksualne i ine frustracije. Gotovo da ćete svakom novom stranicom osjetiti miris groznih dezodoransa.
Kritika • 07.02.2017.

Valeria Luiselli : Tijela bez težine

Luiselli se vješto poigrava s pripovjednim i stilskim tehnikama ne bi li maniju likova prenijela na čitatelja. Fragmentarni roman u prvom licu protkan je prazninama za koje autorica u jednom razgovoru rekla da su iznimno važne u gradu i kako bez praznina nema prostora za izmišljanje.
Kritika • 30.10.2016.

Haruki Murakami : 1Q84

Čitatelja često prati osjećaj da je zapeo u nepreglednoj koloni automobila. Rješenja koja autor koristi, a koja nalikuju krpanju rupa više su Deus ex machina nego potezi zrelog, uvjerljivog pripovjedača, a posebno je iritantno kako autor ima čitatelju potrebu objašnjavati neke svoje pripovjedne postupke.