Skoro uvijek analiziram što mi ljudi govore, pišu ili pokazuju gestama. Rijetko što uzimam zdravo za gotovo. Ne mogu si pritom pomoći. Ako se guraš u prostor među ostale pisce, a nisi u stanju razumjeti i drugu stranu i pokušati razumjeti što ju je nagnalo da nešto učini ili kaže, mislim da ti onda ni nije mjesto među piscima i pripovjedačima već prepričavačima samo da se nešto blebeće i prekine...

Na mnogo načina, prošli smo kroz digitalnu transformaciju čak i u njenim ekscesima, ovladali smo njome; ali još uvijek imamo sjećanje na svijet prije. Mislim da otud dolazi naša kolektivna čežnja za 'autentičnošću' – ideja da je nešto duboko, staro ili istinito izgubljeno, neka povezanost s načinom života kojeg se nejasno sjećamo, ali ga nikad nismo stvarno iskusili.

Pročitaje ulomak iz novog romana Svena Popovića, koji se odmiče od tematskog prostora koji je zapasao prvim dvjema uspješnicama, pa je grad i probleme urbane mladeži zamijenio punokrvnim fantasyjem! Roman 'Mali i Levijatan' predstavlja pisca u novom ruhu, autora koji kroči bajkovitim predjelima vlastite mašte i osvaja duhovitošću, dinamikom i dovitljivošću.

'Vodencvjetovi' pisani su opuštenim, poetskim stilom i ni u jednom trenutku, ma kako težak sadržaj bio, ne ulaze u grč. Roman je emotivan i snažan, ali ni na jedan trenutak ne ulazi u sluzavu sentimentalnost, nije hladan i distanciran, dapače, riječ je o izrazito toplom štivu koje će vas emotivno izvozati, ali ćete u konačnici izaći s velikim osmijehom na licu.

'Vjera, nada i krvoproliće' je self-help knjiga za koju nismo znali da nam je potrebna. Od duhovnih meditacija, reminiscencija, savjeta za mlade umjetnike (ali i one starije), misli o smrti (ali ponajviše životu), do dirljivih anegdota o njegovom odnosu s Warrenom Ellisom i sjećanja na djetinjstvo, Cave progovara, a O'Hagan navigira i vodi nas.