Stilski ''Izbacivači'' nisu iznimni, rijetko kad ćete neku rečenicu pročitati više od jednog puta, ali su rečenice dovoljno pitke da vas drže prikovanima uz tekst, i ovu se knjigu čita "u šusu", u jednom danu, u nekoliko sati. Pripovijedni ritam je brz i preokreti do kojih dolazi poprilično su neočekivani, i knjigu bi se moglo lako pretvoriti u iznimno zabavan film, a s obzirom da se...

Koliko god štivo bilo zanimljivo, bitno je napomenuti kako je istovremeno nevjerojatno mučno čitati pojedine dijelove. Jednostavno imate osjećaj kao da se radi o noćnoj mori, a ne o nečijem životu. Iggy Popa su tako nakon jednog nastupa prebili, izrezali nožem i ostavili da trune u jutenoj vreći. Rokyju Ericksonu su se obraćali demoni i bio je Sotonin odabranik. No ima tu i komičnih (tragi-komičnih)...

"Četiri prijatelja" jedna je od onih knjiga u kojoj se konstantno pronalazite, tj. povezujete s protagonistima i sa situacijama u kojima se nalaze i frustracijama s kojima se suočavaju. Možda će vas neko vrijeme pratiti osjećaj kao da čitate isječke iz svog života. I tu leži još jedan Truebin adut, on s lakoćom uzima ono svakodnevno i banalno i to prikaže na poetičan način. "Četiri prijatelja"...

Oduvek su me fascinirali konceptualisti i, uopšte, stvaraoci koji umeju da zajašu ideju, a ne ona njih. Istina, jahanje ideje je težak rodeo: kao entitet koji je po svojoj prirodi apsolutno osvajački nastrojen, one ne pristaju rado da budu kontrolisane. I eto zabave. Ako izdržiš da neko vreme u tvojoj glavi ti i ideja budete cimeri, bolje ćete se upoznati - i bolje organizovati. Tako ja stvaram, a...

Tamo gdje je Genet poetičan, Iceberg je grub i okrutan, no pogrešno bi bilo reći da Icebergovim opisima i mislima nedostaje poetičnosti, dapače, opisi pomaknutih stanja svijesti i surovog gradskog pejzaža posjeduju neku uvrnutu ljepotu i savršeno dočaravaju Slimov sumorni svijet. Najmoćnije oružje u Slimovom pripovjedačkom arsenalu nalazi se u njegovoj dokumentarističnosti, on kao da promatra sve...

Jedna od najvećih zamjerki knjizi jest što se Kostelnik u proučavanju pop-kulture zaustavlja nakon ranih devedesetih. Najrecentnija imena među bendovima (kad je već težište na muzici) su Nirvana i Majke (te usputno spominjanje TBF-a), od stranih se sve vrti oko općih pojmova: Iggy Popa, Nicka Cavea, Patti Smith, Waitsa, Dylana, Cohena itd. Da se razumijemo, to su redom izvanredni umjetnici, no Branko...