"Četiri prijatelja" jedna je od onih knjiga u kojoj se konstantno pronalazite, tj. povezujete s protagonistima i sa situacijama u kojima se nalaze i frustracijama s kojima se suočavaju. Možda će vas neko vrijeme pratiti osjećaj kao da čitate isječke iz svog života. I tu leži još jedan Truebin adut, on s lakoćom uzima ono svakodnevno i banalno i to prikaže na poetičan način. "Četiri prijatelja"...

Novoselic je svjestan činjenice da je sustav poprilično korumpiran i kvaran, no po tom pitanju kaže sljedeće: ''Pogriješio sam u tome što sam licemjerje, zloporabu moći i pobačaje naših pokvarenih izbora poistovjetio s demokratskim sustavom", i s gađenjem gleda na letargične, kavanske revolucionare i huligane koje na prosvjed dolaze samo kako bi radili nerede. Smatra da neredi ne stvaraju...

Kao što i sam naslov otkriva, autor se pozabavio genezom i okolnostima u kojima su nastajale pjesme koje su na jedan ili drugi način definirale generaciju i uhvatile duh vremena. Prilikom pisanja knjiga ovakve tematike bitno je izbjeći pretjeranu sentimentalnost i jeftinu nostalgiju, jer se rijetko kome više sluša o mitskom Novom Valu i bogovima koji su hodali zemljom. Srećom, autor je to izbjegao te...

Jedna od najvećih zamjerki knjizi jest što se Kostelnik u proučavanju pop-kulture zaustavlja nakon ranih devedesetih. Najrecentnija imena među bendovima (kad je već težište na muzici) su Nirvana i Majke (te usputno spominjanje TBF-a), od stranih se sve vrti oko općih pojmova: Iggy Popa, Nicka Cavea, Patti Smith, Waitsa, Dylana, Cohena itd. Da se razumijemo, to su redom izvanredni umjetnici, no Branko...

Sviranje obožavam, no sebe nikad nisam doživljavao kao muzičara, a nemam ni predispozicije za to. Naime, uopće ne znam svirati, u nekom ozbiljnom smislu. No, tako nešto kao "sviračko umijeće" nikad nisam smatrao ograničavajućim. Za mene nema iskrenije stvari nego nastupati s punk bendom, dok iznutra sve funkcionira, dok je bend homogen i, najbanalnije, iskren. Kad se struktura krene urušavati, valja se...

O banalnosti ne mogu pisati likovi koji prikaze počinju konstatacijom da "nešto opet odudara od dominantne poetike". Ej! Zapravo to čak i nije banalna tvrdnja, to je tupasta tvrdnja. Ja mogu biti banalan, stari, nije bed. Ali kad mi to kažu osobe koje ne mogu napisati suvislu karticu i pol prikaza moje banalnosti, e jebote, kak' je tek onda njima teško. Meni uvijek ostaje mogućnost da se jedno jutro...