Najviše je fascinantno koliko je pažnje (a očito i vremena) Frode Grytten u romanu 'Zapalite kuću' posvetio proučavanju The Clash, od sitnica poput garderobe do odnosa članova benda koji variraju od mržnje do bratske ljubavi.

Sintagma "časni kriminalac“ primjenjuje se na osobu koja živi unutar tog sustava vrijednosti koji podrazumijeva duboko poštovanje prema starijima i tradiciji, odbacivanje i krajnji prijezir prema materijalnome, te fetišizacija noževa i najvažnije, tetovaža.

Škare inzistira na kratkim rečenicama i gotovo da se religiozno drži rečenice Isaaka Babelja o tome kako nijedno željezo ne može probiti srce takvom snagom kao točka stavljena upravo na pravo mjesto.

Čumandrin stil nije rob nikakve dominantne i prepoznatljive poetike, on je na trenutke infantilan, ponekad karnevaleskan, često ironičan, češće autoironičan, uvijek čeznutljiv i nevjerojatno poetičan. Autor, poput Janusa, posjeduje dva lica. Ako ćemo simplificirati: jedno je lirsko "ja" zaigrano, pomalo poput djeteta koje ima poteškoća s koncentracijom, a drugo je lirsko "ja" ipak (relativno) zrela, ali...

Janeš demonstrira da se mentalni sklop ljudi, njihove navike, predrasude i strahovi ne mijenjaju (i da su Balkanci izuzetno falocentrični). I dok je općeprihvaćena činjenica da su ignorancija i strah izvor većine zla na ovom planetu, autorova je realizacija jednostavno traljava, humor usiljen, a jezične dosjetke ispod razine koju očekujemo od ne više književnog početnika nego i nagrađivanog autora.

Ispod tragične priče o izgonu, gubitku i početku rata u Bosni probija druga tematska cjelina: mladost (tj. rana adolescencija) i sve što dolazi s mladosti - otkrivanje, u slučaju protagonista, nešto žešće muzike, svoje seksualnosti i činjenice da je svaka ljubav velika ljubav do sljedeće velike ljubavi (slično vrijedi i za prijatelje). Zbog ovakve nakupine motiva moglo bi se reći da se donekle radi o...