Nikolai Lilin : Sibirski odgoj
Svim knjigama koje krase epiteti poput "žestoka i na momente šokantna muška priča“ prilazim sa skepsom. Nije do elitizma, ali takve sintagme više pristaju kakvom blockbusteru nego literarnoj fikciji s (navodno) autobiografskim elementima (ili je vice versa). Opet, ako Irvine Welsh kaže za neku knjigu da je dobra i kako će nas natjerati da nanovo preispitamo svoja stajališta o dobru i zlu, možda je ipak riječ o štivu koje se isplati pročitati. Welsh je ovoga puta bio u pravu.
Pitanje koje je morilo akademike i kritičare jest autentičnost prikazanih događaja. Osobno imam problem s laudama loše napisanim memoarima jer je, eto, narativ veoma zanimljiv, ili, još gore, guranjem fikcije pod memoare (sjetimo se Mishe Defonesce, djevojčice koja je preživjela holokaust i koju su odgojili vukovi). U Lilinovom slučaju, riječ je više o etnološkom ili pak antropološkom prikazu zajednice sibirskih Urka (koji žive u Transnistriji, između Moldavije i Ukrajine) s literarnim predznakom.
Drugim riječima, priča o Lilinovom djetinjstvu svakako je ukorijenjena u istinu, ali je rezultat narativ za koji je apsolutno nebitno radi li se o činjenici ili fikciji. Nota bene, Lilin odavno ne živi tim životom, čak se preselio Italiju, što cijelu priču čini zanimljivijom, ako ne i pomalo sumnjivom.
Ako Irvine Welsh kaže za neku knjigu da je dobra i kako će nas natjerati da nanovo preispitamo svoja stajališta o dobru i zlu, možda je ipak riječ o štivu koje se isplati pročitati. Welsh je ovoga puta bio u pravu.
Sibirski odgoj
Dakle, za početak da postavimo okvir. Sibirske Urke "pleme“ su "časnih kriminalaca“ koji se drže strogog moralnog kodeksa baziranog na pravoslavlju i drevnim tradicijama, što će reći da drže jedino do svojih zakona i da su se jednako opirali carističkom, sovjetskom te post-sovjetskom režimu, najčešće nasilno. Sintagma "časni kriminalac“ primjenjuje se na osobu koja živi unutar tog sustava vrijednosti koji podrazumijeva duboko poštovanje prema starijima i tradiciji, odbacivanje i krajnji prijezir prema materijalnome (koji, dakako, doseže vrhunac nakon raspada Sovjetskog Saveza), te fetišizacija noževa i najvažnije, tetovaža koje većinski preuzimaju ikonografiju pravoslavnog misticizma. Ti kriminalci, u ovom romanu (što već) do krajnje mjere romantizirani, ispadaju časniji od policajaca i političara, Lilin uspijeva iz čitatelja izvući neku vrstu divljenja prema tim odmetnicima stare škole.
Roman istovremeno bilježi i propast "časnih kriminalaca“ i dolazak novijih generacija, koje, poput političara koji vode Zapad, ne prežu ni pred čim kako bi ostvarili dobitak. Protagonisti "Sibirskog odgoja“ gotovo pa uspijevaju biti simpatični da nije krajnje homofobije i drugih znakova šovinizma (recimo krajnji prijezir prema fizički hendikepiranim ljudima). Zanimljivo je doduše kako prema mentalno hendikepiranima pokazuju nevjerojatnu dozu nježnosti i nazivaju ih anđelima.
Sam siže romana je zanimljiv, on prati Nikolaja zvanog Kolima od malih nogu, no svako malo upada u digresiju gdje u tančine objašnjava pojedinosti njihovih tradicija, od tetovaža, noževa (takozvana koplja) i obraćanja starijima, do odnosa s policijom ili vlašću, tako da se zapravo ne dogodi mnogo toga. Iznese nam detalje nekoliko iznimno brutalnih tučnjava i pucnjava (na koje su oni naviknuti od malih nogu), njegovo iskustvo maloljetničkog zatvora (s iznimno uznemirujućim scenama silovanja) te par dogodovština sa svojim prijateljima, također delinkventima. Ostatak nam vremena Lilin ili govori o kodeksu ili o povijesti i herojima "časnih kriminalaca“.
Najzanimljiviji momenti su upravo ti kad se čitatelj kako simpatizira s osobom koja je u konačnici u stanju nekog ozlijedit, osakatiti i u krajnjoj liniji hladnokrvno ubiti ako se povrijedi taj kriminalni kodeks (što će reći da ne ubijaju bez razloga, ali svejedno ubijaju). I upravo je o tome Welsh pričao kad je rekao kako ćemo preispitati svoje viđenje dobra i zla.
"Sibirski odgoj“ pitka je i napeta knjiga, stilski solidna, pripovjedački odlična. Ona bilježi nestanak jednog načina života i konačnu pobjedu konzumerizma i materijalizma. Idealna za ubiti vrijeme, a istovremeno nije banalna. A tko može ne voljeti takvo štivo, koliko god pomalo mačističko bilo?
Sibirski odgoj
- Prijevod: Mirna Čubranić
- Hena com 01/2015.
- 374 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789532590906
Što znači roditi se, rasti i odrasti na mjestu koje se čini – premda nije – izvan svijeta? Odgovore na ova pitanja daje Nicolai Lilin u romanu 'Sibirski odgoj'. Riječ je o priči o životu sibirskog dječaka kojeg su odgojile sibirske Urke, cijela jedna zajednica zločinaca, kako bi postao 'pošteni kriminalac', kriminalac s moralnim vrijednostima.