Zanimljivo je uskočiti u svojevrsni vremeplov Večernjeg lista koji je nedavno ponudio mogućnost pretplate na svoj digitalni arhiv koji sadrži skenove starih brojeva Večernjaka od 1959. do 2003. Rudimentarna mogućnost pretraživanja po datumu, broju izdanja te ključnim rječima omogućuje i pogled u prošlost hrvatskog nakladništva i knjižarstva.

Serijom tekstova pod zajedničkim nazivom ‘Godine (ne)čitanja’ na podlozi postojećih istraživanja i vlastitih zapažanja nastojat ću ukazati ‘kada i gdje’ smo po pitanju knjige i čitanja promašili kao društvo, pokazujući kako Hrvatska stoji u odnosu na neke zemlje koje bi nam svojim primjerima, različitim praksama i rješenjima, trebale biti podstrek da budemo bolji.

Ako će se inzistirati na prihvaćanju ponderiranog modela glasanja lako bi se moglo dogoditi da se ZNK u četvrtak 30. lipnja 2022. na svojoj izbornoj plenarnoj sjednici nakon 25+ godina definitivno raspadne, jer većina nakladnika i knjižara ipak smatra da je dosadašnji model 1 tvrtka 1 glas i dalje najbolji, da je dio već duže tradicije ZNK, i da je praksa do sada pokazala da "mali" ionako zapravo nikad nisu...

Na moju žalost, mjera podupiranja programa u knjižarama nije nikada u punini zaživjela u praksi, kako zbog inercije samih knjižara ali i njezine nedovoljne promocije i izostalog kasnijeg 'fine tuninga'. Dijelom i zbog toga što piscima nije palo na pamet da možda knjižarima ponude neki vid suradnje... kao što ni knjižari nisu potražili 'kolektivnu' pomoć pisaca.

Budući da u Hrvatskoj svake godine cca 35.000 mladih postaje punoljetno, zamišljam projekt kojeg ćemo radno nazvati 'Knjiški punoljetnik', a njegova bit je u tome da iz godine u godinu, kako nove generacije budu stasale, svatko u godini kada puni 18 od države dobije vaučer u vrijednosti od za početak barem 300 kuna (ekvivalent cca 40 eura) koji može potrošiti u nekoj od 'zemaljskih' knjižara za kupnju...