Društvo treba stabilnost, individualci trebaju slobodu, no uvijek je riječ o odnosu. Huxley je bio svjestan da su diktatori i mnogi znanstvenici skloni ljudima oduzimati pravo na individualnost i razlike kako bi njima mogli lakše manipulirati. Znao je također da su, unatoč često nasilnom društvenom konformiranju, za promjene u društvu zaslužni individualci.

Nije isto dočekaju li vas dan-dva poslije proglašenja nagrade knjižarski izlozi urešeni npr. plakatima i primjercima nagrađene knjige ili vas dočeka 'tišina', kao da se ništa nije dogodilo, kao da nagrada nije dodijeljena. Čak i medijski najbolje iskomunicirane hrvatske književne nagrade ako nemaju svoj odraz u knjižarskim izlozima i u prostoru knjižara, ne mogu niti izbliza polučiti željeni promotivni...

Nakon par godina žiriranja, o hrvatskoj slikovnici znam puno više, i moj je uvid dijakronijski: vidim stabilne motive i teme, prolazne pojavnosti i tvrdoglave trendove. Neke me priče oduševljavaju, neke uzrujavaju, neke ostavljaju ravnodušnom, ali zahvalna sam što Ovca postoji. Jer za bilo kakav dijalog, polemiku, konstruktivnu kritiku – prvo treba imati pregled.

Cvijetićeva je literatura kontaktna: neposrednim stilom, kratkim rečenicama, empatičnim natuknicama upoznaje nas s protagonistima, povezuje s njihovim sudbinama, čini nam ih odavno-poznatima – poput nekog suosjećajnog telefonskog imenika s likovima koje bismo mogli nazvati, samo je pitanje bismo li od ganuća mogli progovoriti.

Bez povećanja prodaje i bez dovoljno novih i raznovrsnih knjiga, neće se dogoditi niti željeni pomaci u čitanju, niti će knjižna industrija u Hrvatskoj čvrsto stati na noge. Ako ne želimo da knjiga bude proizvod od marginalne važnosti i vrijednosti, potrebno je ulagati i u specifične, pomno priređene marketinške kampanje, koje bi imale za cilj poticati i na kupnju knjiga i na čitanje.