Razvoj čitateljskih navika i čitanja iz gušta podrazumijeva raznolikost, izbor i aktualnost, a bez toga sve ostaje na razini deklaracija. U strateškim dokumentima naglasak je na digitalizaciji, kompetencijama i infrastrukturi, dok se školske knjižnice nedovoljno pojavljuju kao razvojni prioritet. Odgovornost se prebacuje na osnivače, što znači da kvaliteta knjižnice nerijetko ovisi o lokalnim okolnostima.

Medijska pismenost najčešće se povezuje s digitalnim medijima, društvenim mrežama i borbom protiv dezinformacija. No sposobnost razumijevanja medija počinje mnogo ranije – s kulturom čitanja. Upravo čitanje knjiga razvija interpretativne i analitičke vještine koje omogućuju kritičko razumijevanje suvremenog informacijskog okruženja.

Kao nakladnica koja je prva (i zasad jedina) objavila bugarskog pisca za djecu u Hrvatskoj, dobila sam poziv od književne agencije Sofia Literary Agency za sudjelovanje na Međunarodnom književnom skupu koji se održavao za vrijeme Sajma knjiga u Sofiji, od 8. do 14. prosinca u Nacionalno palači kulture (poznatijoj kao NDK).

Književnici ne odlaze 'u mirovinu' na određeni datum. Pišu dok mogu, dok imaju energije, dok imaju publiku ili potrebu stvarati. Za autore koji su čitave karijere proveli izvan stalnog radnog odnosa - što je u književnom sektoru pravilo, a ne iznimka - mirovinski staž gotovo je uvijek nedostatan, a mirovine, čak i kad ih je moguće ostvariti, toliko su niske da ne omogućuju dostojanstven život.

Koncentracija djece i adolescenata, njihova pismenost i razumijevanje pročitanog u globalnom je padu. To nije samo hrvatska priča. Usporedno s time, motoričke vještine sve su im slabije. Povezane su s kognicijom pa, kako je dokazao psihijatar i neuroznanstvenik Manfred Spitzer, i mi i naša djeca silazimo s uma.