Zašto je čitanje knjiga temelj medijske pismenosti
U suvremenom društvu često se govori o potrebi razvijanja medijske pismenosti. U javnim raspravama taj se pojam najčešće povezuje s digitalnim medijima: društvenim mrežama, dezinformacijama, algoritmima i informacijskim balonima. Medijska pismenost obično se opisuje kao sposobnost prepoznavanja manipulacije u vijestima ili razumijevanja načina na koji funkcioniraju internetske platforme.
Takvo suženo shvaćanje medijske pismenosti često vodi do paradoksa: raspravljamo o algoritmima i digitalnim platformama, a pritom zanemarujemo temeljne interpretativne vještine koje omogućuju razumijevanje bilo kojeg teksta. Bez sposobnosti pažljivog čitanja teško je procijeniti vjerodostojnost izvora, razumjeti argument ili prepoznati manipulaciju u javnom diskursu. Upravo zato pitanje medijske pismenosti u velikoj mjeri postaje pitanje čitateljske pismenosti. Jer, sposobnost razumijevanja medija u velikoj se mjeri temelji na sposobnosti čitanja.
Drugim riječima, medijska pismenost ne počinje s društvenim mrežama nego mnogo ranije – s knjigom.
Knjiga kao jedan od temeljnih medija
Knjiga je, u najširem smislu, također medij. Ona prenosi informacije, ideje i narative od autora prema čitatelju. Kao i svaki drugi medij, ima svoje autore, urednike, izdavače i publiku. Povijesno gledano, knjige i tiskani tekstovi predstavljaju jedan od najstarijih oblika masovne komunikacije u modernom društvu. Još prije pojave radija, televizije i interneta upravo su knjige, pamfleti i novine bili temelj javne komunikacije i razmjene ideja.
Razvoj tiska u ranom novom vijeku radikalno je promijenio način širenja informacija. Gutenbergova tiskarska revolucija omogućila je masovniju proizvodnju knjiga, a time i širenje ideja izvan uskih intelektualnih krugova. Knjige su postale ključni medij u razdoblju reformacije, prosvjetiteljstva i nastanka modernih javnih sfera. Upravo kroz čitanje knjiga razvijala se kultura argumentirane rasprave koja će kasnije postati temelj modernih medija.
Zbog toga se može reći da je kultura čitanja zapravo jedan od temelja modernog informacijskog društva.
Što teorija medija govori o čitanju
Razumijevanje medija
Mediji, propaganda i sistem
U teoriji medija često se ističe da svaki medij oblikuje način na koji razmišljamo o informacijama. Kanadski teoretičar Marshall McLuhan još je šezdesetih godina prošlog stoljeća upozoravao da mediji nisu samo kanali prijenosa informacija nego i strukture koje oblikuju naš način percepcije svijeta.
„Medij nije samo sredstvo kojim se prenosi poruka. Sam medij mijenja razmjere, ritam i obrasce ljudske percepcije i djelovanja. Svaki novi medij preoblikuje način na koji razumijemo svijet i komuniciramo jedni s drugima. Promjena medija uvijek znači i promjenu načina razmišljanja.“
— Marshall McLuhan, Razumijevanje medija
Tiskani tekst i kultura čitanja pritom su imali presudnu ulogu u razvoju analitičkog i linearnog načina mišljenja karakterističnog za moderno društvo.
Sličnu je tezu kasnije razvio i američki autor Neil Postman u knjizi "Zabavljamo se do smrti", u kojoj pokazuje kako različiti mediji potiču različite oblike javnog diskursa. Dok tiskani tekst potiče argumentaciju i analizu, televizijski i digitalni mediji često favoriziraju fragmentirane i brze informacije. Upravo zbog toga sposobnost dubinskog čitanja postaje važna pretpostavka razumijevanja suvremenog medijskog prostora.
Razumijevanje medija također podrazumijeva razumijevanje načina na koji informacije nastaju i šire se u javnom prostoru. U knjizi "Proizvodnja pristanka" Noam Chomsky i Edward Herman analiziraju kako medijski sustavi mogu oblikovati javno mišljenje kroz selekciju i interpretaciju informacija.
„Mediji ne djeluju samo kao neutralni prenositelji informacija. Oni filtriraju, naglašavaju i interpretiraju događaje na način koji odgovara određenim političkim i ekonomskim interesima. Upravo zato sposobnost kritičkog čitanja medijskih sadržaja postaje ključna za razumijevanje javnog diskursa.“
— Noam Chomsky i Edward Herman, Proizvodnja pristanka
Takve analize pokazuju da medijsku pismenost nije moguće razvijati bez sposobnosti interpretacije i analize tekstova. U tom smislu tiskana kultura razvila je oblik javne komunikacije u kojem je argument bio važniji od brzine informacija. Čitanje je podrazumijevalo vrijeme, koncentraciju i sposobnost praćenja složenih ideja. U digitalnom okruženju, međutim, informacije često cirkuliraju u kraćim i fragmentiranim oblicima, zbog čega se mijenja i način na koji razumijemo javne rasprave.
Čitanje kao razvoj interpretativnih vještina
Čitanjem do (spo)razumijevanja
Čitatelju, vrati se kući
Čitanje knjiga razvija niz kognitivnih i interpretativnih sposobnosti koje su ključne i za razumijevanje suvremenih medija. Kada čitamo književni tekst, učimo prepoznati perspektivu pripovjedača, razumjeti kontekst priče i razlikovati ono što likovi govore od onoga što autor želi poručiti. Čitatelj mora pratiti argumente, interpretirati značenja i povezivati informacije koje su raspoređene kroz cijeli tekst. Sve su to vještine koje su jednako potrebne i kada čitamo novinski članak, politički komentar ili objavu na društvenim mrežama.
Lingvistica Anita Peti-Stantić u knjizi "Čitanjem do (spo)razumijevanja" naglašava da čitanje nije samo tehnička vještina nego i temeljni oblik razumijevanja svijeta.
„Čitanje nije puko dekodiranje znakova na papiru. Ono uključuje razumijevanje konteksta, prepoznavanje perspektiva i sposobnost povezivanja različitih informacija u smislenu cjelinu. Čitatelj kroz tekst ulazi u dijalog s autorom, ali i s vlastitim iskustvom i znanjem. Upravo ta interpretativna dimenzija čitanja čini ga jednim od ključnih alata razumijevanja društva.“
— Anita Peti-Stantić, Čitanjem do (spo)razumijevanja
U tom smislu čitanje razvija ono što bismo mogli nazvati temeljnim kompetencijama medijske pismenosti: sposobnost interpretacije, kritičkog razmišljanja i razumijevanja konteksta.
Digitalno doba i promjena načina čitanja
Na promjene u načinu čitanja upozoravaju i suvremeni autori koji se bave neuroznanošću i kulturom čitanja. Američka znanstvenica Marianne Wolf u knjizi "Čitatelju, vrati se kući" opisuje kako digitalno okruženje postupno mijenja naše čitateljske navike i potiče površnije oblike čitanja. Ako se izgubi sposobnost sporog i koncentriranog čitanja, upozorava Wolf, gubi se i dio kognitivnih sposobnosti potrebnih za dubinsko razumijevanje složenih tekstova.
„Mozak koji čita razvija se kroz praksu. Način na koji čitamo oblikuje način na koji mislimo. Ako čitanje postane površno i fragmentirano, i naše razumijevanje svijeta može postati takvo. Dubinsko čitanje zahtijeva vrijeme, koncentraciju i sposobnost povezivanja ideja – a upravo su te sposobnosti temelj kritičkog mišljenja.“
— Marianne Wolf, Čitatelju, vrati se kući
Digitalne platforme često organiziraju informacije kroz niz kratkih sadržaja koji se brzo izmjenjuju – objave, komentari, poveznice i vizualni sadržaji. Takav oblik komunikacije potiče skeniranje tekstova umjesto sporog čitanja. Iako takav način konzumiranja informacija može biti učinkovit za brzo informiranje, on otežava razumijevanje složenijih tema koje zahtijevaju duže i koncentriranije čitanje.
Nasuprot brzom čitanju na ekranima, čitanje knjiga potiče sporiji i koncentriraniji oblik čitanja. Kada čitamo knjigu, prisiljeni smo pratiti argument ili narativ kroz duži vremenski period. Moramo zadržati pažnju, povezivati informacije i razumjeti širi kontekst.
Upravo takav način čitanja razvija sposobnost analize i kritičkog razmišljanja.
Zašto je čitanje važno u procesu odrastanja
Važnost čitanja kao temelja medijske pismenosti posebno je vidljiva u procesu odrastanja. Prvi susret s tekstom mnogi imaju kroz slikovnice. Iako se slikovnice često doživljavaju kao jednostavan oblik dječje literature, one zapravo uvode dijete u svijet medija i komunikacije. Dijete uči kako se priča razvija kroz odnos teksta i slike, kako se događaji povezuju u narativ i kako različiti likovi imaju različite perspektive. Taj proces predstavlja prvi korak u razumijevanju načina na koji tekstovi prenose značenja.
Kasnije, kroz knjige za djecu i mlade, čitatelji razvijaju složenije interpretativne vještine. Uče pratiti duže narative, razumjeti motivacije likova i povezivati različite dijelove priče u cjelinu. Takvo čitanje razvija sposobnost koncentracije, analize i interpretacije – upravo one vještine koje su potrebne za razumijevanje kompleksnih medijskih sadržaja.
Psihološka istraživanja također pokazuju da čitanje književnosti može razvijati sposobnost empatije i razumijevanja tuđih perspektiva. Kada čitatelj prati likove i njihove motive, on ulazi u složeni svijet različitih pogleda na stvarnost. Takva interpretativna praksa pomaže razviti osjetljivost za nijanse značenja – vještinu koja je jednako važna i pri čitanju medijskih tekstova.
Zbog toga mnogi obrazovni sustavi naglašavaju važnost razvoja čitateljskih navika od najranije dobi. Čitanje ne razvija samo jezične kompetencije nego i sposobnost dugotrajnog usmjeravanja pažnje. U vremenu kada djeca i mladi sve više vremena provode u digitalnom okruženju, knjige mogu igrati važnu ulogu u razvoju koncentracije i analitičkog mišljenja.
Knjige kao vodiči kroz medijski svijet
1984.
Fahrenheit 451
Knjige također mogu pomoći čitateljima da bolje razumiju sam medijski svijet. Brojni romani i publicističke knjige bave se temama poput propagande, manipulacije informacijama, političke komunikacije ili utjecaja digitalnih platformi na društvo.
Talijanski pisac i semiotičar Umberto Eco često je isticao da čitanje razvija sposobnost interpretacije znakova i poruka u širem kulturnom kontekstu.
„Tekst nikada nema samo jedno značenje. Čitatelj uvijek sudjeluje u njegovu stvaranju. Upravo zato čitanje zahtijeva aktivnog i kritičkog čitatelja koji je sposoban prepoznati različite slojeve značenja.“
— Umberto Eco
Takav pogled na čitanje posebno je vidljiv u književnim djelima koja tematiziraju odnos između informacija i moći. Jedan od najpoznatijih primjera je roman "1984." Georgea Orwella, koji prikazuje društvo u kojem vlast kontrolira informacije i jezik kako bi oblikovala način na koji ljudi razumiju stvarnost.
„Tko kontrolira prošlost“, glasio je partijski slogan, „kontrolira budućnost: tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost.“
— George Orwell, 1984.
Orwellov roman pokazuje kako manipulacija informacijama može postati sredstvo političke kontrole. U takvom društvu sposobnost kritičkog čitanja i razumijevanja jezika postaje jedan od rijetkih načina očuvanja intelektualne slobode.
Sličnu temu obrađuje i Ray Bradbury u romanu "Fahrenheit 451", u kojem prikazuje svijet u kojem su knjige zabranjene jer potiču razmišljanje i kritičko propitivanje društva.
„Ne treba spaljivati knjige da bi se uništila kultura. Dovoljno je natjerati ljude da ih prestanu čitati.“
— Ray Bradbury, Fahrenheit 451
Bradburyjev roman upozorava da društvo u kojem se čitanje gubi postupno gubi i sposobnost kritičkog promišljanja. Upravo zato kultura čitanja ima važnu ulogu u očuvanju otvorenog i pluralnog javnog prostora.
U tom smislu knjige mogu funkcionirati kao svojevrsni vodiči kroz suvremeni medijski krajolik. One ne nude samo informacije nego i interpretativne alate koji pomažu razumjeti način na koji mediji oblikuju našu percepciju stvarnosti.
Uvod u serijal tekstova
Polazeći od takve ideje nastaje i ovaj serijal tekstova. U sljedećim člancima pokušat ćemo povezati svijet knjiga s temama medijske pismenosti i informacijskog društva. Pisat ćemo o tome kako nastaju novinarski tekstovi, kako funkcioniraju algoritmi koji oblikuju naše informacijsko okruženje, na koji se način šire dezinformacije te kako možemo provjeravati izvore informacija. Istodobno ćemo se vraćati i knjigama – romanima, esejima i publicističkim djelima – koje pomažu razumjeti medije i društvo u kojem živimo.
U vremenu u kojem su informacije brže nego ikada prije, sposobnost sporog i pažljivog čitanja postaje sve važnija. Upravo čitanje knjiga razvija vještine koje su temelj svake ozbiljne medijske pismenosti: sposobnost interpretacije, razumijevanja konteksta i kritičkog promišljanja informacija.
Ako želimo razumjeti medije, moramo najprije naučiti čitati tekstove. A ako želimo naučiti čitati tekstove – možda je najbolje početi od knjige.
** Urednička napomena:
Ovaj tekst predstavlja ogledni prilog kojim se najavljuje serija autorskih tekstova u nastajanju. Urednički je koncipiran i priređen te eksperimentalno oblikovan uz korištenje AI alata, pa stoga nije autorski potpisan prilog kakvi će inače sačinjavati serijal „Knjiga, čitanje i medijska pismenost u digitalnom dobu“.