Mani Gotovac oduvijek je umočena u tekst, bavi se kritikom, piše esejistiku, ali relativno kasno ulazi u fikcijsku prozu. Miješajući fikciju i fakciju ona zaranja do dna, ne boji se mraka, bespoštedno se razotkriva. Pa je tako ovaj roman, a proteže se kroz više od četiri desetljeća, i ogled o prolaznosti. Zanimljivo je čitati kako o starenju razmišlja netko tko je toliko proživio, a tako je mentalno...

'Katarina, Velika i Mala', pismo je zrelo i duhovito, u isti mah gusto na razini memorije i emocije, ljudskosti i ženskosti, a rahlo na onoj sintakse; podatno i dovoljno potentno za ponavljana čitanja, a istodobno otporno na interpretativna habanja, čitateljski zamor i razočaranje kojima često rezultiraju ponovni uroni u tekst.