U naše čitateljske svjetove Murakami donosi dozu uvijek fascinantnog dalekog istoka, egzotičnih sociokulturnih fenomena poput hotela sa sobama-kapsulama, zavodljive japanske liberalnosti i očuđujućih lokalnih pripovijesti, recimo one o obrednom izgladnjivanju budističkih redovnika do samomumificiranja i konačno nirvane, koje spretno umeće u ovodobne, zapravo zapadnjačke i itekako bliske nam kontekste.

Devetnaestostoljetnom, bidermajer Beču posvećena je ova jednostavna, lijepa pa i poprilično neobična knjiga s naslovnicom kao sa starinskog porculana. 'Golubovi iz Brna' kvalitetna su knjiška razbibriga, suvremeno pisan roman sa starinskim okvirom, sigurno ne od onih koji se zauvijek pamte, ali takav u koji se, ako nam je nadohvat, rado zaviruje i nakon prvog, pa moguće i jedinog cjelovitog čitanja.

Fikcija je djelotvorno sredstvo spoznavanja stvarnosti, čitanjem kvalitetne književnosti dobivamo uvid u najrazličitije svjetove, ulazimo u tuđe psihe, tuđe priče postaju naše, stvaramo nove spoznaje, obogaćujemo se, razvijamo empatiju koja je danas i te kako važna.

'Sonjka' je istodobno šašavo suvremena i divno starinska, priča o nesretnom preklapanju pozicije žrtve i junakinje, o primitivizmu i svireposti, o banalnosti sitne ljudske zloće i neiskorjenjivosti apsolutnog zla, a iznad svega, o radosti življenja, usprkos svemu. Karpowicz balansira između opore doslovnosti i značenjske zabašurenosti, dok nas šeće amo-tamo kroz Sonjkinu (nad)realnost u kojoj je ta žena...

Mislim da bi književnost u današnjim društvenim okolnostima, ako želi ostati subverzivna, kakva je na neki način oduvijek bila, trebala biti transparentnija i direktnija, ako već ne i eksplicitno angažiranija, jer u vremenu hiper-realiteta aluzivnost slobodno možemo okačiti mačku o rep sve do ponovnog dolaska nekih komodnijih vremena.