Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Vanja Kulaš ×

Kritika • 27.10.2020.

Ivana Bodrožić : Sinovi, kćeri

O ženskoj traumi koja uspijeva prosijecati i potamnjivati i najmajušnije momente svakodnevnih zadovoljstava pisala je Ivana Bodrožić i u prijašnjim djelima, a u novom romanu 'Sinovi, kćeri' autorica se iznova, prepoznatljivim pripovjednim sredstvima, ali s novim, kompleksnijim sklopom motiva, zaokuplja tematikom razmatranom u prethodnicima, onom drugosti i drugotnosti, identiteta i roda, bola i krivnje,...
Kritika • 03.09.2020.

Ali Smith : Jesen & Zima

Ali Smith ozbiljna je autorica na čiji rad vrijedi usmjeriti pažnju, a dilemu zavodi li njen pripovjedački 'neuroticizam' ili pak iritira, razriješit će svatko za sebe. Za zaključiti je da je 'Zimu' lakše prigrliti, prohodnija je, fluidnija, duhovitija, toplija, no dojam pristupačnosti ovog toma možda je naprosto rezultat ponavljanih razmišljanja o prethodniku ('Jesen').
Kritika • 26.06.2020.

Marlen Haushofer : Zid

Izniman doživljaj romana 'Zid' Marlen Haushofer osnažen je veseljem zbog rijetkog otkrića samozatajne, a vrijedne proze, usto proze iz nekog drugog vremena, stare u međuvremenu skoro šest desetljeća, a koja zastrašujuće točno korespondira s našom aktualnom zbiljom, gdje ustravljeni pandemijom i potresima pomičemo interesni fokus s materijalnih dobara na znanja i vještine poput permakulture, ali možda i...
Kritika • 05.05.2020.

Ignacy Karpowicz : Sonjka

'Sonjka' je istodobno šašavo suvremena i divno starinska, priča o nesretnom preklapanju pozicije žrtve i junakinje, o primitivizmu i svireposti, o banalnosti sitne ljudske zloće i neiskorjenjivosti apsolutnog zla, a iznad svega, o radosti življenja, usprkos svemu. Karpowicz balansira između opore doslovnosti i značenjske zabašurenosti, dok nas šeće amo-tamo kroz Sonjkinu (nad)realnost u kojoj je ta žena...
Kritika • 05.03.2020.

Philippe Claudel : Pseći arhipelag

Philippe Claudel čitatelja suočava sa sljedećom situacijom: na vrata nam pokuca netko tko očajnički treba našu pomoć, mi ga momentalno procjenjujemo kao potencijalnu prijetnju, čak ne kao životnu ugrozu, nego naprosto remećenje komocije. U atmosferi neznanja, apriornog straha i maksimalne fokusiranosti na osobnu mikrosituaciju, nestaje ljudskosti i suosjećanja, a kad toga nema, ne može biti ni života,...
Razgovor • 22.10.2019.

Senka Marić : U dobroj poeziji nema prostora ni za najsitnije greške

Šimborska je, kada su je pitali zašto je za cijelog života objavila tako malo pjesama, rekla da je to zato jer ona ima kantu za smeće. Mislim da je ta kanta za smeće jedan od najneophodnijih rekvizita svih nas koji pišemo. Ali moram još dodati, poeziju, samu po sebi, je lakše pisati, u smislu impulsa, procesa, na kraju i samog vremena, preglednosti teksta i sličnih razloga, ali dobru poeziju je mnogo teže...
Kritika • 26.09.2019.

Olja Knežević : Katarina, Velika i Mala

'Katarina, Velika i Mala', pismo je zrelo i duhovito, u isti mah gusto na razini memorije i emocije, ljudskosti i ženskosti, a rahlo na onoj sintakse; podatno i dovoljno potentno za ponavljana čitanja, a istodobno otporno na interpretativna habanja, čitateljski zamor i razočaranje kojima često rezultiraju ponovni uroni u tekst.