Mani Gotovac : Rastanci

Mani Gotovac: Rastanci

Rastanci Gotovac Mani

"Rastanci", novi roman Mani Gotovac, intimistička je kronika jedne cjeloživotne ljubavi, koja se disala u ritmu neprestanih zbližavanja i udaljavanja. Poetična je to posveta ljubavničkom odnosu koji pulsira onkraj životne kolotečine, a kasnije i s onu stranu smrti, nadrastajući druge veze koje u međuvremenu svatko od partnera ostvaruje, a sve kao naivni pokušaj spasa od silovitog i na mahove autodestruktivnog intenziteta u primarnom odnosu, iz kojeg nijedno od njih nije kadro pobjeći, niti to uistinu želi. Ova luda ljubav uvijek se iznova obnavlja i samoosnažuje unatoč nemogućnosti dugoročnog zajedništva, i upravo u toj neodrživosti tajna je njezina krhkog, istrzanog, ali ipak neuništivog kontinuiteta. Tako najintimniji zamislivi odnos svestranog umjetnika i novinarke kulture neprestano titra između konačnog kraja i uvijek novog početka.

Luv i Luz, dvoje središnjih protagonista, upoznaju se u njegovim tridesetima, a njezinim dvadesetima, dok su oboje u braku s ljudima ozbiljnijim od njih samih. On je karizmatični bonvivan i svjetski putnik, filmaš, scenarist, scenograf, slikar, ona mlada kritičarka koja u svojoj redakciji prati film. Njezina pojava intrigantan je spoj putenosti i infantilnosti, originalnog humora i intelektualne znatiželje; razbarušena, šašava, duhovita odmah nam je draga, dok on, uspješan i samopouzdan, ipak ne pobuđuje toliko simpatija, bar ne odmah. S vremenom će ga autorica međutim tako majstorski prokrviti da više nećemo znati na čijoj smo strani, voljet ćemo ih oboje i žaliti što toliko pate.

U književnosti i na celuloidu uporno perpetuiran motiv nemoguće ljubavi Mani Gotovac literarizira u vrlo osobnoj, autoreferencijalnoj maniri, služeći se vlastitim ženskim iskustvom koje potom intertekstualno nadograđuje zahvaljujući impresivnoj književnoj i filmskoj načitanosti. Ljubavna priča koja čini esenciju ovog romana, samo je isprva zabranjena, ali zato fatalna, ultimativna i zauvijek teška, priča koja se živi bez ostatka, ona kakva ne ostavlja prostora rezervama ni kad nije moguća, koja traje i kad se prekida, koja je vječna, usprkos svemu.

Priča na kakvima zavidimo, kakve želimo za sebe, dok se istodobno panično bojimo rizika, povrjeđivanja, gubitka kontrole, pa i slobode. Priča koja kao da je proživljena da bi bila književnost, za koju bi ubio svaki dramaturg, koja kipi preko svih zamislivih okvira, priča veća od života. Ono u što je autorica ove knjige sigurna jest da u pravom, punokrvnom odnosu nema mjesta sebičnosti i nesigurnosti, kompleksima, klišejima i kalkulacijama; da bi se takva ljubav doživjela, treba imati sreće,  a onda malo pameti i puno mudrosti, treba biti samopouzdan i zreo, a što nužno nema veze s biološkom dobi.

Ostaje pitanje, neodgovorivo, naslućujem, i autorici samoj, kako se takav roman pisao, kako uopće savladati toliko živu materiju i kontroliranim postupkom ispisati čvrsto strukturiran roman. Da bi ispripovijedala nešto vrlo osobno i njoj važno, nabijen i strastven život, Mani Gotovac odlučila se za fragmentarnost teksta. Između pojedinih odlomaka ostavit će bjeline koje omogućuju zastajkivanja, predisanja radi produženog užitka, ali i dubinska promišljanja o pročitanom; nema ovdje grozničavosti, samo vitalnost, ljepota i mir.

Tekst podrhtava od radosti življenja i sočnih anegdota, zavodljivih kadrova, snažnih osobnosti i dopadljivih interijera, nenametljivo je intelektualan, šarmantan i fino erotičan, ima naboj i ritam pa čitatelja vrlo brzo uvlači u ono unutarknjiško ludilo koje mu ne dozvoljava da se odvoji od štiva. Ispisan je lakom rukom, zato u cjelini djeluje lepršavo, no puno je tu ipak drame i tuge. Nije u takvom romanu jednostavno postaviti likove, ugoditi odnose među njima, pogoditi tonalitet, mnogo je detalja o kojima je trebalo donijeti ispravnu odluku. Tim više što se kao okvir jednoj filmskoj ljubavi ocrtava niz općedruštvenih situacija koje su obilježile desetljeća kroz koja se roman fluidno kreće.

Fališ mi Gotovac Mani

Snebivaš me Gotovac Mani

Ćutim te Gotovac Mani

U formi ljubavnog romana Mani Gotovac ispisuje kroniku kulturne scene, filmskog svijeta, novinarskog miljea. Na stranicama "Rastanaka" nalazimo tako kultne figure našeg doba, od Zvonimira Berkovića do Igora Mandića,  a tu je i Ante Gotovina. Rekla bih da je autorica uspješno donijela duh vremena, a da pritom čitatelja nije opteretila faktografijom.

"Fališ mi", "Snebivaš me", "Ćutim te", proze prepoznatljivih naslova nose jaku energiju i potencijal biti nadahnjujuća, oslobodilačka, čak i oblikovna lektira za neke nove čitateljice. Ima nečega frankofonog ili barem frankofilnog u romanima Mani Gotovac, u njihovoj tjelesnosti i suptilnosti, stilskim bravurama i neposrednosti pripovijedanja. Mani Gotovac oduvijek je umočena u tekst, bavi se kritikom, piše esejistiku, ali relativno kasno ulazi u fikcijsku prozu. Miješajući fikciju i fakciju ona zaranja do dna, ne boji se mraka, bespoštedno se razotkriva. Pa je tako ovaj roman, a proteže se kroz više od četiri desetljeća, i ogled o prolaznosti. Zanimljivo je čitati kako o starenju razmišlja netko tko je toliko proživio, a tako je mentalno svjež da naprosto ne može ostarjeti.

Ovaj dnevnik jedne ljubavi istodobno je alternativni putopis, hedonističko, pomalo čak dekadentno mapiranje neke manje znane ili posve skrovite Venecije, zaljubljenički hommage gradu kojem turistička banalizacija polako otima osobnost i suštinu. Upravo Venecija uz Zagreb, Mali Ston i Lovran čini koordinate dinamične pripovijesti koja se namotava u scenografiji zagrebačkih građanskih stanova, kazališnih i kavanskih dekora, austrougarskih hotela opatijske rivijere, venecijanskih fotografskih vizura. No valja naglasiti kako je ovaj roman prije svega autentično zagrebačka priča, jer autorica ovdje na poetički prokušan, a ipak provedbeno svjež način raspisuje onu toliko specifičnu donjogradsku atmosferu iz prethodnih romana, stoga ćemo ih sve čitati kao zagrebačku trilogiju.

Ukratko, Mani Gotovac ovdje se, baš kao i u svojim prethodnim romanima, nameće kao pronicljiva društvena kroničarka, koja bilježi život, od političkih mijena, vibrantnosti kulturnih kružoka do najosjetljivijih muško-ženskih odnosa, a čini to proćućeno, mudro i stilski suvereno.

Mani Gotovac

Rastanci

• V.B.Z. 09/2019.
• 224 str., meki uvez
• ISBN 9789535201816

Jedan muškarac, jedna žena: ljubav, strast, žudnja. Jednostavno život, život koji započinje tjelesnom žudnjom, gotovo glađu za drugom osobom. On želi nju, ona želi njega. Tijekom godina, tijekom desetljeća, dolaze i odlaze jedan drugome, strast postaje ljubav, pa prijateljstvo. No žudnja nikada ne nestaje: samo su trenuci bliskosti sve rjeđi, a pauze između njih sve dulje.