Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Razgovor • Piše: Ana Ðokić

Pisac i lik : Sandra Antolić i …

Moji likovi su mali/mladi i nevini/naivni, nisu neke velike pameti (više su, rekla bih, bez pameti), ali imaju srca i razne bedaste, ali čvrste životne stavove. Imaju također i male planove i male ideje, a svijet je velik i nepoznat i iza ćoška ih čekaju svakojake prepreke i čuda pa ih oblažem ljubavlju i odijevam u jezične benkice da ih štite.
Razgovor • Piše: Anda Bukvić Pažin

Davor Pavelić : Ilustracija je u svojoj srži uvijek povezana s iznošenjem neke ideje

Kad dobijemo slikovnice za žiriranje na Ovci, iznenadim se uvijek iznova kad vidim tu hiperprodukciju, posebno s ilustratorske strane. Pritom znam da se na jednoj slikovnici radi mjesecima, ako je želiš ozbiljno napraviti. Valjda se danas kod nas nikome ne isplati uzeti toliko vremena: naprave najbrže što mogu jer su honorari mali i od njih se ne može živjeti.
Razgovor • Piše: Marija Ott Franolić

Manuel Šumberac: Nedostaje nam generalna ideja o pomnom vizualnom oblikovanju knjige

Za mene kao autora teksta i ilustracije – prvi uspjeh je da išta napišem ili nacrtam, drugi uspjeh je kad se to oblikuje u neki oblik knjige, prvo PDF a onda naravno i da postane tiskana knjiga, treći uspjeh je kad to netko pročita i pohvali, ili iznese uopće bilo kakvu kritiku, a četvrti je kad se knjiga čita. Ako knjiga nije čitana, moram razmišljati zašto je to tako.
Razgovor • 04.07.2023.

Olja Savičević Ivančević : Umjetnost odgovara na svoju realnost

Bitno je sačuvati potrebu za tekstom kao oblikom igre i vjeru u to što radimo, a koja uvijek ide uz neku sumnju. To zvuči dosta mučenički, a i je. Izgubiti sate, dane, godine za nekom tastaturom dok život ide dalje. Biti jako u tome, a s druge strane imati jedan dio ličnosti koji je izrazito sumnjičav prema onom što radiš, koji bi najradije sve spalio.
Razgovor • 19.06.2023.

Robert Perišić : Pisanje je konstantno preispitivanje

Danas kad se spominje riječ 'čovjek' većinom je to u nekom moralnom ili civilizacijskom kontekstu. No, u ono doba, o čovjeku se mislilo kao o nečemu što nije životinja: mi imamo logos, životinje ga nemaju, mi imamo jezik, one ga nemaju. To su početne koordinate odnosa koji smo mi kasnije naslijedili, što ide ruku pod ruku sa strateškom željom čovjeka da dominira prirodom, životinjama, da izvlači maksimum koristi.
Razgovor • 22.05.2023.

Elena Medel: Ne možete objaviti baš sve što napišete, čitatelji zaslužuju poštovanje

Svemu što sam saznala prije škole naučile su me majka, tetka i baka, a u osnovnoj su me školi poučavale isključivo žene. A opet, kad god bih otišla u knjižnicu sa željom da posudim zbirku poezije shvatila bih da su većinu knjiga napisali muškarci. Nije mi to bilo jasno. U toj mi dobi nitko nije govorio o feminizmu, ali osjećala sam da nešto nije u redu...
Razgovor • 10.05.2023.

Anja Kampmann: More je odredilo sudbine mojih predaka

More je predstavljalo mogućnost putovanja, obilaska svijeta. I tek kad sam počela raditi na knjizi, shvatila sam koliko je ta dualnost zanimljiva jer i neki od radnika s platformi onamo su odlazili loveći snove o slobodi. Zanimljivo je to, u prošlosti se na more gledalo kao na prijetnju, prostor izolacije, a danas ga vidimo kao prostor slobode...
Razgovor • Piše: Gea Vlahović

Ivana Šojat : Književnost svojim kazivanjem može učiniti mnogo dobra, ali i neopisiva zla

Književnost u okvir knjige, literarnog, sažima daleko širi kontekst i tumači ga, htjeli mi to priznati ili ne. Velika je odgovornost na književnosti. Ona može poduprijeti mitologizaciju, opstanak tirana, ali može i povući u pobunu, razum, prosuđivanje. Književnost barata magijom koje mnogi nisu ni svjesni.
Razgovor • 14.05.2021.

Mirjana Dugandžija : Emocija je srce moje priče

Novinarsko iskustvo teško da pomaže književnosti, osim, možda, navici da ono što se može reći jednostavno ne razvlačite kao bjelanjak na žlici kad vadite ono bijelo iz jajeta, jer ne želite pojesti pile u svojoj kajgani. E, da... I da, da ono što si utvarate da je sjajna priča doista i napišete, u smislu, sjednete za tastaturu, otvorite novi unos...
Razgovor • 11.05.2021.

Drago Glamuzina : Ne pišem da bih bilo koga liječio, ni druge ni sebe

Ne mislim da književnost ima neku drugu svrhu izvan sebe, ni odgojnu, ni revolucionarnu, ni terapeutsku. Ne vidim je kao sredstvo da se njome bilo što postigne. Ona svojim jezikom gradi svijet koji se ne može u potpunosti opisati ni na jedan drugi način, pa ni jezikom književne znanosti. Pritom, ona ne govori jednoznačno pa svaki čitatelj u taj svijet ulazi na svoj način.
Razgovor • Piše: Vanja Kulaš

Karolina Lisak Vidović : Čitanje knjiga liječi od vrlo aktualnih virusa neznanja, primitivizma, mržnje...

Fikcija je djelotvorno sredstvo spoznavanja stvarnosti, čitanjem kvalitetne književnosti dobivamo uvid u najrazličitije svjetove, ulazimo u tuđe psihe, tuđe priče postaju naše, stvaramo nove spoznaje, obogaćujemo se, razvijamo empatiju koja je danas i te kako važna.
Razgovor • Piše: Andrijana Kos-Lajtman

Ena Katarina Haler : Mislim da smo kao društvo nedovoljno empatični

Ako netko lijevog svjetonazora protumači Katarinu (glavno lice romana, op.ur.) kao tvrdu konzervativku, a ipak se poistovjećuje s njom, suosjeća i propituje njezin stav – to je daleko snažnija emocija nego ona koja bi se dogodila da se čitatelj inicijalno potpuno slaže s njom. Isto tako vjerujem da bi za izrazito desno orijentiranog čitatelja, Katarina bila ipak suviše liberalna ili kritična prema ustaštvu.
Razgovor • 07.04.2020.

Marijana Radmilović : Jezik mi oduvijek služi kao uporište i utočište, uz moju obitelj, najčvršće koje imam

Svijet je danas raspadnutiji, odnosno rasprsnutiji i disparatniji nego je bio ikada u prošlosti. Meni osobno jezik oduvijek služi kao uporište i utočište, uz moju obitelj, najčvršće koje imam, ako je u životu uopće išta čvrsto. Ali ako govorimo o jeziku kao sredstvu komunikacije, on se neminovno, skupa s ovim frenetičnim svijetom, raspada.
Razgovor • 14.01.2020.

Andrijana Kos Lajtman : Dobra poezija je prije svega dobra poezija

Iako mislim da je dobra poezija prije svega dobra poezija – nešto kao napregnuta žica po kojoj je moguće hodati, za razliku od one labave – ¬ bez obzira ostvaruje li se na iste ili radikalno drugačije načine u okviru autorskog opusa, osobno sam sklonija autorima koji pokazuju promjenu i razvoj, od kojih ne znaš unaprijed što ćeš dobiti sa svakom novom knjigom.
Razgovor • Piše: Dean Trdak

Gonçalo M. Tavares: Svrha književnosti nije da pripovijeda priče onako kako su nam ih pripovijedale naše bake

Nalazimo se u dobu koje se toliko temelji na ekonomiji da knjige postaju nalik televizijskim emisijama i natječu se s njima na polju zabave. Sve češće se književnost poima kao zabava, čitatelji žele priču, a diktatura priče, romana i novele, ima više veze s ekonomijom nego s umjetnošću. Umjetnost nastoji izmjestiti gledatelja ili čitatelja iz njegova svijeta.
Razgovor • Piše: Petra Miočić Mandić

Markus Zusak: Od istinitih roditeljskih priča izgradio sam svoj svijet mašte

Pisanje je vraški teško, a s novim romanom prolazim sve iznova. Zato često gradim zidove između ovog i svijeta mašte i kad se nađem među njima, svjestan sam da neću izići dok ne probijem vrata s druge strane. Uvijek se nalazim između svjetla i tame, balansiram između teških i lijepih strana pisanja. Stoga ne, ja ne mogu otići na odmor od svojih likova.
Razgovor • Piše: Sandra Pocrnić Mlakar

Monika Herceg: Poeziju sam trebala kako bih preživjela onaj dio majčinstva o kojem se kod nas malo govori

Ne razmišljamo često o nekim problemima kada smo u prostoru ugode, imamo svoja dobra primanja, miran život, kavu knjigu i boli nas briga. Ja želim da ta knjiga onda barem nešto napravi tom mirnom čitatelju. Želim da ga makne iz umrtvljenosti. Da pokrene mozak. Najzahvalnija sam bila onim knjigama koje su me najviše boljele...
Razgovor • Piše: Vanja Kulaš

Srđan Valjarević : Ponekad je dovoljno samo hodati

Ne smetaju mi usporedbe sa Bukovskim, to je tako, mogao je da bude i neki drugi autor, usporedbe uvek postoje, neko to na taj način vidi i to je u redu. Bukovski je bio veliki pesnik, meni je puno značio, ne onoliko koliko priče Roberta Valzera koje mi znače mnogo i danas.
Razgovor • Piše: Iva Perković

David Grossman: Ako poznajemo više riječi kojima opisujemo svijet, dodirujemo svijet na više načina

[ IZ ARHIVE ] Pisci pokušavaju biti sposobni vidjeti nijanse na način koji umnogostručuje našu povezanost sa životom. Ako poznajemo više riječi kojima opisujemo svijet, mi dodirujemo svijet na više načina. Ljudi mi često kažu kako pišem prekrasno, i to me ljuti. Ja ne mislim da pišem lijepo, mislim da pokušavam pisati precizno. Na neki način.
Razgovor • Piše: Petra Miočić Mandić

Frederic Beigbeder : Osjećam se kao bend koji svira na tonućem Titanicu

Osjećam se kao bend koji svira na tonućem Titanicu. Nastavljam pisati iako knjige umiru. Ne znam što bih drugo radio. Dopustite mi da kažem nešto vrlo bahato; umirem kako bih spasio čovječanstvo. Kao Ray Bradbury. Vjerujem da su čovječanstvo i književnost povezani. Nestane li književnosti, ljudi će biti sljedeći na redu. Vrlo brzo.
Razgovor • Piše: Anda Bukvić Pažin

Ellen Elias Bursać : Treba djelovati, a ne vječito jadikovati

Naša udruga ALTA svake godine ima veliki skup, ovogodišnji se održava u Indiani. Na tim skupovima, osim sastanaka članova, imamo i panele na kojima se raspravlja o konkretnim pitanjima, i jedna od tema koju svaki put obrađujemo su recenzije. To je, dakle, tema, na razini našeg prevoditeljskog društva: kako recenzirati prijevod kad ne poznajete izvorni jezik.
Prevoditelj predstavlja • Piše: MV Info

Prevoditelj predstavlja : Ursula Burger

Najveći izazov pri prevođenju za mene je postići u hrvatskom cjelokupni učinak koji neko djelo postiže u izvorniku: pogoditi pripovjedačev glas i ton djela, pronaći pravi registar i jezična sredstva koja će mi u našem jeziku omogućiti istu razinu autentičnosti umjetničkog djela. Najveći su mi izazov igre riječi, eliptične rečenice, formalna odstupanja, poezija teksta.

– Portal pisci.hr : Čitajte Damira Karakaša! –

Damir Karakaš

Rođen 1967. u selu Plašćica kod Brinja u Lici. U Zagrebu je studirao agronomiju, pravo, novinarstvo, a nekoliko godina radio je i kao novinar Crne kronike Večernjeg lista,u Splitu. Od 2001. živi u Bordeauxu u Francuskoj a od 2002. do 2007. u Parizu gdje se uzdržava sviranjem harmonike. U Pariz...