Árpád Kollar zna da su djeca čudni ljudi, koji razmišljaju na drukčiji način. Zato se ne libi u svoje tekstove dodati tonove i tjeskobe koje su naizgled nespojive s djecom. Zašto bi sva literatura za djeci bila vesela, lagana i smiješna? Pa i djeca imaju probleme, umora su, dosadno im je, i odavno znaju da je svijet čudno mjesto. Vjerujem da ovakve knjige pisce za djecu mogu podučiti kako bez predrasuda i...

Ovo je vrlo važna knjiga – svojim pristupom, koji je kritički i suptilno pedagoški; količinom informacija o autorici i kontekstu te poticaja koje daje za daljnja razmišljanja. Najvažnije je ipak to što je u njoj objavljen odličan izbor iz važne poezije, iz kanona svjetske književnosti, koji je važan kulturni događaj ne samo zbog toga što je kanon, već zato što nam dolazi u pomnom, poetski...

Na konferenciji o književnom prevođenju okupilo se oko 300 sudionika i sudionica, a oko 1500 ih je predavanja i panele pratilo online. Ideja je bila okupiti što više karika u knjižnom lancu, što raznolikije dionike svijeta knjige, pa da se ojačaju postojeće mreže i možda stvore nove, razmijene stajališta i podijele najbolje prakse u cijelom izdavačkom ekosustavu.

Prepjevati pjesmu znači omogućiti tom lirski prerečenom stihovlju da u drugom jeziku suvislo i lijepo zvuči. Protivnik sam jedino toga da pošto-poto to mora biti pjesma koja zvuči kao da ju je napisao hrvatski pjesnik. Ne mora. Jer ako sam ja slijep i svijetom hodam slijep, zašto ne bi i moja prepjevana pjesma malo žmirkala, možda i malo šepala, sve dok ne dođe netko drugi i učini je još ljepšom.

Nalazimo se u izvanrednoj situaciji i čini nam se da se nikad nije ovakva dogodila. Ratno stanje, a nema rata. Neprijatelj je nevidljiva radijacija, i nevidljivi virus. Slobodni smo, a ne smijemo ništa. I koliko god sve bilo turobno, ipak je na neki bizaran način utješno da smo na svim tim mjestima u povijesti već prije bili, i izvukli se. Čitala sam da vidim kako smo preživjeli.