Pitanje je jesmo li sposobni zamisliti išta drugačije od kapitalizma i na koji način? Vrbančić će reći da budućnost, čak i ako je zamišljamo isključivo kao distopiju, treba fiksirati, a onda i uroniti u svu složenost njene traumatične katastrofičnosti. To je neka vrst sprovođenja psihoanalize kolektivne svijesti koja tendira prema propasti. Pritom se vraća Jamesonu koji a priori odbija sve...

Ozren Biti svoju knjigu profilira kao studiju prezentirajući u uvodu 'epistemološku podlogu' čiju samu srž čini izdvojeni pojam celebrity i njegovo seciranje na 'oltarima' različitih teorijskih pravaca. Cilj je uputiti na distinktivnu kvalitetu kulture celebrityja u odnosu na mnogo starije oblike kulture slavnih, onakvih kakvi su bili prije pojave modernih i suvremenih medija (20. stoljeće).

Nema spora da je ovo knjiga o vrlo važnoj temi, moći jezika i predstavljanja u politici i svakako će znatiželjnike, ako uspiju uhvatiti autoričinu nit (knjiga je sastavljena od raznovremenih tekstova i radova), potaknuti na veću suzdržanost i refleksiju o jeziku u političkoj komunikaciji. Jezik je onaj koji zavodi, koji stvara i koji svoju pravu moć krije u finim nijansama i detaljima, sitnicama koje život...

Ideja o komunikaciji bez posrednika forte je suvremenog doba. Danas, kada na različite načine društva izbjegavaju posredništvo, više no ikad se naglašava prijetvorna ambivalentnost uloge fiksera koja se najbolje ogleda u izreci koju navodi autorica: traduttore, tradittore (prevoditelj, izdajica).

Ova knjiga je stručan pregled temeljne preokupacije lijeve misli koja je izgleda ponešto rezervirana u praksi, a nemaštovita u ponudi rješenja. Meštrović stoga i nije odveć revan u osmišljavanju alternative koliko je u predstavljanju samog problema. Noćnu moru koju oslikava teško je uhvatiti za vrat. Nazire se tu nekako pojam 'zajedničko', koji bi nosilo nekakvo živo tkivo, bezidentitetno mnoštvo i...