Ondje gdje čovjek razmišlja i priča, gdje je sposoban uopće zamisliti nešto više od sebe, tamo je njegova svijest kao praznina 'metafizičkog' i misterij ljudskoga stanja. Peterson svoju potragu za univerzalnim usmjerava prema ponešto konkretnijem slučaju, pričama izdvojenim iz starozavjetnih knjiga koje nastoji analitički otvoriti i na taj ih način podložiti suvremenom senzibilitetu.

Suzmanova knjiga prava je riznica ideja i pored navedenih u ovom osvrtu čitatelj može pronaći i samostalnim istraživanjem dodatno produbiti i mnoge druge koje Suzman vrlo maštovito, a ponekad i anegdotalno predstavlja u svom ambicioznom projektu. Projekt je to koji se može odvijati samo unutar polja istinski holističke antropologije koja širinom svojeg zahvata može izbjeći kratkovidnost 'specijaliziranih'...

U raskoraku između privatnog i javnog Marko Aurelije pojavljuje se kao jedan dosljedan čovjek koji se smjelo, razumno i dostojanstveno nosio sa svim teškoćama svoje pozicije koju nije nužno bezuvjetno volio. Uz to se na temelju dokaza iz kasnijih pravnih kodeksa može zaključiti i da je značajno proširio prostore ljudske slobode, djelujući u korist onih marginaliziranih i humanim odnošenjem prema...

Urbanističko smještanje klaonica na rubovima grada, njihovo tako reći sklanjanje od pogleda, uz kognitivnu disonancu koja je svojstvena mnogima i uzrokuje prilagodbu mišljenja koja nerijetko usmjerava ponašanje tako da osigura vlastitu moralnost uz minimalan gubitak ugode i udobnosti (dobra sam osoba unatoč tome što nastavljam jesti meso zaklanih životinja, one ne pate toliko, a meso mi se sviđa) očiti su...

Kako je već pisao o ideji 'golog života' i krajnjoj politizaciji tog biološkog osnova ljudskog bića, Agambenov misaoni angažman u vrijeme pandemije nije iznenađujući. Na planu društvenog upravljanja onda je postala centralna upravo ideja očuvanja 'golog života' djelujući kao svojevrsni filter za svaku predloženu odluku, mjeru i strategiju. Radilo se o 'izvanrednom stanju' u kojem je bilo dopušteno...