Hobsbawm se koristi paralelno i povijesnim dokumentima, i osobnim svjedočanstvima i narodnom predajom. Zbog toga što je socijalni banditizam odredio gotovo kao temeljnu jedinicu društva u strukturalističkom smislu možemo se samo osladiti dramski nabijenim crticama iz biografija socijalnih bandita iz cijelog svijeta.

Ova knjiga je stručan pregled temeljne preokupacije lijeve misli koja je izgleda ponešto rezervirana u praksi, a nemaštovita u ponudi rješenja. Meštrović stoga i nije odveć revan u osmišljavanju alternative koliko je u predstavljanju samog problema. Noćnu moru koju oslikava teško je uhvatiti za vrat. Nazire se tu nekako pojam 'zajedničko', koji bi nosilo nekakvo živo tkivo, bezidentitetno mnoštvo i...

Došli smo do kraja iluzija, sve ono što smo uzimali zdravo za gotovo sada pokazuje svoj iskrivljeni sjaj. Negdje putem izgubili smo ono opće, drugim riječima povjerenje u apsolut. Partikularizacija iskustva uzrokuje krizu društvenosti i dijaloga, nekako to sve više izgleda kao da se krećemo osobnim mračnim tunelima iz kojih kroz malene prozore gledamo vanjski svijet, nešto kao u romanu 'Tunel' Ernesta...

U podnaslovu romana, 'Bajka za mlade znanstvene radnike', razotkriva se i uputa za idealnog čitatelja, ali i temeljni stav prema znanosti uopće. Kritička usmjerenost prema jednoličnoj i neobazrivoj kreativnosti znanstvenog uma iz čije perspektive granice morala, pa čak i utilitarnosti bivaju toliko zamućene da se nekakav osjećaj napretka i smjera jednostavno gubi u besmislenoj birokraciji koja brodi pod...

Tankoćutniji čitatelj oprostit će autoričino stilističko vrludanje svojstveno nekako više tipu postmodernističkog eklekticizma, a manje stvarnoj tekstualnoj potrebi. Može li književnost oblikovati izgubljenog čovjeka čitatelji će već sami procijeniti izležavajući se negdje na nekoj pješčanoj plaži ili skapavajući na užarenom asfaltu.