'U kojoj je mjeri povijest ludila povijest čovjeka?' pita se Torre, a u kojoj 'povijest psihijatrije'? Povijest psihijatrije je nerazdruživo povezana s poviješću ludila tek zadnja dva stoljeća, a sve ono prije bila je tek samorodna povijest ludila kao ambivalentnog, hibridnog koncepta u kojem se biološko i kulturno zatječu u nepojmljivo zamršenom zagrljaju.

Koliko je teško premostiti jaz među kulturama ako se ne oslonimo u potpunosti na uvriježene generalizacije o univerzalnim ljudskim refleksima, znaju svi koji su išta pročitali, jer u tom jazu nema ništa doli priča i nakon nje samo još jedna priča. Kipling je možda i bio agresivan imperijalist, tko zna, ali njegov tekst nesumnjivo je višeslojna poruka koja svjedoči i o politici reprezentacije Indije i...

Kontekst Spitzerova kritičkog polazišta jednak ili barem dio iskustva kulture koju kritizira, dok Kovač s druge strane polazi od jednostavne pretpostavke uzajamnog povjerenja između čitatelja i autora temeljenog na nekakvoj, ma kakvoj god bilo, esencijalnoj ljudskosti. 'Vjeruj mi na riječ', kaže Kovač, a Spitzer nešto glasnije: 'vjeruj mi na broj uz riječ', tako to nekako izgleda, svatko će naći svoga...

Zahtjevna tema. Zbog toga što je identitet uvijek nešto što je nedjeljivo od nas samih, što nas čini onima što jesmo. Što ga čini ako išta uopće? Za početak, kako Petković predlaže, trebalo bi počistiti pred dvorištem jezika, pred dvorištem uma, da nam se preko noći u meso ne bi utkala priča esencijalizirana i oprirođena akcidentalnim, efemernim i slučajnim stvarima, da nas ne bi učinila...