Došli smo do kraja iluzija, sve ono što smo uzimali zdravo za gotovo sada pokazuje svoj iskrivljeni sjaj. Negdje putem izgubili smo ono opće, drugim riječima povjerenje u apsolut. Partikularizacija iskustva uzrokuje krizu društvenosti i dijaloga, nekako to sve više izgleda kao da se krećemo osobnim mračnim tunelima iz kojih kroz malene prozore gledamo vanjski svijet, nešto kao u romanu 'Tunel' Ernesta...

U selfijima se subjekt i objekt slike (izjednačeni) pojavljuju u prednjem planu u odnosu na pozadinu koja reprezentira prostor svijeta. 'Gramatika' slike je takva da je u fokusu objekt samoprezentacije, a kao sekundaran fakt iza njega ostaje visjeti cijeli svijet. Taj je Narcis u neposrednoj opasnosti od utapanja u svom odrazu, bez ikakve potrebe za vanjskim svijetom.

Rasprava o umjetnoj inteligenciji živa je vatra koja polariziranjem prijeti kredibilitetu intelektualne zajednice. Russell tvrdi da takav tip nemilosrdne i stroge podjele, praktički na neku vrst intelektualnih plemenskih skupina (za i protiv) bitno ugrožava opstojnost nužnog srednjeg puta koji karakterizira konstruktivna suradnja. Takav je Russellov ton, otvoreno polemički prema profesionalnim kolegama koji su...

Tankoćutniji čitatelj oprostit će autoričino stilističko vrludanje svojstveno nekako više tipu postmodernističkog eklekticizma, a manje stvarnoj tekstualnoj potrebi. Može li književnost oblikovati izgubljenog čovjeka čitatelji će već sami procijeniti izležavajući se negdje na nekoj pješčanoj plaži ili skapavajući na užarenom asfaltu.

Ono u što možemo biti sigurni jest da je ovo zanimljiva čitanka osobnog kanona mržnje koja se u svojoj otvorenoj strukturi čitatelju može razotkriti i kao serija zabavnih stilskih vježbi i kao nekonvencionalna studija o fenomenu mržnje u likovnoj umjetnosti. U središtu svega jedan je vrlo snažan autoritet koji se ne libi zauzeti idejni prostor svojeg rada, ni po potrebi odviše oštro odbaciti neke...