James Hollis : Projekt Eden

James Hollis: Projekt Eden

Knjiga Jamesa Hollisa "Projekt Eden : U potrazi za magičnim Drugim" pravo je osvježenje u smislu da se ne utapa u jednoličnom moru tekstova iz srodnog područja. Razlog svježine zasigurno se dijelom krije u brojkama, 1998. nasuprot drugom i trećem desetljeću 21. stoljeća koja ne izbacuju ništa doli članak za člankom jedne duge trakavice kvazipsiholoških self-help tričarija. Godina 1998. ipak ima nešto drukčiji jezik, što je jasno naznačeno od samog početka u ovoj knjižici: „Njezina namjera je heuristička - potaknuti razmišljanje i reakciju (...) Nije zamišljena kao praktični vodič na temu kako popraviti odnos.“ Povijesna svijest koja oblikuje autora manifestira se nekim sasvim drukčijim taktom, koji nije u sinkronicitetu sa suvremenom naklonošću prema neupitnim značenjskim prečacima i trenutačnim zadovoljenjima.

Projekt Eden Hollis James

Hollis, kao autor staroga kova, suvremenog će čitatelja ostaviti na cjedilu, samog sa svojom sjenom, svojim kompleksima i projekcijama, samog sa svojim iluzijama o besmrtnosti i rajskoj cjelovitosti u savršenom drugom. Ondje gdje bi povijesna svijest ocvalog kapitalizma, koja svoje uvjete reproducira kroz dvije krajnosti, s jedne strane kroz čvrstu i pretjerano samouvjerenu eksplikaciju, a s druge kroz beskonačno upućivanje na uvijek drugi izvor, proizvela ili tzv. mapu, kartu s preciznim tumačem simbola ili vjetropirski tekst prepun različitih upućivanja koja tek tangentualno dotiču nešto što nalikuje stavu, tu ćemo, pod naslovom "Projekt Eden", susresti uravnotežen tekst s jasno postavljenim teorijskim okvirima. U pitanju je prijevodno djelo, ne u konvencionalnom smislu, dakle prijevoda s jezika na jezik, nego u smislu prijevoda jedne teorijske osovine što je ovdje Carl Gustav Jung.

Tri točke čine Hollisov teorijski okvir: psihoanaliza, psihodinamička teorija i projekcijska psihologija. Počevši od psihoanalize, polazišne točke za metodologiju čitavog eseja i potencijalnog terapijskog pristupa, preko psihodinamičke teorije kojom se psihička energija u čovjeka određuje kao stvar u konstantnom toku koju je nemoguće fiksirati, čime se zapravo zgodno podbočuje i „projekcijska“ ili analitička psihologija iz Jungove radionice, s postavkama koje se mogu ugraditi u samu srž međuljudskih odnosa.

Hollis naznačuje dvije iluzije koje nezaustavljivo usmjeravaju ljudsku psihičku dinamiku: misao o besmrtnosti i misao o cjelovitosti. Ovdje je naravno naglasak na misli o cjelovitosti koju se zamišlja kao privezivanje za ili stapanje s drugim, koji savršeno ispunja i cijeli „rane“ nastale u najranijem odnosu s primarnim Drugim tj. roditeljima. Ovisno o dinamici prvog odnosa s drugim oblikuje se i dinamika naše individuacije tj. osamostaljenja selfa koji se u perpektivi jungovske psihologije nikada zapravo u potpunosti ne odjeljuje od ishodišnog kolektivnog nesvjesnog. Proces individuacije može se smatrati najtežim izazovom uopće postavljenim pred čovjeka, naravno uz spomenuto suočavanje (osvješćivanje) s vlastitom smrtnošću.

Tezu o međuljudskim odnosima koji su tijekom čitavog života prožeti ponašanjima i projekcijama uvjetovanim zadobivenim „ranama“ (kompleksima) iz djetinjstva autor će potkrijepiti brojnim anegdotama i „živim“ psihoanalizama, a oplemeniti navodima stihova iz kanonske poezije. U principu se radi o prilično pesimističnom pogledu na čitavu stvar ljubavi, tim više uspoređujući ga s uobičajenim fantazijama poput „čekam onog pravog/pravu“, „ja u ljubav vjerujem“. Ljubav i žudnja za drugim Hollisu, Jungu i dr. nisu doli činovi gledanja u svoj odraz. U računicu naših odnosa neminovno se upisuju projekcije necjelovitog selfa koji sanja o cjelovitosti putem stapanja s Drugim. Fantazija o cjelovitosti toliko je teško breme da u odnosima vremenom prijeti da potpuno pričepi drugost partnera. On ili ona onda se preoblikuju u ništa drugo doli aspekte nas samih koji se zrcale u našim pretpostavkama o njima. Zaljubljujemo se u osobne projekcije, a ljubimo svoje rane.

Hollis će problematiku analitičke psihologije i zakučastu joj terminologiju izvesti vrlo elegantno i disciplinirano i da izbjegne prvoloptaškom dojmu fatalizma teze ponuditi i izlaz iz začaranog kruga. Zaljubljeni se mogu othrvati velikoj iluziji rajskog „edena“ ilitiga velike maye kolektivnog nesvjesnog, u kojem su prije rođenja stopljeni s Drugim tako što će aktivno raditi na osvješćivanju kompleksa i uočavanju projekcija te njihovom naknadnom povlačenju. To je ujedno i put prema dovršenju individuacije, ostvarenju njena punog potencijala i zaokruženja selfa unutar sebe. Jer kvaliteta naših odnosa s Drugim ovisi o kvaliteti našeg odnosa sa višeslojnim sebstvom. Time se Hollis približava ideji platonske ljubavi, bezinteresne i požrtvovne agape kao ideala ljudskog odnosa čija je temeljna premisa sadržana u riječima Sv. Augustina: „Ljubav želi da drugi bude.“ Upravo je puna afirmacija posebnosti, nedokučivosti i suvereniteta Drugog put prema integraciji dijelova selfa, a posljedično i održivim odnosima.

Bezinteresna ljubav kao ideal ne isključuje eros, danas usko shvaćen kao seksualna energija, a nekoć, u starih Grka, jedan od mnogih vidova slojevita poimanja ljubavi. Etimologija i bogatstvo bliskoznačnih izraza za ljubav čije su granice danas sasvim zamućene svjedoče o mitskoj i vječnoj želji za privezivanjem (religare) i čežnji za drugim. Autor, u maniri svojeg učitelja, ispituje također i simbolički značaj motiva iz svjetskih mitologija koji su odrazi, drugim riječima slike arhetipova iz kolektivnog nesvjesnog. Okićeni različitim atributima tu za istim stolom sjede i Kupid i Job i svi oblici naših nebeskih roditelja kojima se tako reći ulagujemo za potvrdu vlastitih fantazija iz kojih izviru uvjerenja u red, sigurnost i stalnost poretka tj. u vječnost duše. Međutim, Kupidov imago ima povez na očima, Job je podvrgnut hirovitoj božjoj kušnji, a bogovi su odavno pali na tjeme i jedino što zapravo preostaje čovjeku jest uporna i zamorna introspekcija kojom bi se potencijalno othrvao modernoj neurozi nastaloj, riječima Junga, upravo zbog odbijanja od bogova, bogova u nama ili slika arhetipova u našem zajedničkom ognjištu imena kolektivno nesvjesno.

Esencijalizam, redukcionizam, "mutne vode" misticizma, "rubna paranormalnost", nemogućnost opovrgavanja, čak i potencijalna akulturacija, sve su to čimbenici moguće kritike tvrdnji iz Hollisova eseja i ukoliko ih neki nabrušeni, punktualni numerofil pobroji i sakupi zadat će mu u hipu udarac od kojeg se Hollisove postavke neće oporaviti do kraja svijeta. Numerofil će pobjedonosno uzviknuti: "to su gluposti", "to nisu činjenice", s nogama čvrsto na zemlji, a da neće ni primijetiti kako ga ta ista zemlja, u koju su zakucane i Hollis-Jungove teorije, nepovratno guta. Zaista nemam posebnih zamjerki ovom tekstu, jednostavno zbog toga što ima neku ljepotu koja već sama milozvučnim akordom ugađa čitalačkom zovu, a srodna je raznovrsnim pjesničkim glasovima kojima Hollis kiti svoje teze. Ako već nešto od toga i funkcionira, a Hollis tvrdi da funkcionira, a tko smo onda mi da se usprotivimo?

Prema priči je na ulazu u Apolonov hram u Delfima bilo zapisano: "Upoznaj samoga sebe", međutim manje je poznata još jedna od nebrojenih slavnih "delfskih maksima" koja ide nešto kao "Čuvaj se lažne sigurnosti" ili "Jamstvo vodi u propast", a obje dobro sumiraju način na koji bi se trebalo pristupiti dvjema velikim iluzijama. Dobrobit odnosa s drugima najuže je vezana uz kvalitetu našeg odnosa prema sebi koji se produbljuje tek puštanjem drugog da bude drugi, preuzimanjem odgovornosti za cijeljenje svojih "rana" i držanjem jamstva sigurnosti na distanci, pod čijom se paskom doduše može živjeti, ali koje propušta neuroze na sve strane. 

James Hollis

Projekt Eden : U potrazi za magičnim Drugim

• Prijevod: Karmela Cindrić
• Sandorf 04/2022.
• 173 str., meki uvez
• ISBN 9789533513973
• Cijena: 15.93 eur
  Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro

Pitko pisana studija 'Projekt Eden : U potrazi za magičnim Drugim' Jamesa Hollisa u osnovi je esej o psihodinamici odnosa. Njezina namjera je heuristička – potaknuti razmišljanje i reakciju te poslužiti kao svojevrsni korektiv za općenite fantazije o odnosima koje prožimaju našu kulturu. Nije zamišljena kao praktični vodič na temu kako popraviti odnos. Prije bi se moglo reći da nastoji pobuditi dublje razmišljanje o prirodi odnosa.