Justin Smith-Ruiu : Internet nije ono što mislite da jest

Justin Smith-Ruiu: Internet nije ono što mislite da jest

Od 60-ih naovamo možemo pratiti povijest interneta, podatkovne mreže koja povezuje računala, razvijene u okviru vojne domene (Ministarstvo obrane SAD-a). Istovremeno, osim povijesti razvoja te čudesno efikasne tehnologije, možemo kao izravnu posljedicu njezine društvene primjene pratiti i tijek preoblikovanja kakvoće odnosa u svim društvenim sferama, a i koješta apstraktnije poput redefiniranja koncepata znanja, kolektivnog pamćenja, provođenja slobodnog vremena, vrijednosnog određivanja stvari i hijerarhijskog ustrojavanja pojedinaca.

Mnogi će se usuditi reći da je internet po svojoj važnosti za čovječanstvo ravan onim famoznim umijećima i stvarima koje su stubokom izmijenile cjelokupno ljudsko iskustvo. Time se Internet pobratimljuje sa „slavnima“ vatrom, kotačem, kompasom, tiskarskim i parnim strojem i električnom strujom, dakle u zaista probranom društvu uživa ovjenčan lovorikama svih ljudi. Čime je to zaslužio?
 

Internet nije ono što mislite da jest Smith-Ruiu Justin

Justin Smith-Ruiu, američko-kanadski sveučilišni profesor, u knjizi "Internet nije ono što mislite da jest" (Sandorf, 2025., prevela Karmela Cindrić) ne pita to izravno, ali širokim zahvatima odgovara i na to pitanje, upuštajući se u pomalo nezahvalan proces određivanja prirode neke stvari u relativno kratkom tekstu. Prije nego što istinski započne ekscentrično rasplitanje povijesnih silnica koje „guraju“ koncept interneta prema nečem mnogo općenitijem nego što se uobičajeno misli (!) Smith-Ruiu u uvodu navodi najprije neke neposredne posljedice njegove (zlo)upotrebe, vidljive već danas, a koje mogu na prvu djelovati nepovratne.

Smith-Ruiu pravovremeno napušta poziciju „moralnog paničara“ i izbjegava bezrezervno navođenje onoga što nam internet čini pritom ulijećući u vrlo zanimljivu eksplikaciju fantomske prisutnosti koncepta interneta i prije nego što je u materijalnom smislu začet.

Početni san o internetu kao vezivnom tkivu čovječanstva usmjerenom uvijek prema zajedničkom stvaranju „boljeg“ svijeta definitivno je načet usponom društvenih mreža. Autor će se pritom osvrnuti (što dakako nije nova takva pobuda) na utjecaj trenutačne komunikacije, brzog širenja informacija, algoritamskog „upućivanja“ na sadržaj i za internet vrlo specifične vrste valorizacije stvari na jedan od središnjih aspekata ljudskog iskustva, njegovu pozornost. Pozornost će ujedno proglasiti temeljnom valutom „internetskog poslovanja“ čiju neiscrpnost raznorazne platforme nastoje zadržati uposlenom i to osobito načinom „igrifikacije“ digitalnog iskustva uz pomoć kvantitativnog označavanja. Sviđanja, komentari i „klikovi“ tako su samo alati u zadržavanju pozornosti na beskonačnom vrtlogu uvijek novog „personaliziranog“ sadržaja.

Prema Smithu-Ruiu nagrižena je i mogućnost „duboke“, koncentrirane misli, kontemplacije i dijakronijskog praćenja razvoja sadržaja i to sve zbog sinkronijske i površne prirode „igre“ u kojoj sudjelujemo. Ipak, Smith-Ruiu pravovremeno napušta poziciju „moralnog paničara“ i izbjegava bezrezervno navođenje onoga što nam internet čini pritom ulijećući u vrlo zanimljivu eksplikaciju fantomske prisutnosti koncepta interneta i prije nego što je u materijalnom smislu začet.

Dakle, internet nije ništa novo. To je nekako i potka ovog teksta pa Smith-Ruiu u sljedeća četiri poglavlja nastoji to stajalište dokazno poduprijeti zalazeći u predjele povijesti tehnologije, čovjeka, ideja i života. Zvuči eklektično, da, i zaista na trenutke tako i jest zbog vrlo razgranate referencijalne mreže. Naći će se tu svašta, od računskog stroja Gottfrieda Leibniza, „mjedenih glava“ koje su sposobne odgovoriti na sva pitanja s „da“ ili „ne“ Rogera Bacona i ostalih učenjaka kasnog srednjeg vijeka, „pjesme“ plavetnih kitova i emitiranja metil jasmonata biljke pelina u svrhu upozoravanja svojih srodnika na opasnost, pa sve do složenih metafora tkanja i neobičnih koncepata poput „puževskog telegrafa“ Julesa Allixa i „ideoskopa“ Semjona Korsakova.

Šarolikim setom primjera od kojih su mnogi manje poznati, rubni za dominantnu historiografsku paradigmu, a time i prilično zanimljivi, autor demonstrira središnje svoje stajalište o prisutnosti idejnosti interneta čak i mnogo prije njegova materijalnog omogućenja. Štoviše, Smith-Ruiu ide toliko daleko da u analogiji poistovjećuje neke prirodne pojave s internetom koji se ipak i dalje dominantno promatra kao nešto od prirode jasno odvojeno, isključivo tehnološko i artificijelno. Tako promatran internet zapravo je preciznije uobličenje nečega što je u pojavama čije je svrha komunikacijska simultanost oduvijek bilo prisutno kao „tehnika prirode“. U čovjeka se to ogleda u primjerima prapovijesnih „dugoprugaških“ kanala razmjene dobara, pisanog prenošenja informacija, različitih vrsta signalizacije i naposljetku računala i digitalizacije koja je omogućila gotovo savršenu simultanost.

Razvidno je da Smith-Ruiu nije odveć naklon oštrim distinkcijama među konceptualnim okvirima, a njegovi modus operandiji kojima ekonomično omekšava granice su analogija i metafora. Provodna analogija ostvaruje se u primjećivanju sličnosti funkcioniranja organskog života i umjetnih struktura ljudske tehnologije što nije ništa naročito novo. U okviru ovog teksta ipak povremeno ova analogija prerasta svoju bit koja je uglavljena u „pukoj“ sličnosti i postaje nešto što koketira s istošću. Smith-Ruiu ide toliko daleko da granicu između prirodnog i umjetnog u cijelosti briše, promatrajući pritom internet, a i svaku drugu ljudsku tehnologiju i tehniku, kao nešto što je sveprisutno kao potencijal od početka vremena i života s jedne strane, a urođeni činitelj neuhvatljive ljudske biti s druge strane.

Uobličenje onoga što se prenosi računalno i digitalno zbiva se tek u završnoj fazi procesa prenošenja, primjećuje autor, podsjećajući pritom na još uvijek nepremostiv jaz između onoga što nazivamo sviješću i umjetne inteligencije. Svijest, subjektivitet, percepcija i jastvo još uvijek su misteriozna, tajna područja za bilo koje teorijsko ili znanstveno uokvirenje.

Provodna metafora, koju Smith-Ruiu obilato „razgrađuje“ u drugom dijelu knjige temeljena je na eksplikativnom supostavljanju aktivnosti tkanja i složenih računalnih procesa. Računalna tehnologija i telekomunikacija u tom smislu su iznenađujuće blisko vezani za pojmovlje iz područja tekstilne industrije. Nije stoga čudo što se u njihovu opisivanju i određivanju tako često čuju riječi poput „niti“, „mreže“, „utkivanja“ i „tkanja“. Poveznica nije samo metaforička, primjećuje Smith-Ruiu, što dosljedno dokazuje u možda najdužoj digresiji o povijesti računarstva. Joseph Marie Jacquard, francuski tehničar i tkalac, usavršio je tkalački stroj s „bušenim karticama“ povezanim u kontinuirane sekvence koje su omogućavale rudimentarno „programiranje“ njegova rada. Informacije bi pritom, u fiksnoj sekvenci izmjene bušenih i cijelih kartica, bile zadržane i upotrebljive u domalo automatiziranoj proceduri izrade uzoraka u tkanju. Ovakav proces „pamćenja“ informacija poslužio je kao inspiracija Charlesu Babbageu prilikom konceptualizacije „analitičkog stroja“ za računanje.

No, osim spretnog supostavljanja tkalačke radinosti i računalne tehnologije autor će istovremeno odškrinuti i crne dveri rasprave o mogućnostima i potencijalu umjetne inteligencije. Ondje gdje će mnogi stati na stranu omnipotentnosti umjetne inteligencije, Smith-Ruiu zauzima mnogo rezerviraniji stav, problematizirajući već i samo nazivlje pri čemu tvrdi da UI uopće ne zavrjeđuje biti zvan inteligencijom jer se radi o fundamentalno drukčijem sustavu obrade informacija. „Računanje nije mišljenje“, a obrada i prikaz informacija i sadržaja u slučaju umjetne inteligencije nisu takvi da iziskuju istinsko razumijevanje. Uobličenje onoga što se prenosi računalno i digitalno zbiva se tek u završnoj fazi procesa prenošenja, primjećuje autor, podsjećajući pritom na još uvijek nepremostiv jaz između onoga što nazivamo sviješću i umjetne inteligencije. Svijest, subjektivitet, percepcija i jastvo još uvijek su misteriozna, tajna područja za bilo koje teorijsko ili znanstveno uokvirenje. Ne zna se ni kako funkcioniraju ni postoje li „negdje“ uopće i dobro je toga se prisjetiti uvijek kada započnemo priču o tome kako smo došli tik do izjednačujućeg momenta između ljudske i umjetne inteligencije.

U posljednjem poglavlju Smith-Ruiu se osvrće na pozitivni aspekt tehnološkog razotkrivanja potencijalnosti telekomunikacije i to na primjeru Wikipedije koja se, unatoč tome što se toliko mnogo puta dogodilo da slični projekti vremenom izgube bilo kakav legitimitet, pretvorila u pravu riznicu informacija čija objektivnost nije narušena u mjeri u kojoj bi to postalo inkriminirajuće.

Zbog brojnih digresija, premda trezvenih, ovoj knjizi ipak pomalo nedostaje fokusa. Ti zalazi u „stranputice“ nerijetko završavaju u pravim prašumama povijesti tehnologija i ideja što u načelu ispadne vrlo zanimljivo, ali za koncentraciju pogubno. Kao što se autor osvrće na svoje iskustvo „surfanja“ pritom ga opisujući kao neku vrst neobaveznog mentalnog putovanja tako se nekako nudi i ova knjiga, kao serija vinjeta čiji okvir samo deklarativno jest internet, a u stvari je potka općeljudske težnje prema bezgraničnoj komunikaciji.

Internet u tom smislu zaista nije ono što mislite da jest, a što će biti u budućnosti već znamo.

* Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta "Knjige kontra mainstreama" koji je sufinanciran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Justin Smith-Ruiu

Internet nije ono što mislite da jest

• Prijevod: Karmela Cindrić
• Sandorf 07/2025.
• 224 str., meki uvez
• ISBN 9789533515854
• Cijena: 19.00 eur
• Kupi knjigu!

U knjizi 'Internet nije ono što mislite da jest', istaknuti profesor povijesti i filozofije znanosti na Sveučilištu Paris Cité, Justin Smith-Ruiu nudi originalnu dubinsku povijest interneta, od drevnog do modernog svijeta – otkrivajući njegovo iznenađujuće podrijetlo u prirodi i stoljetne snove o radikalnom poboljšanju ljudskog života prepuštanjem razmišljanja strojevima i komunikacijom na velike udaljenosti.