Razgovor s dobitnicima nagrade 'Ja sam pisac' 2017.

U Noći knjige, 24. travnja u Kulturnom centru Travno saznali smo tko su ovogodišnji dobitnici nagrada književnog natječaja "Ja sam pisac". Tko su im uzori, što ih inspirira na pisanje, kad i kako pišu?

U nastavku pročitajte intervju koji su tom prigodom s nagrađenim srednjoškolcima vodile i priredile učenice 2. d razreda I. gimnazije (mentorica Antonia Sikavica Joler, prof.): Iva Brbot, Dina Antea Čizmek, Marija Marković.

Petra Vujičić

Zašto si se prijavila na natječaj „Ja sam pisac“?

Iskreno, profesorica me prijavila na natječaj. Nisam ni znala kakav je to natječaj niti da se održava u Zagrebu. Rekla mi je samo da me prijavila i da idem.

Odakle si crpila inspiraciju za svoju prvonagrađenu priču „Tableta za temperaturu“?

Inače mi se to ne događa često, ali za ovu priču, tj. za lik Zore inspirirala me Sonja Marmeladova iz 'Zločina i kazne'. Knjiga je odlična. Dok sam pisala, pomislila sam na nju i dogodilo se to što se dogodilo.

S obzirom da je ovo bio natječaj za kratku priču, a znamo da pišeš priče, ali pišeš li možda i pjesme?

Pišem pjesme, ali ne ljubavne jer ne volim tu patetiku. Sve to ljubavno meni je na neki način klišej. Općenito to ne volim.

Koliko dugo i koliko često pišeš?

Zaista ne znam. Sigurno nekoliko godina. Često se dogodi da ništa ne napišem tri mjeseca, a zna se dogoditi da svaki dan napišem po nekoliko stranica. Sve ovisi o inspiraciji.

Imaš li uzor u pisanju?

Općenito jako volim Johna Tolkiena i Terryja Pratchetta. Obojica su odlični pisci. Obožavam čitati Pratchetta, ali mislim da nikada ne bih mogla pisati kao on jer to jednostavno nije moj stil. Htjela bih pisati kao Tolkien, ali mu zapravo nitko nije ni do koljena.

Pokazuješ li svoja djela kome?

Imam jednu bilježnicu u koju pišem i koju nosim svugdje sa sobom. Prijatelji znaju da pišem i sviđa im se moj način pisanja, ali ne čitaju sva moja djela. Kada napišem nešto što mi se jako sviđa i što želim pokazati, dopustim im da to pročitaju. Svojim roditeljima ne pokazujem svoje radove. Moja mama pročitala je svega dva ili tri moja rada, a moj tata samo jedan – i to ovaj za koji sam danas dobila nagradu.

Planiraš li se i u budućnosti baviti pisanjem?

Ne bih pisanje odabrala kao svoje zanimanje, tj. posao. Ja sam, inače, veliki 'jezičar' tako da bih voljela studirati jezike i predavati ih kao profesor na fakultetu, ali svakako bih uz posao htjela i pisati.
 

Matea Zovko

Jesi li već sudjelovala na ovome natječaju „Ja sam pisac“ s obzirom da je na njemu tvoja škola jedna od literarno 'najplodnijih'?

Jesam. Prošle godine sudjelovala sam čak na tri književna natječaja, a jedan od njih bio je i natječaj „Ja sam pisac“.

Što te inspirira za pisanje?

Mene ne inspiriraju toliko elementi iz stvarnog života; više me zanimaju fantastični elementi. Ponekad pronađem inspiraciju u serijama i knjigama i slično. Najčešće iz raznih izvora uzmem ono što volim i oblikujem po svojoj volji.

Koristiš li neke stranice ili aplikacije za čitanje i objavljuješ li neke svoje radove na njima?

Ne, pišem rukom jer mi je tako najlakše i najdraže.

Imaš li i svoju najdražu knjigu?

Knjiga Davida Benioffa „Grad lopova“. Odlična je!
 

Marko Iličković

Hoće li ti ovaj uspjeh među dvanaestoricom najboljih (od 75) biti poticaj za dalje?

Sigurno da će mi ova pohvala biti poticaj, ali mislim da stvaralaštvo dolazi samo od sebe, neovisno o pohvalama. Iako je svaka pohvala dobrodošla.

Zašto pišeš i o čemu pišeš?

Ja kao pisac nisam baš jako kreativna osoba; mene više zanima znanost jer bih volio studirati molekularnu biologiju. U budućnosti se ne vidim kao pisac iako se može pisati i o znanosti. Pišem jer obožavam pisanje. Taj me hobi opušta i uživam u njemu.

Koje žanrove najčešće pišeš?

Najčešće pišem o filozofskim temama, odnosno misaona djela, ali ne ograničavam se time. Vrlo rado pišem i fantastiku.

Što misliš o školskim lektirama?

Meni su školske lektire zanimljive, ali mi je štivo koje čitam prema osobnom odabiru još zanimljivije, pogotovo ako u njemu mogu pronaći inspiraciju, no inspiraciju ne pronalazim samo u knjigama nego i u stvarnom životu, posebno u životima drugih ljudi jer ne volim pisati o svojim osjećajima i takvim stvarima pa rijetko kad uzmem neke elemente iz svog života.