Posjetila sam Sarajevo nekoliko puta nakon rata i vidjela da su se ljudi podijelili na one koji su ostali i one koji su otišli. Rat je promijenio psihološki DNK, da ga tako simbolično nazovem, ljudi su se iz prijatelja preko noći pretvarali u neprijatelje, riječju – u međuljudskim odnosima je nastala rupa kojoj će trebati mnogo vremena da sraste, ako ikad.

Priča ne mora biti o prosvjedu da bi bila protestna. Osobne priče su pamtljive, s njima se lako identificiramo i na takvom mikro planu moguće je jasno oslikati i prokazati sve ono što smo internalizirali, sve što nam je nametnuto, točno locirati gdje i kada smo posustali i gdje se možemo početi boriti.

Osjećajnost i empatiju trenutačno pronalazim u proznim i poetskim statusima na Facebooku koji objavljuju prijatelji pisci i pjesnici. To je čista ljubav. To bi bio i odgovor na pitanje kako sačuvati osjećajnost i empatiju, tako da se neprestano traži ljubav. I čitanje knjiga je ljubav, sjekira za smrznuto more u nama (Kafka).