Temeljna zadaća knjižničara je edukacija korisnika, osobito u području razlikovanja pouzdanih i nepouzdanih izvora, provjere informacija i razumijevanja njihova konteksta. Knjižnice ne odbacuju nove medije, ali kontinuirano naglašavaju potrebu za kritičkim pristupom sadržajima te sustavnim razvojem informacijske pismenosti u digitalnom okruženju.

Iako biobibliografske podudarnosti upućuju na autobiografsku narav teksta, ime koje nosi pripovjedačica (a ne nosi autorica) upućuje na dadaistički readymade princip prenamjene neumjetničkog u umjetnički proizvod (sjetimo se primjerice 'Fontane' Marcela Duchampa), a u manjoj mjeri na navedeni utisak utječu i rečeni, iz 'stvarnog svijeta' moguće integrirani dnevnički zapisi i pisma.

Ono što je zajedničko autorima biblioteke 'Petrine knjige' nesumnjivo je estetski doseg naslova kojima su u njoj zastupljeni; na temelju dosadašnjeg čitalačkog iskustva moguće je zaključiti da drugih kriterija zapravo nema, čega je posljedica sijaset izuzetnih ostvarenja, a samim tim i garancija užitka u čitanju (za probranu publiku, dodajmo).

Krešimir Bagić se u 'Stilistici reklame' upustio u intrigantnu stilističku avanturu – onu čija je svrha proniknuti u poetička polja reklamnih/oglašivačkih sadržaja. Rezultat je nastojanja knjiga koja upućuje na evoluciju reklame kao podjednako marketinški i stilistički mišljenog fenomena koji je u suvremeno društvo do te mjere integriran da nam se svijet bez reklama čini posve nezamislivim (i ne...

Polazeći od ideje ostanka (nasuprot slobodi legitimiranoj u kretanju), autorica inzistira na premještanju slobode iz prostorne u vremensku dimenziju (fizikalno nekompetentno 'razdvajanje' dimenzija ovdje valja shvatiti kao ilustraciju), iz čega proizlazi zaključak da se sloboda ostvaruje u ispunjenom vremenu (naspram sadržajno praznoj besmrtnosti).