Varijacija Uršula/Ursule podsjeća na sveprisutnu rastrganost između u postmodernizmu osobito anticipiranog koncepta individualizma i pripadanja kolektivu; svim naporima usprkos, jedno ne uključuje drugo, pa je balans između oprečnih kategorija uspostaviti moguće tek uz kompromis koji podrazumijeva djelomično odricanje od slobode s jedne, te djelomično odricanje od sigurnosti s druge strane.

'Može li umjetnost šokirati?' Kategorija šoka, podložna prostornim i vremenskim zakonitostima, otklanja mogućnost isključivog zaključka, pa ćemo za tu priliku reći kako na južnoslavenskom kulturološkom prostoru, kada je umjetnička praksa posrijedi, ona može i ne mora prometnuti se u recepcijsku činjenicu.

Pariz novog romana Ivice Prtenjače ne samo da je adresa pretresanja prošlosti, već i metafora protagonistova vrlo izvjesnog oproštaja od poezije. I bit će da je i to razlog zašto se autor odlučio za Pariz nakon Bataclana, za vrijeme kataliziranog straha i kulturne degradacije koje, čini se, odagnati nisu uspjele ni lanjske Ljetne olimpijske igre.

Interpretativna sloboda omogućuje nam ponuditi značenjski oprečne perspektive, mada je pitanje koliko smisla ima njihovo sučeljavanje. Verbumova ideja jest ona religijski motivirana, što skeptike ne bi trebalo odgovoriti od čitanja djela koje osobito u žanru horora uživa kultni status. Uostalom, usprkos onome što Blatty jest ili nije htio postići, sam roman teško da može biti jednoznačno klasificiran...

Prihvativši tezu o teškom položaju domaćeg pisca, Sandra Pocrnić Mlakar nastojala je razmotriti ključne aspekte rečenog problema, pritom se nerijetko oslanjajući na vlastito novinarsko/uredničko iskustvo. Gdjekad su nastojanja iznjedrila manje ili više poznate zaključke, gdjekad zanimljive savjete i prijedloge, a gdjekad i kontradikcije koje istovremeno mogu poslužiti kao poticaj za moguću polemiku.