Putevi su ranijih naraštaja obično započinjali na planini ideala, dok kod današnje mladosti, čemu roman 'O neuspjehu i nebitnome' doprinosi kao vrijedno svjedočanstvo, visinskih priprema za život uglavnom nije bilo. Pritom ne zauzimam kritičku poziciju, barem ne prema dojučerašnjim klincima koji su humor iz Mućki ili Seinfelda zamijenili tajanstvenim minimalizmom mimova, već prema nama koji smo bombama...

Obilježen brojnim digresijama i epizodama iz prošlosti, roman postupno razotkriva Jerkovu odbojnost prema provinciji kojoj predbacuje vlastitu umjetničku nerealiziranost. Jerka je moguće opisati kao Vrančićevu krnju inkarnaciju, nerealiziranog umjetnika iznimno bogatog čitalačkog iskustva. On, naime, mnogo čita i vodi bilješke prožete čestim citatima i referencama, no stečeno čitalačko iskustvo ne...

Poznavatelji Karakaševa opusa neće biti iznenađeni fragmentarnom, krokijevskom fabulom lišenom tradicionalnih romanesknih postulata poput, primjerice, zapleta. Epizode reminiscencije na Hanu smjenjuju se s epizodama reminiscencija na pripovjedačevo rodno selo, roditelje i pojedine suseljane, a vremenski je okvir ovaj put početak devedesetih (mada to datumski nigdje nije precizno naznačeno).

Preuzimanje autorstva u ovom je slučaju moguće promatrati kao krajnji rezultat procesa reverzibilnog onom koji u znamenitom eseju 'Smrt autora' razlaže književni kritičar i teoretičar Roland Barthes. Utisak je da Jurak na taj način možda i cinično korespondira Barthesovoj tezi koja je u znatnoj mjeri utjecala na suvremenu interpretaciju književnog teksta.

Udar koji je Ferićevo stvaralaštvo onomad pretrpjelo s desna, ubuduće bi moglo pretrpjeti s lijeva – tzv. kultura otkazivanja razbuktava se i u postjugoslavenskim pustopoljinama, pa bi knjiga o sredovječnom dijabetičnom muškarcu koji na mahove bešćutno upražnjava spolne potrebe sa studenticom (srećom, ne njegovom) mogla biti protumačena kao hommage/oda patrijarhatu i njegovim, neovisno o razini inzulina...