Koncepcija i konceptualnost knjige, k tome i povremeno učinkovit transfer kolokvijalnog jezika (osobito vulgarizama) u mozaički medij autoričine poetički pluralističke poezije, razlozi su za čitalačko neposustajanje. Navedenom je svakako dodati angažirani aspekt zabilježen u rasponu od suptilnog cinizma do 'grafitske' jasnoće, koji pretežno ne narušava estetički integritet zbirke, čak ni kada se čini...

Novu zbirku Katje Grcić, najmanje zbog onog najuočljivijeg koncepcijskog trika, pošteno je smjestiti u sam vrh prošlogodišnje domaće produkcije. S druge strane, Matićev angažman ukazuje i na izlete uspješnih prozaika u poeziju koji, makar se o tome najčešće tek šapuće, ne završavaju uvijek dobro. Neotradicionalizam sam po sebi nije nužno manje vrijedan, a pojedini tekstovi zbirke to i dokazuju.

Osim što je hrabra, knjiga je i duhovita: ne nužno zato što nas Popović pod svaku cijenu želi nasmijati, već prije svega jer se naša zbilja, čak i kada je svedemo u okvire digresije, često ne razlikuje od najcrnjeg humora. Popović se ne libi pisati izrijekom, pa bi protagonisti 'novog hrvatskog kulturnog imaginarija', čije vrijeme vlasti dolazi, s piscem koji se k tome drznuo podržati 'protuhrvatski...

Ono što ovu antologiju čini osobito dragocjenom, međutim, ideja je ispisivanja skice američkog pjesničkog kataloga temeljene na poetičkim, prostornim te manje vremenskim grupiranjima imena afirmiranih nakon Drugog svjetskog rata. Takvo usustavljivanje, budući da je riječ o grupacijama/smjerovima prepoznatljivim u književnopovijesnom vokabularu američkog (post)modernizma, rezultirat će i zastupljenošću...

Moj prvi 'susret' s Almodóvarom bilo je srednjoškolsko književno iskustvo, kada sam na poklon dobio nekolicinu brojeva časopisa Quorum iz devedesetih. U jednom od njih nalazio se i Španjolčev tekst o dolasku u Madrid koji me, pišem prema sjećanju, nije ostavio ravnodušnim. Stoga je izlazak knjige 'Posljednji san' kojom je uglavnom rekapitulirano autorovo prozno stvaralaštvo izazvalo osjećaj ushita.