Jedna od ključnih karakteristika romana tiče se vješte transpozicije atmosfere klasne metamorfoze u tekst, ostvarene u prvom redu opisima sudbina protagonista kroz opisano razdoblje, uslijed čega, usprkos dokumentarističkim primjesama potkrijepljenim umetanjem čitavih fragmenata dokumentarnih tekstova (u periodu od 1937. – 2022.), novonastala, književna Trešnjevka izrasta u ilustraciju usporedivih...

Varijacija Uršula/Ursule podsjeća na sveprisutnu rastrganost između u postmodernizmu osobito anticipiranog koncepta individualizma i pripadanja kolektivu; svim naporima usprkos, jedno ne uključuje drugo, pa je balans između oprečnih kategorija uspostaviti moguće tek uz kompromis koji podrazumijeva djelomično odricanje od slobode s jedne, te djelomično odricanje od sigurnosti s druge strane.

'Može li umjetnost šokirati?' Kategorija šoka, podložna prostornim i vremenskim zakonitostima, otklanja mogućnost isključivog zaključka, pa ćemo za tu priliku reći kako na južnoslavenskom kulturološkom prostoru, kada je umjetnička praksa posrijedi, ona može i ne mora prometnuti se u recepcijsku činjenicu.

Smrt, zato što smo nemoćni pred vlastitom sviješću, ne možemo pobijediti negiranjem, a njene se stalne prisutnosti ne možemo otarasiti poricanjem. Bazen/grobnicu do kojeg dolazimo na završnim stranicama knjige utoliko možemo razmotriti i kao simboličku gestu pomirenja s vlastitim krajem, ali i kao nastojanje da vrijeme koje imamo na raspolaganju provedemo ne prestajući kušati život.

Antologija (ili panorama) o kojoj je ovdje riječ neprijeporno je važan trenutak – kako na planu daljnjih emancipacijskih napora LGBTIQ+ populacije, tako i na planu daljnjeg prepoznavanja onih poetičkih stremljenja koje do sada uglavnom nismo razmatrali kao zasebnu činjenicu. Samim tim, ova će knjiga u nešto daljoj budućnosti izvjesno, i ne samo na akademskoj razini, biti tumačena kao važan sinergijski...