Jarak srlja u distopiju za koju teško da je moguće pronaći opravdanje. Tome je tako ne samo zbog mjestimično neuvjerljive izvedbe, već i zbog autorove sklonosti približavanju Soderberghovoj viziji Solarisa prema kojoj je poljski pisac bio osobito kritičan: ljubav kao moguće rješenje kozmičke nepoznanice dramatično odudara od Lemove središnje teme – suočavanja čovjeka s novom, potpuno nepoznatom...

Utisak s kojim se dio ljubitelja Glamuzinine poezije zasigurno neće složiti glasio bi: najbolji su trenuci njegova dosadašnjeg opusa oni u kojima, a u korist intimističkog pisanja o porodici, opsesija seksom pada u drugi plan ili biva posve izostavljena. Spomenuti je korpus pjesama utoliko izvedbeno znatno uvjerljiviji od pjesama koje vonjaju po krvi, znoju i spermi.

Putevi su ranijih naraštaja obično započinjali na planini ideala, dok kod današnje mladosti, čemu roman 'O neuspjehu i nebitnome' doprinosi kao vrijedno svjedočanstvo, visinskih priprema za život uglavnom nije bilo. Pritom ne zauzimam kritičku poziciju, barem ne prema dojučerašnjim klincima koji su humor iz Mućki ili Seinfelda zamijenili tajanstvenim minimalizmom mimova, već prema nama koji smo bombama...

Nemamo mnogo vremena na raspolaganju i bila bi šteta tratiti ga na trivijalnosti. Knjige poput zbirke priča 'Gracija od čempresa' nude nam se kao rješenje. Takve knjige valja čitati opsesivno, upijajući sve njihove komponente: od jezične vještine do zapanjujuće imaginacije koju istovremeno možemo interpretirati kao opis današnjice. Turobne, patrijarhalne današnjice koja je na koljenima svaki dan, ne samo...

Preuzimanje autorstva u ovom je slučaju moguće promatrati kao krajnji rezultat procesa reverzibilnog onom koji u znamenitom eseju 'Smrt autora' razlaže književni kritičar i teoretičar Roland Barthes. Utisak je da Jurak na taj način možda i cinično korespondira Barthesovoj tezi koja je u znatnoj mjeri utjecala na suvremenu interpretaciju književnog teksta.