Lujanovićev roman je i bravurozna posveta snazi žene/majke koja, kao glava kuće, čini sve da bi porodici osigurala kruh na stolu i krov nad glavom. Utoliko će sudjelovati u 'proizvodnji instant Hrvata', čime s jedne strane osigurava izvor prihoda nužan za preživljavanje, a s druge spašava živote ljudima prema kojima birokratski aparat gaji sve manje razumijevanja.

Jarak srlja u distopiju za koju teško da je moguće pronaći opravdanje. Tome je tako ne samo zbog mjestimično neuvjerljive izvedbe, već i zbog autorove sklonosti približavanju Soderberghovoj viziji Solarisa prema kojoj je poljski pisac bio osobito kritičan: ljubav kao moguće rješenje kozmičke nepoznanice dramatično odudara od Lemove središnje teme – suočavanja čovjeka s novom, potpuno nepoznatom...

Utisak s kojim se dio ljubitelja Glamuzinine poezije zasigurno neće složiti glasio bi: najbolji su trenuci njegova dosadašnjeg opusa oni u kojima, a u korist intimističkog pisanja o porodici, opsesija seksom pada u drugi plan ili biva posve izostavljena. Spomenuti je korpus pjesama utoliko izvedbeno znatno uvjerljiviji od pjesama koje vonjaju po krvi, znoju i spermi.

'Mirovanje' Dunje Matić zanimljiva je knjiga. Možda i zbog prividnog paradoksa: anksiozna protagonistica koja čezne za mirovanjem, onda kada se ono dogodi kao društvena nužda, osjeti čežnju za neposrednom interakcijom. Paradoks je prividan jer premošćivanje anksioznih barijera uslovljeno društveno izvanrednim okolnostima može polučiti tek kratkoročni efekt.

Željeti poeziju, željeti dakle ono najbolje što nam je jezik kadar ponuditi, znači biti spreman na težak put usvajanja njenih vrhunaca. Tek tada imamo puno pravo upustiti se u njenu daljnju proizvodnju. Sve ostalo predstavlja oskvrnuće kojeg, bojim se, mnogi jedva da su svjesni. Zrinka Posavec, što ova zbirka osobito dokazuje, procesa je svjesna. Možda baš to objašnjava činjenicu da joj je ovo tek druga...