Usporedimo li 'postulate' iznesene u završnom, desetak godina starom 'Prijedlogu za ukinuće hrvatske književnosti', lako ćemo primijetiti da je praksa na koju je Pavličić tada ironijom upozorio znatno uznapredovala. Do te mjere da broj lajkova ili objava na čijoj Facebook stranici pojedini autorice i autori u svojim biografijama ističu kao referencu. Da ne govorimo o tragikomičnom udjelu 'višestruko...

Koncepcija i konceptualnost knjige, k tome i povremeno učinkovit transfer kolokvijalnog jezika (osobito vulgarizama) u mozaički medij autoričine poetički pluralističke poezije, razlozi su za čitalačko neposustajanje. Navedenom je svakako dodati angažirani aspekt zabilježen u rasponu od suptilnog cinizma do 'grafitske' jasnoće, koji pretežno ne narušava estetički integritet zbirke, čak ni kada se čini...

Novu zbirku Katje Grcić, najmanje zbog onog najuočljivijeg koncepcijskog trika, pošteno je smjestiti u sam vrh prošlogodišnje domaće produkcije. S druge strane, Matićev angažman ukazuje i na izlete uspješnih prozaika u poeziju koji, makar se o tome najčešće tek šapuće, ne završavaju uvijek dobro. Neotradicionalizam sam po sebi nije nužno manje vrijedan, a pojedini tekstovi zbirke to i dokazuju.

Ono što može (i ne mora) biti problem, sukladno horizontu očekivanja, autorov je 'povratak' u komfornu stvaralačku zonu, pri čemu je riječ o posezanju za poetičkim obrascima kakvi, s izuzetkom prvijenca i nedavne zbirke pjesničkih proza ('Knjiga praznika'), mogu biti protumačeni kao 'igra na sigurno'. Iz tog proizlazi sljedeća nedoumica: ima li uopće smisla proizvoditi 'homonimne zbirke' jednu za drugom?

Za novi roman Julijane Adamović, bez pretjerivanja, možemo reći da je jedan od važnijih trenutaka domaće književne produkcije u 2023. godini. Autorica koja je čitalačku pažnju, pored ostalog, privukla zbirkom priča 'Kako su nas ukrali ciganima' (2008.) i romanom 'Divlje guske' (2018.), ovim ostvarenjem nedvojbeno se potvrđuje kao ime čija pripadnost suvremenom proznom kanonu ne bi smjela doći u pitanje.