Višnja Grabovac : Moja knjiga donosi sustavnu usporedbu najbitnijih epizoda života Gotame Buddhe

Višnja Grabovac, foto: privatna arhiva

Višnja Grabovac rođena je 1981. godine u Ljubljani. Osnovnu školu i opću gimnaziju završila je u Slavonskome Brodu, a 2008. godine, na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, studij indologije i filozofije. Akademske godine 2002./2003. boravila je devet mjeseci na Središnjem institutu za hindski jezik u Agri, Indija, u svrhu usavršavanja znanja hindskoga jezika. Od akademske godine 2010./11. do 2013. godine radi kao vanjski suradnik Odsjeka za indologiju i dalekoistočne studije Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te drži nastavu iz predmeta Hindske jezične vježbe i Hindska gramatika. Godine 2014. primljena je u nastavno zvanje i na radno mjesto lektorice.

Grabovac je prevoditeljica najstarijih budističkih tekstova pisanih na paliju i hibridnom sanskrtu koji opisuju život začetnika budizma, Gotama Buddhe, a ujedno je i autorica knjige, točnije rečeno doktorskog rada (koji je nastavak njezinog diplomskog rada) "Tko je bio Buddha?".


Ana Đokić: Istraživanje samih izvora budizma čini mi se kao vrlo uzbudljiv proces! Radi se o spisima starim i preko dvije tisuće godina?

Višnja Grabovac: Teško je precizno odrediti starost tekstova. Riječ je o golemom korpusu u kojem su objedinjeni tekstovi različite starosti. Pojedini među njima vjerojatno su nastali još u vrijeme Buddhe ali, naravno, teško je tako nešto dokazati sa stopostotnom sigurnošću. Treba imati na umu da su se tekstovi stoljećima usmeno prenosili i da su zapisani tek početkom nove ere.

Kako Vam je uopće uspjelo doći do tih starih tekstova pisanih na paliju i hibridnom sanskrtu? I kako ti spisi izgledaju? Pitam, jer sam imala tu sreću da posjetim tibetsku biblioteku koja je s Tibeta premještena u Indiju, u podnožje Himalaje, i nalazi se u mjestu McLeod Ganj, zvaničnoj rezidenciji Dalaj Lame. Kad nas je bibliotekar, inače budistički svećenik, pustio u prostoriju (a riječ je o običnoj sobi od nekih šezdesetak metara kvadratnih) na centralnom stolu dominirao  je Buddhin oltar pokraj kojeg je, uz nekoliko kutija keksa (pretpostavljam obrednih darova) bio zapaljen mirisni štapić, a uokolo na policama od poda do stropa nalazile su se tisuće starih spisa, svaki umotan u komad narančaste tkanine obmotane špagom i s kartončićem na kojem je, pretpostavljam, stajao klasifikacijski broj. Bila je to biblioteka nimalo nalik bibliotekama u zapadnjačkom smislu te riječi. Nismo smjeli ništa od tih spisa fotografirati, a kamoli uzeti u ruke. Samo smo ih zadivljeno gledali, onako umotane, tajanstvene. Jeste li Vi imali čast listati originale starih budističkih spisa?

Danas je većina rukopisa digitalizirana i dostupna u različitim online-bazama tako da za svoje istraživanje (nažalost) nisam morala putovati u Indiju. Ipak, još uvijek postoje rukopisi koji nisu digitalizirani i, naravno, oni koje tek treba otkriti tako da ne isključujem mogućnost da ću za potrebe nekog drugog istraživanja odlepršati u Indiju.

Vratimo se par koraka unatrag (kao što se i u povijesti o Buddhi pripovjedači vraćaju i više stotina koraka, da ne kažem, više stotina Buddhinih života unatrag). Kad se probudio Vaš interes za kulturu, religiju i povijest Indije? Pretpostavljam, prije nego ste upisali indologiju? Što je bila ta „inicijalna kapisla“ za Vaš profesionalni put?

Zapravo veći dio srednje škole nisam znala što želim studirati. Međutim, u četvrtom razredu srednje škole slučajno sam na TV-u vidjela emisiju u kojoj je gostovala prof. Milka Jauk Pinhak, tadašnja pročelnica Odsjeka za indologiju i koja je tom prilikom govorila nešto o budizmu. Tad sam i prvi put čula za studij indologije i učinio mi se kao nešto što vrijedi provjeriti. Ukratko, sljedeće sam godine i upisala indologiju.

Kako Vam je Indija koju ste željeli upoznati zvučala i djelovala s Katedre indologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu?

Moram priznati da prve dvije godine studija nisam mnogo razmišljala o Indiji. Na studiju me, između ostaloga, dočekao sanskrt s kojim sam u početku imala dosta problema pa sam gotovo sve vrijeme „bubala“ deklinacije, konjugacije i glasovne promjene. Međutim, s vremenom se taj rad isplatio pa sam kasnije najveći dio vremena provodila u prevođenju raznih tekstova i uživala u tome. S Indijom sam se susrela uživo tek na kraju druge godine studija kad sam kao stipendistica otišla na Središnji institut za hindski jezik. Tamo sam provela treću godinu studija.

A  kako je zvučala i djelovala kad ste je prvi put vidjeli uživo?

Indija uživo je nešto sasvim drugo od Indije u knjigama i rječnicima. To je vrlo intenzivna zemlja i ne ostavlja mogućnost da budete ravnodušni. Mislim da većina ljudi koji odu u Indiju ima vrlo snažne utiske i dojmove. Unatrag gledajući, ja nisam bila spremna za „pravu“ Indiju. Prvo, boravila sam u Indji devet mjeseci što je dugo za prvi posjet. Drugo, imala sam ograničen budžet što je značilo iskusiti Indiju bez svih onih stvari koja putovanja ili boravak u stranoj zemlji olakšavaju ili čine ugodnijim. Međutim, baš sam zbog toga  vidjela Indiju koju mnogi turisti ne vide. Putovanja trećim razredom vlaka, spavanje u najjeftinijim hotelima, hrana s ulice, snalaženje bez mobitela… Ipak, drago mi je da je bilo tako jer u takvim okolnostima nastaju najbolje uspomene i najviše se uči ne samo o stranoj zemlji već i samome sebi.

Tko je bio Buddha? Grabovac Višnja

Kad se, na tom putu, od Zagreba do Indije i natrag, pojavio Buddha? I što je to što Vas je toliko zaintrigiralo da ste i Vaš diplomski i Vaš doktorski rad posvetili upravo njegovom životu? Točnije, najstarijim pisanim interpretacijama njegovog života.

Temu moga diplomskoga rada zapravo je predložio moj profesor dr.sc. Mislav Ježić. Ponudio mi je da tema rada bude nešto što se nije poučavalo na studiju indologije a to je bio tzv. budistički hibridni sanskrt. U sklopu toga rada, prevela sam ulomke Buddhina životopisa sastavljenoga na tom jeziku i to je bio početak. Tema doktorskoga rada zapravo se nadovezala na temu diplomskoga.

Budući da ste prvenstveno znanstvenica pa tek onda i prevoditeljica kojoj su jezici istraživački alat, kako ste odabirali jezike koje ćete naučiti, i kako je i gdje to svladavanje jezika teklo? Na Katedri za indologiju u Zagrebu ili u nekom znanstvenom centru u Indiji?

Na studiju sam slušala sanskrt i pāli, a hibridni sam sanskrt savladala uz pomoć svoga mentora. To su jezici na kojima su u Indiji sačuvani budistički tekstovi. Kako sam rekla, sanskrt mi je u početku bio težak ali jednom kad sam „pokopčala“ kako funkcionira nitko nije bio sretniji od mene. Pāli mi je bio lakši za savladati jer sam imala iskustva sa sanskrtom. Danas mi je, moram priznati, pāli malo bliži srcu nego sanskrt. Djeluje mi nekako “nježnije“ i pitomije. Možda zato što puno prevodim s toga jezika…

Možete li nam nešto više reći o jezicima koji su Vam poslužili kao glavni izvor za prijevode tekstova koji se nalaze u Vašoj knjizi "Tko je bio Buddha?" u kojoj su, koliko sam informirana, po prvi puta, na svjetskoj razini buddhologije, sustavno izneseni najstariji pisani dokumenti koji govore o životnom putu Gotame Buddhe, začetnika budizma. Jesu li  pali i hibridni sanskrt jezici kojima se služilo samo svećenstvo ili  i običan narod?  U kojim su se dijelovima Indije ili drugih zemalja koristili, i kako se zovu tekstovi koji su na njima pisani?

Pāli je najvjerojatnije bio književni jezik koji se nije govorio iako je pitanje njegova podrijetla još uvijek otvoreno. Slično je i s budističkim hibridnim sanskrtom. Sanskrtom su se uglavnom služili obrazovani slojevi i to je uvijek bio jezik elite. Moja knjiga ne donosi prvi prikaz razvoja Buddhina životopisa na temelju ranijih izvora (na tu je temu napisan velik broj radova) ali donosi sustavnu usporedbu najbitnijih epizoda života Gotame Buddhe, s tim da je u radu velika pažnja posvećena djelu koje se zove Mahāvastu. To je manje poznato i manje istraživano ali vrlo bitno i opsežno djelo. Mahāvastu je poprilično kompliciran, sačuvan je na budističkom hibridnom sanskrtu, kojega je nerijetko vrlo zahtjevno prevoditi. Možda je to razlog zbog kojeg je Mahāvastu relativno nepoznat i zanemaren u drugim prikazima Buddhina života.

Koliko Vam je vremena trebalo prvo pronaći, zatim iščitati, potom odabrati dijelove za prijevod, i na kraju prevesti na hrvatski? Kako je izgledao taj proces? (Je li išao uz kavu ili masala čaj? Je li prijevod zahtijevao danonoćni rad, ili ste više jutarnji ili večernji tip?  Jeste li pisali na papirima, ili odmah u kompjutor? Je li bilo nekih prevoditeljskih nedoumica i stvaralačkih kriza?)

Kava je moj otrov. Pisanje doktorskog rada je zahtjevan proces. Mislim da ne postoji osoba koja će reći da da ga je napisala uz zezanciju, bez odricanja, rada i višekratnoga gubljenja živaca. Za prevođenje odabranih tekstova i ulomaka trebalo mi je skoro dvije godine. Velik dio toga vremena uzelo je samo traženje izvora, prelistavanje na stotine i stotine stranica, a dio je vremena uzela i moja navika da prvo pišem na papiru i da onda radim dupli posao kad napisano unosim u kompjuter. Kad pitate kad sam radila, onda je odgovor - uglavnom danju. Nikako nisam noćni tip. Mislim da mi mozak stane nakon 19h. Ipak, bilo je situacija kad sam radila i noću. To izbjegavam ali kad se mora…

Čula sam da pripremate istraživanje o životu supruge Gotame Buddhe i njezinom pogledu na (sretan) život, nakon što ju je njezin suprug i otac njezinog djeteta napustio da bi poučavao ljude kako da se oslobode patnje. Još jedna kontradikcija, ako se ne varam?

Jedan članak na kojemu su radile moja studentica i ja trebao bi uskoro biti objavljen. Taj članak govori upravo o Yašodhari ili Yasodhari, Buddhinoj supruzi. Riječ je o jednoj impresivnoj pjesmi u kojoj se opisuje Yašodharin život ali i njezini prošli životi. U toj se pjesmi opisuju njezina bezbrojna odricanja i žrtve na koje je bila spremna kako bi čovjek kojega voli napredovao i ostvario svoj cilj i ta pjesma pruža jedan drugi pogled na njezinu ulogu u Buddhinu životu. Naime, tu se jasno tvrdi da je Buddha postao Buddha i zbog njezine pomoći; ona je ta koja ga prati kroz sve njihove zajedničke živote; ona je ta koja ga izaziva, tjera da se usavršava i promišlja i stječe iskustva. Na kraju te pjesme, zaključuje da je i ona, živeći s njim kroz tisuće života, stekla dovoljno iskustva, da je dala sve što je imala i da se kroz nesebično davanje i sama dovoljno usavršila i da je stekla dovoljno zasluga da dođe do svog vlastitoga okončanja patnje.

Budući da se, po predanju, nakon mnogih inkarnacija, Buddha konačno probudio, prosvijetlio, pokrenuo Kotač nauka i na kraju otišao u „nirvanu“ , dakle u stanje bez početka i kraja, pa bi po toj logici trebao biti svugdje vječno prisutan, zašto u nazivu Vaše knjige stoji prošlo vrijeme? Ako je BIO znači li to da više nije?

Kada pišem tko je bio onda mislim prvenstveno na „povijesnoga“ Gotamu Buddha. Za mene je, kao zapadnjakinju, prirodno koristiti prošlo vrijeme ali za budiste je Buddha na neki način i dalje prisutan kroz svoje relikvije, mjesta hodočašća i, najvažnije, kroz nauk koji je ostavio svijetu u naslijeđe.

Kako gledate na budizam danas? Koliko je on daleko ( ili blizu) budizma koji nam prikazuje Vaša knjiga?

U Indiji je budizam gotovo pa posve nestao ali se zato proširio izvan granica svoje domovine. Budizam  je naravno rastao, mijenjao se, prilagođavao okolnostima i teško da je mogao ostati isti. Prošlo je od vremena Buddhe oko 2500 godina pa je sasvim sigurno da je zajednica doživjela brojne promjene. S druge strane, sve budiste i danas vežu iste stvari ili isti pogledi na svijet koji su ih vezali i u prošlosti.

Što mislite, jesmo li kao ljudski rod i korak bliže Buddhinom „probuđenju“ u odnosu na naše pretke od prije dvije tisuće godina? Ili se samo i dalje vrtimo u krug?

Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Možda na njega i nije moguće odgovoriti. Ono što mi se čini bitnim faktorom je golema „buka“ koja nas okružuje, mnoštvo informacija koje nam se svakodnevno slijevaju u glavu kao i stalni osjećaj „moranja“ a to ne pridonosi smirenosti, sabranosti i usredotočenosti – stanjima koja bi trebali njegovati kako bi došli do mudrosti i neke više spoznaje.

Hvala Vam na razgovoru!

Hvala vama i svako dobro!

VIŠNJA GRABOVAC VOLI:
1. Plesati
2. Ići na Sljeme
3. Dokolicu

VIŠNJA GRABOVAC NE VOLI:
1. Užurbanost i buku
2. Mnoštvo sadržaja i „ponude“ iz bilo čijeg „bogatog asortimana“
3. Video-igre

* Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta "Knjige kontra mainstreama" koji je sufinanciran sredstvima Agencije za elektroničke medije iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Višnja Grabovac

Tko je bio Buddha?

• Ibis grafika 09/2024.
• 271 str., tvrdi uvez
• ISBN 9789533631998
• Cijena: 26.00 eur
• Kupi knjigu!

U knjizi Višnje Grabovac 'Tko je bio Buddha?', kroz prijevode izvornih tekstova vezanih uzključne epizode Buddhina života kao i pregled znanstvenih istraživanja od 19. stoljeća do danas, nastoji se domaćem čitatelju ponuditi odgovor na to pitanje. Također, osim uvida u Buddhin životopis, čitatelju se nudi i uvid u djelić bogate, maštovite i impresivne buddhističke, odnosno indijske misli i književnosti.