Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Lora Tomaš ×

Kritika • 02.11.2018.

Patricia Highsmith : Carol

Roman 'Carol', gotovo autoričin dnevnik, znatno odudara od ostatka njezina opusa. Ironično je, Wilsonovim riječima, da se Highsmith tog prosinca 1948. zaposlila u Bloomingdalesu da bi uspjela platiti svoju psihoterapeutkinju. Mislila je da će je terapija 'izliječiti' od homoseksualnosti i pripremiti za brak s piscem Marcom Brandelom.
Kritika • 25.09.2018.

Sofija Andruhovič : Felix Austria

'Felix Austria', nagrađivan ukrajinski bestseler spisateljice, prevoditeljice i publicistkinje Sofije Andruhovič nije ni krimić ni ljubavni roman. Knjiga je to o psihološkom sazrijevanju jedne neprivilegirane žene koja nas suočava s beznadnom prozaičnošću naše svakodnevne perspektive na život onako kako to čini najbolja književnost.
Razgovor • 04.09.2018.

Chigozie Obioma : Ribari se mogu dogoditi u Nigeriji, a možda su se i dogodili

Tako su duboko potisnute afričke tradicije i ideje, tako duboko zakopane da danas čak i sami Afrikanci gotovo sve afričko smatraju inferiornim. Ovo se odražava u obrazovnom sistemu, religiji i gotovo svemu drugome. Pa čak i naše elite inzistiraju - kao nekada kolonizatori - da su afrička kultura i ideje zaostale i loše.
Kritika • 30.07.2018.

Elif Shafak : Tri Evine kćeri

Elif Shafak je jedna od onih spisateljica koje pažljivo sastavljaju mozaik opusa i čije knjige tako treba i čitati, kao izraze prepoznatljiva svjetonazora. Zagovarateljica političkih i osobnih sloboda, nomatkinja i ljubiteljica stihova Hafiza i Rumija, Shafak smatra da svaka istinska debata, kao i zaljubljivanje, transformira sudionike.
Kritika • 13.07.2018.

Slavenka Drakulić : Nevidljiva žena i druge priče

Tijela su inkontinentni izdajnici kojima je dodir nasušan; naslijeđene bunde od nerca, servisi i zidni satovi simboli istrošene taštine i osjećaja za lijepo, života predanih na inventuru. Suvereno baratajući materijalom, Drakulić tako opaža i popisuje, pametno i pitko uvodeći temu starenja u naše književne razgovore.
Kritika • 27.11.2017.

Senko Karuza : Prsa u prsa

Otok je, prema tome, slijed kadrova: za domaće podsjetnik na 'završeni savršeni svijet' koji ih, uz upitnu budućnost, terorizira kao nepovratan ili nepostojeći ideal, za turiste to su prizori kakvog izvornog mediteranskog načina života, iskupljenog od šture banalnosti svojom 'autentičnošću'. U svome egzotičnome 'rezervatu', otočani su fotografije u pokretu, živi 'eksponati' na otoku-muzeju.