Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Lora Tomaš ×

Kritika • 05.06.2018.

Divna Zečević: Život kao voda hlapi, Izbor iz dnevnika 1961 – 2006.

Divna Zečević u dnevniku je znala naglasiti da joj je najviše stalo do pojedinačnog i neponovljivog njezina života, a mnogo manje do općeg i društvenog (iako je bila itekako svjesna vremena i okruženja u kojemu živi). Njezin je dnevnik, osim što je iznimno vrijedan feministički dokument, oda tom sentimentu.
Kritika • 30.03.2018.

Robert Seethaler: Trafikant i Čitav jedan život: Dobra književnost ne bavi se ‘literarnim’, već čistim životom

Dobra književnost ne bavi se ‘literarnim’, već čistim životom. Sudbine Franza Huchela i Andreasa Eggera možda su u ponečemu slične. Ali svi ljudski životu jesu. Uvijek se tu radi o ljubavi, želji, oslobađanju, rastancima, gubitku, smrti. U tom smislu ne postoji razlika između rudara ili šegrta iz 1930-ih, ili učiteljice u hrvatskoj osnovnoj školi.
Kritika • 06.02.2018.

Arundhati Roy : Ministarstvo potpune sreće

'Bog malih stvari' bio je virtuozna demonstracija njezine sposobnosti da ispriča nezaboravnu priču, podjednako osobnu i političnu, bez da primijetimo šavove, bez da jedno nadviče drugo. Ovaj put, Veliki je Bog općeg očaja izrazito bučan. No, čini se, s dobrim razlogom. I likovi ovoga romana – a s njima i čitatelji – uče 'kako povijest dogovara svoje uvjete i kako sakuplja danak od onih koji prekrše...
Tema • 22.12.2017.

O procvatu nezavisnog (anglofonog) izdavaštva u Indiji – iz prve ruke

Od 80-ih naovamo u Indiji se otvara sve više podružnica globalnih izdavačkih divova poput Penguin Booksa, Pan Macmillana, HarperCollinsa, Hachettea itd. Paralelno s njima na scenu stupaju i brojni indijski nezavisni (anglofoni) izdavači, koji trenutno doživljavaju procvat. U ovom ću pregledu predstaviti samo neke od važnijih malih i nezavisnih izdavača u Indiji, njihove početke, razvoj i projekcije u...
Kritika • 27.11.2017.

Senko Karuza : Prsa u prsa

Otok je, prema tome, slijed kadrova: za domaće podsjetnik na 'završeni savršeni svijet' koji ih, uz upitnu budućnost, terorizira kao nepovratan ili nepostojeći ideal, za turiste to su prizori kakvog izvornog mediteranskog načina života, iskupljenog od šture banalnosti svojom 'autentičnošću'. U svome egzotičnome 'rezervatu', otočani su fotografije u pokretu, živi 'eksponati' na otoku-muzeju.