Etika je sama po sebi prilično neumoljiva stvar i nema osobite obzire ni na naš individualni osjećaj sigurnosti ni na našu potrebu za slobodom. Naše neetične odluke mogu se tumačiti psihologijom, opravdati ideologijom, religijom, ili jednostavno nevoljom kad smo prinuđeni birati samo između dva zla; no odluka će i tada ostati neetičnom. Možda je to jedan od najtragičnijih aspekata ljudskog postojanja.

Za mene je književnost vodič kroz život, ne samo na putovanjima. Književnost je glas naših predaka koji nas podučavaju svemu onome što je čovječanstvo naučilo o životu, smrti, ljubavi, prijateljstvu, samoći. Možda bismo mogli živjeti i bez ovog obrazovanja, poput divljeg djeteta odrasla s vukovima u šumi, ali to nisam ja.

Žene su već kao djevojčice učile čekati, na savršena muškarca, na udaju. Učili su ih važnosti ljubavi, ali bi kasnije shvatile da ništa od toga nije bilo stvarno jer u mnogim odnosima ljubavi nije bilo. Bilo je strašno. Pa ipak su ih učili da ljubav za žene znači bezuvjetnu podršku muškarcu. Ako bi je muž tukao, žena ga je morala podupirati, ostati s njim.

No, prije svega, knjiga je ovo o granicama. Njihovoj poroznosti s jedne, i nepropusnosti s druge strane. Granica oko kojih se pregovara i cjenka želimo li opstati u bilo kakvim odnosima, koje moraju biti fleksibilne koliko i jasno definirane, i zbog kojih ponekad balansiramo na oštricama noževa poput cirkusanata u šatoru postavljenom na kakvoj periferiji.

Prošle su godine pobrojali pola milijuna posjetitelja, a ove ugostili i 35 direktora raznih književnih festivala diljem svijeta – došli su vidjeti kako se to radi. Skupa s Namitom Gokhale i Sanjoyem K. Royem iz producentske tvrtke Teamwork Arts, Dalrymple je zaslužan za Jaipurski književni festival. Petodnevni show koji se održava već trinaestu godinu bio je prvi svoje vrste u Južnoj Aziji, gdje danas...