Koncept jezične kulture kod nas je pak shvaćen tako da se kulturom proglašava ovladavanje i služenje standardnim dijalektom, a svi drugi dijalekti hrvatskoga postaju jezična – nekultura. Radi se o vrlo štetnom ideološkom stavu koji se kod nas promovira kao neutralan i znanstven, a od njega koristi imaju samo oni koji zarađuju na kljaštrenju jezika.

Sajam je uglavnom postao supermarket knjiga, bazar na kojem su knjige izložene kao sol, kao grožđe, kao papar, rekao nam je Žurić, ali to je i bit Sajma za one koji ovamo dođu jednom godišnje, iz mjesta u kojima možda ne postoji knjižara, da bi, poprilično povoljno (za 500-700 dinara ili 30-45 kuna), nabavili knjige koje ih zanimaju.

Svakodnevicu je važno proučavati, osobito iz ženske perspektive, jer žene su tek u novije doba izašle iz privatne sfere, prema tome upravo su u području privatnoga, svakodnevnoga, ostavile puno tragova o svojim životima – njihove su životne priče razasute po kuharicama, zidnjacima, spomenarima, dnevnicima, ceduljicama…

Stvar je u tome da moramo putovati, osobno upoznati suradnike, graditi odnose i povjerenje. Godišnje kupimo više od tristo naslova sa stranih jezika, a tiskamo sveukupno oko petsto do šesto. Bitno je ne objavljivati i promovirati loše knjige jer ti čitatelji prestanu vjerovati. S druge strane, ako je nešto veoma književno, teško za čitanje ali kvalitetno, onda čitateljima tako i kažemo – nije lako, ali...

'Felix Austria', nagrađivan ukrajinski bestseler spisateljice, prevoditeljice i publicistkinje Sofije Andruhovič nije ni krimić ni ljubavni roman. Knjiga je to o psihološkom sazrijevanju jedne neprivilegirane žene koja nas suočava s beznadnom prozaičnošću naše svakodnevne perspektive na život onako kako to čini najbolja književnost.