Nismo imali iskustvo samostalnog poduzetništva tako da otpočetka funkcioniramo kao bicikl tandem, oboje moramo vrtjeti, ali da, on je glavni urednik, a ja sam direktorica, to je ta podjela. Ja nikad za sebe ne kažem da sam izdavačica, mislim, Seid je izdavač i mi zajedno smo izdavači, ali što se mene tiče, ja vodim firmu koja se bavi izdavanjem knjiga.

Zaključak koji se nametao tijekom iščitavanja ovih zapisa, a shvatili smo to i ranije, kroz život, jest da su najveći ljudi jednostavni, ležerni i zaigrani, da premda nam djeluju bogoliko, nisu savršeni, a pogotovo nisu bez strahova i dvojbi, ali zato su strastveni, fokusirani i predani, maksimalno zaokupljeni svojim interesima i pasijama, a neskloni konvencionalnostima, šupljim formama, predrasudama.

Nisam previše zamišljala kako će biti i gdje ću dospjeti, samo sam radila i radila i gurala tu svoju stvar i eto kad sam malo stala i otvorila oči, stanje je bilo dobro i zadovoljna sam skroz. Mi smo tihi obrt, nikad nisam željela biti velika firma gdje neminovno zbog velikih brojki izgubiš dodir s književnošću i ostaneš u vezi samo s knjigama.

'Zuzanin dah' posebna je knjiga, čistih, jezgrovitih, nerijetko odrješitih rečenica koje, zanimljivo, emaniraju vlastitu suprotnost, puninu, mekoću, oblost, toplotu. Fabula je potresna i znalački izložena, nju ćemo procesuirati, pounutriti, isplakati, naposljetku pohvaliti, no jezik, on je – istodobno ekonomičan i gurmanski raskošan – razlog što ćemo za ovom, u svakom smislu lijepom književnošću...

Besmisleno je prepričavati kompleksna intimna i društveno-politička previranja koja nalikuju višesezonskoj seriji bez praznih hodova, s brojnim (pod)slojevima i rukavcima, ali ima smisla uzeti roman koji možda nije spektakularno poetiziran, naprotiv, napisan je izvještajno, ekonomično i linearno i baš zbog toga brzo je čitljiv, ali i efektan. Ovo je ultimativna ženska, štoviše, feministička priča.