Darko Cvijetić posjeo nas je pred jezgrovit i artikuliran dokument jedne kolektivne traume, pred autentično svjedočanstvo premreženo zrnatim slikama, zamućenim negdje optimizmom pamćenja, a drugdje opet posljedicama proživljenog.

Svojevrsnom stilskom vježbom, Jacob gradi samostojno funkcionalan svijet, opipljiv, prirodan, uvjerljiv. Radi to poigravajući se nadahnuto bogatim i kompleksnim jezičnim registrima. Autor upotpunjuje složenu fresku francuskog društva, dok se u podtekstu prepušta urnebesnoj kritici malograđanštine, ljudskih slabosti i zabluda.

Literarni mikrokozmos Zorana Malkoča glasan je i kakofoničan, kadrovi široki, pejzaži razvedeni, scene masovne i pijane od švenkanja, a poneku intimniju sliku, jer ima i takvih, valja promatrati duže, pažljivije, zbog fine nijansiranosti karaktera i odnosa.

Autoričin kratkopričaški svijet lišen je svega što odlikuje, a ujedno i opterećuje naše doba, ekscentričnosti, bizarnosti, svakovrsnih 'show off' momenata, ali i pretjeranog humora kojim prečesto, na rubu histerije i nervoznog tika, pokušavamo u životu, a onda i u literaturi, izbjeći težinu, pa i suštinu.

Brzorastući i kompaktan pripovjedni korpus Tamare Bakran šareni je patchwork motiva, samosvojna pričaonica iz koje probijaju čuperci poruka, nenametljivih i svakako općepoznatih, ali zgodnih i mudrih, a počesto zaboravljanih. A ovdje se suočavamo i s nečim drugim i drugačijim, s vizualnošću Margarete Peršić i ilustracijama koje su više od popratnog slikovnog materijala, pa i interpetacije, one su...